Predstava »Bilježnica Robija K.«, premijerno postavljena u nedjelju u Satiričkom kazalištu Kerempuh u režiji Marine Pejnović, otkačen je kazališni mozaik pomaknutog univerzuma kultne satiričke kolumne Viktora Ivančića u izvanredno subverzivnoj i eksplozivno duhovitoj kronici aktualnog društvenog trenutka.

To je prepoznala i premijerna publika Kerempuha, koja je glumce tijekom izvedbe nagrađivala aplauzom, a čitav glumački ansambl i autorski tim, zajedno s Ivančićem, na kraju ispratila oduševljenim ovacijama.

U inscenaciji mlade redateljice Marine Pejnović prema dramatizaciji Dine Vukelić, gorko-smiješni fiktivni univerzum izgrađen kroz satiričku »dnevničku« kolumnu koju je Ivančić objavljivao od 1984. u splitskom Feral Tribuneu, izrasta kao razigrana, dječje vesela predstava sastavljena od niza bešavno međusobno povezanih eksplozivno subverzivnih sličica, u predstavi kojom taj teatar apsolutno opravdava svoj satirički predznak.

Kamen temeljac za kolumnu Robija K. bila je »Militaristička brojalica« objavljena u prvom broju Ferala – »Eci peci pec, mrtav si ko zec, ubila te haubica, odnjela ti pola lica …« – koja ujedno i otvara Kerempuhov novi komad.

Izuzetno inteligentan, satiričan duh Ivančićevog fiktivnog dječaka dobio je priliku za karikaturalan teatarski društveni komentar: Robi K. pojavljuje se na sceni uz pjesmu i krikove u karikiranoj inscenaciji prizora njegova rođenja, nakon čega kreće vrtoglavo putovanje kroz neuralgične točke aktualnog hrvatskog trenutka.

Od nacionalizma i nacionalističke mitomanije, domoljubnog odgoja u ozračju vala iseljavanja iz Hrvatske, upitnih državotvornih i katoličkih svetinja, potlačenih i tlačitelja, »naših« i »njihovih« pa sve do pitanja školske lektire i inicijativa usmjerenih na zabranu pobačaja, predstava se gradi kao ludistički glumačko-scenski patchwork koji spaja nespojivo – zvukove eksplozije i dječje zvečke, pancirke i pidžame, oružje i plišane igračke, brojalice i militarizam, dječje pjesme i prizvuk punka, sve to dodatno garnirano video projekcijama kao transmedijskom dopunom mozaične dramaturgije predstave.

Jedan od glavnih likova toga komada svakako je Ivančićev izvanredno duhovit intelektualni humor u splitskome idiomu, uobličen u naizgled neinteligentne dijaloške razmjene Robija i ostalih prepoznatljivih karaktera koji nastanjuju njegov naopaki svijet – Dide sa Šolte, Mame i Tate, učiteljice Smilje, njegovih prijatelja Kana Štete, Nele Svinjogojstvo, Rina Sajle i drugih.

Josip Brakus Robija igra razigrano, ugrađujući u njegovu dječju infantilnost dozu oštroumne mudrosti. Glumački ansambl te otkačene, anarhične predstave pune politički nekorektnog humora još čine Željko Königsknecht kao Dida i Robijev saveznik i savjetnik, te Linda Begonja, Filip Detelić, Ana Maras Harmander i Matija Šakoronja, u više uloga.

Robi K., dječje zaigrani svjedok povijesti, gorko cinični zafrkant smatran najautentičnijim likom novinarskih kolumni naših prostora, u novoj je Kerempuhovoj produkciji oživio kao komični junak smrtno ozbiljne stvarnosti u dinamičnoj, zabavnoj i hrabroj političkoj satiri, koja se brutalnim humorom bori protiv suštinske i tragikomične ljudske gluposti.