Nedavno s Apsirtida otplovih do zagrebačke »Komedije« da uživo vidim i čujem njena »Byrona«. I ne bijaše mi žao, jer me se taj mjuzikl – koji za dramaturški predložak ima dovitljivo ispletenu venecijansku epizodu legendarno razuzdanog engleskog poete-romantičara, buntovnika, mediteranskog putnika i zavodnika Georgea Gordona Byrona – dojmio kao sjajan kazališni komad, vrijedan lovorika kojim ga je obasula zagrebačka publika.

O »Byronu« se, dakle, već čulo i pročulo, no i iz ovih obala par natuknica odakle i kako je to bilo krenulo. Idejni začetnik je skladatelj Darko Domitrović koji je zaintrigirao spisatelja Miru Gavrana da se upusti u pisanje libreta. Suradnja ovog tandema je do konačnog glazbeno-dramaturškog uradka potrajala nekoliko godina (!) dok nisu bili iznjedrili mjuzikl konačno postavljen u kazalištu »Komedija« u režiji Ivane Čoh. A u njihovom uradku riječ je o sljedećem:

Efektno glazbeno štivo

Lord Byron, koji se bio zatekao u Veneciji u vrijeme političkih previranja nakon raspada Napoleonova imperija i preuzimanja venecijanskog teritorija od Habsburškog carstva, angažira se na strani Karbonara, liberalne frakcije risorgimenta, aktivne na podrivanju austrijske vlasti s ciljem nacionalnog ujedinjenja Italije. U Veneciju na dužnost vojnog gubernatora stiže nabusit habsburški general s kćerkama Brigittom i mlađom Mariom, koje su obje opčarane Byronovim pjesništvom i muževnom reputacijom.

U toj konstelaciji autori pletu kazališnu igru – Maria žudi za susretom s Byronom, kojem šalje romantična ljubavna pisma, no u tom je nastojanju presretne Brigitta koja bez pol muke, a na račun naivne sestre, »zbari« pjesnika i revolucionarnog heroja. A sve to u vrijeme karnevala kad se takve nepodopštine mogu lako izmuljati.
Dakako, Miro Gavran, majstor dramatskih intriga, ovu dramaturšku okosnicu u sporednim ulogama komada frizira epizodnim spletkama te ostvaruje živahnost kazališnog kazivanja, a publiku draži u očekivanju raspleta njihovih nedaća.

S glazbene strane, »Byron« Darka Domitrovića dojmio me se kao eklektično, no sveudilj zanimljivo i efektno glazbeno štivo. Skladatelj domišljato uranja u psihologiju likova u rasponu od opernog zamaha arija sestrinskih heroina do operetske komike. On je podjednako učinkovit u skladanju za zbor i za plesne točke u kontekstu glazbene karakterizacije događanja političkog previranja, Byronovih mediteranskih putešestvija i živopisnog venecijanskog karnevalskog pripetavanja.

U »Byronu« napose dolazi do izražaja skladateljeva maštovitost u poigravanju modalitetima glazbenog teksta. Domitrović se lakoćom, sveudilj u žanru mjuzikla, poigrava melodijskim linijama i harmonijskim sklopovima koje boji šarolikom glazbenom paletom; ponekad predvidljivim, no počesto u intrigantnim, premda u dramatskom kontekstu suvislim, modulacijama. Njegova je glazba prijemčljiva i publiku nosi do ushita.

Razvedena priča

Ne glede na naslovnicu, u ovom kazališnom komadu – bar kako sam ga dokučio – riječ je više o sučeljavanju karaktera i moralnih vrijednosti koje personificiraju dvije sestre, obožavateljice šepavog lorda, nego o apostrorifanom glavnom liku kojem autori baš i ne pridaju legendarnu ikonoklastičnu karizmu: dojmio me se, naime, tek bahato deklarativan i samodopadan. U tom je okviru operetni prvak »Komedije« Đani Stipaničev interpretirao Gavran-Domitrovićeva Byrona glumom i zapjevom suvereno korektno i upečatljivo.

U predstavi kojoj sam nazočio, izvedbu »Byrona« su pak ponijele Sandra Bagarić kao Brigitta i Danijela Pintarić kao Maria. Domišljata Brigitta je neodoljiv, na tanjuru samoposlužen plijen ženskaru Byronu. Sandra Bagarić je igra zanosnim, neodoljivim šarmom, a krivnju prema sestri iskrenom poniznošću.

Tome nasuprot, Danijela Pintarić je romantična, naivno zaljubljena Maria, a u poraznom srazu sa sestrom čvrsta je i dostojanstvena. Skladatelj Domitrović objema je podario u opernoj maniri istančane arije za scensko briljiranje, pri čemu se eterično kristalni sopran Danijele Pintarić nadvio nad neodoljivom senzualnošću mezza uvijek zavodljive Sandre Bagarić.

Razvedena priča Mire Gavrana pruža izazov interpretima. Kako je cijelokupni glumački ansambl ove produkcije na impresivno visokoj profesionalnoj razini, izvjestitelj je na mukama koga zbog okvira teksta uskratiti spomenom. No, kako to u takvom kazališnom žanru već biva, pažnju publike plijene komičarski likovi, pri čemu se domišljatim gegovima ističe Nedim Prohić kao ravnatelj policije, a Nina Kaić Madić je zapjevom i plesom koketno vrckava Leonessa da Venezia. Jasna Bilušić se pak iskazuje u dramatski profinjenoj interpretaciji elegantne dame s prošlošću promašene ljubavi u ulozi vlasnice hotela inuendo naziva »Amor«.

Decentni erotski ples

Redateljica Ivana Čoh oblikovala je Domitrovićev i Gavranov uradak u kompaktni mjuzikl visoke kazališne razine. No, kako bi to uspio izrasti uspješni mjuzikl bez atraktivne koreografije, scenografije, kostima i svjetlosnog oblikovanja?! Ključ uspjeha ove produkcije kazališta »Komedija« leži u zavidnoj inventivnosti i sinergiji tih komponenti, dakako.

Praktički komorni plesni ansambl od tek tri para u koreografiji Bojana Valentića i u atraktivnim kostimima Elvire Ulip i Ive Šimunović dočarava prizore od stiliziranog mediteranskog folklornog tancanja do šaroliko maskirane, punokrvne karnevalske lascivnosti. U efektnoj epizodi ukomponiran je crno-bijeli, decentni erotski ples na svili dueta Mateje Ivanković i Emila Kuzminskog. U maglovitim kanalima Venecije klize gondole, a iz guste magle izranjaju buntovni revolucionari i živopisno dekadentne maškare. Scenograf Stefano Katunar pak daje doprinos i efektnim tableau prikazima redateljice.

»Byron« ima kaleidoskopsku dimenziju i hipnotični učinak na gledatelja. Visokoj kvaliteti izvedbe kojoj sam nazočio u velikoj je mjeri doprinjeo dirigent orkestra i zbora kazališta »Komedija« maestro Dinko Appelt, koji je amplificirani sastav scenskih izvoditelja i orkestra nadahnuo čvrstim vođenjem raznobojnih naglasaka glazbenih sklopova aranžera Ante Gela.