Treba li tako oštro suditi o Orffovom opusu, reći će povjesničari glazbe, ali je činjenica da su prvi taktovi »Carmine Burane« učinili ovog skladatelja planetarno poznatim i da se upravo pjesma »Fortuna, imperatrix mundi« u impresivnoj glazbenoj obradi Carla Orffa, vrlo često može čuti u filmovima, scenskoj glazbi i u najrazličitijim prilikama javnog života. 

   Carica svijeta

Oko toga da je Fortuna carica svijeta, suglasili su se i autori riječke izvedbe »Carmina Burana«, koja je pod dirigentskim vodstvom Josipa Šege, a u koreografiji Huga Viere, prvi put postavljena u baletnoj izvedbi na pozornici HNK Ivana pl Zajca. 

    Hugo Viera u središte zbivanja stavio je čovjeka (Ricardo Freire) u okruženju Fortune. Ili pak Sudbine, koja se u liku Maše Kolar provlači kroz čitavu predstavu. Kotačem što »nadzire« zbivanja ili njima dominira, Dinka Jeričević je slikovno pridonijela značenju početnog teksta, a kostimograf Juraj Žigman upravo je Mašu Kolar odjenuo u zagasit ali ne i crni kostim, naglašavajući diskretno impliciranom bojom – njenu snagu i moć… Svi ostali baletni kostimi gotovo su crni, kao i zborski – crni sa sivim umetcima. Tamni kostimi, prigušeno svjetlo koje tek »pod lupom« otkriva plesače, prilično zatvaraju percepciju scenskog zbivanja, ali sasvim razotkrivaju namjeru koreografa da ne veže pokret uz sadržaj stihova, već isključivo uz glazbu. 

    Takva je želja legitimna, ali ju treba detaljnije razraditi od onoga što smo vidjeli – prazne pauze između pjesama, često ponavljanje pokreta – makoliko provedeno dobro u stilu i realizirano s točnošću, ostavlja u predstavi nedorečenosti…   

Vanja Zelčić

Oni koji su nekad i negdje ranije gledali scensku postavu »Carmine Burane«, sjetit će se slika koje slave proljeće, ljubav, tjelesne užitke ali i vode makabričnom kolopletu, uvijek pod budnim okom Sudbine. Sjetit će se moćnog zapjeva mnogoljudnog zbora i pažljivo odabranih solista, za koje je Orff napisao iznimno zahtjevne partove. 

    Riječki zbor brojčano nevelik, točno je slijedio zahtjevnu partituru (zborovođa Igor Vlajnić). Međutim, raspoređen trostrano kao okvir scenskom zbivanju, dao je lijepu vizualnu sliku ali ne i svoj tonski maksimum. Važnost glazbene kulise naglašena je svjetlom, koje otkriva lica zborista, a koreograf ih je u dva navrata uključio i u scensko zbivanje; solisti pak pri svakom nastupu, izlaze pred publiku i povlače se sa scene, dok je dječji zbor smješten u desnu glumačku ložu i tako koncentriran u zvuku (Dječji zbor »Torretta« s voditeljica Suzana Matušan) . 

    Dirigent Josip Šego s mnogo je angažmana vodio predstavu. Svjestan nevelikog zvuka zbora, maksimalno je stišao orkestar, uspijevajući držati ritmičku točnost raspršenog zvukovnog korpusa. Najveću uzdanicu u glazbenoj izvedbi imao je u sopranistici Vanji Zelčić, koja je svoj part pjevala muzikalno, proživljeno i nadasve dojmljivo. Tenor je bio Marko Cvetko, a bariton Tomislav Bekić.   

Maša Kolar

Hugo Viera temelji svoje koreografske ideje na plesnom habitusu i individualnosti Ricarda Freire. On je snažan, ekspresivan plesač koji je međutim ostao u sjeni energične i dojmljive Maše Kolar. Ona je zamašnjak ove baletne predstave, kao što je to u muzičkom segmentu Vanja Zelčić, i upravo po ove dvije mlade umjetnice pamtit ćemo riječku »Carminu Buranu«. Ansambl baleta činile su odabrane riječke plesačke snage – solistice Cristina Lukanec, Laura Orlić, Paula Rus, Anka Popa, te Marta Kanazir, Kristina Kaplan i Viktoria Joana, te muški solisti Andrei Koteles, Svebor Zgurić i Ashatbek Ysupzhanov. Gosti u predstavi su Ana Rocha Nené koja je vrsna demonstratorica Vierinih koreografskih ideja, Jac Carlsson i Danilo Palmieri. 

    Premijerna je izvedba završila dugim aplauzima i povicima Bravo! Po reakcijama publike, ovaj će se naslov gledati! Uostalom, za prvi blok predstava ulaznice su »planule«. Sljedeći se planira za travanj.