ZAGREB » Sutrašnju hrvatsku premijeru predstave »A gdje je revolucija, stoko?« koja je otvorila prošlogodišnji Bitef osvojivši na njemu posebnu nagradu žirija, najavio je jučer ansambl Montažstroja koji ovom svečanom praizvedbom u Zagrebačkom kazalištu slavi i 25 godina svoga rada. Reprize predstava najavljene su 16. i 17. siječnja. Montažstroj će s tom predstavom 7. veljače gostovati u Rijeci, u HNK-u Ivana pl. Zajca. 

  – Naslov predstave »A gdje je revolucija, stoko?« nazvane po zagrebačkom grafitu iz 1995. godine, pomalo odvlači pažnju s problema koje ovaj projekt tretira. Ova predstava sažima sve čime se bavimo dugi niz godina. Izrazito je kazališna, glazbena, vrlo je politična i nastala je na jedan dokumentaran način prateći sudbinu projekta »Mali čovjek hoće preko crte« – istaknuo je lider ovog umjetničkog ansambla Borut Šeparović. 

  Podsjetimo, predstava »MČŽPC« je zabranjena zbog kršenja autorskih prava. Izvođački kolektiv predstave MČŽPC – Zbor Malih Ljudi – sastojao se od obespravljenih članova hrvatskog društva: Staraca, Lezbi, Radnika, Srba, Žena, Crnaca… Oni su pjesmom dignuli glas protiv nepravde i rasplamsanog fašizma u hrvatskom društvu. No pokazalo se da pop-glazba nije postala oruđe izravnog poticanja na društvene promjene. 

 Paradoks revolucije

Predstave MČŽPC više nema, no nastala je druga – »A gdje je revolucija, stoko?« – koja govori o pravnim posljedicama stava da glazbu možemo međusobno dijeliti, a da pritom ništa ne izgubimo. Ona je nastala u napetosti i neskladu između konteksta osakaćenog cenzurom i autocenzure koja je postala kontekst. Predstava govori o taštini, licemjerju i nedosljednosti u društvu u kojem je osnovna vrijednost novac. 

  – Riječ revolucija je potrošena, ona je komodificirana. Glazbenici se bave revolucijom i buntom u glazbi, no kada dođe do prodaje njihovog produkta, onda te revolucionarne ideje mahom padaju u vodu. Time se bavi naša predstava, samo što za razliku od glazbe, ona doseže do manjeg broja ljudi. 

  Ukratko, ako kao umjetnici želimo biti vidljivi i dopirati do publike, moramo ostati u sistemu, a da bismo u njemu ostali, moramo pristati na kompromis i tu dolazimo do konformizma koji propitujemo – sažeo je Šeparović, ukazujući na problem autocenzure kojom se plaća boravak u sistemu, a autocenzura je, po njemu, bolnija od cenzure. 

Duh punka

Govoreći o glazbi u predstavi, izvođač i poznati glazbeni publicist Ante Perković naglašava da je predstava vjerno prenijela izvorni duh glazbe osamdesetih, ponajprije albuma »Paket aranžman«. 

  – Duh punka je prebačen trideset godina kasnije i to je agresivna i konkretna glazba s vrlo jasnim porukama koje često nisu ugodne. Ona provocira auditivno i sadržajno, baš kao i punk krajem sedamdesetih, mišljenja je Perković. 

  I koordinatorica Montažstoja Nataša Mihoci ovu predstavu smatra idealnom za proslavu četvrt stoljeća umjetničkog djelovanja jer objedinjuje sve tekovine ovog ansambla – od eksplozivne izvedbe, fizičkog teatra do posvećenosti aktualnim problemima i malim ljudima, odnosno marginalnim društvenim skupinama. 

  Mihoci također ističe da na pitanje »A gdje je revolucija, stoko?« nemaju odgovora, kao što nemaju iluzija da umjetnost može činiti revolucionarne promjene, no iz projekta u projekt postavljaju ovo pitanje i propituju svoj društveni utjecaj, što je cilj angažirane umjetnosti.