U Modernoj galeriji

Zlatko Bourek: Slikarstvo tople emocije, dugog nosa i isplaženog jezika

Sandra Sabovljev



ZAGREB » Artističko polje djelovanja Zlatka Boureka neobično je široko, riječ o likovnim, kazališnom i filmskom umjetniku, kazala je jučer Biserka Rauter Plančić, ravnateljica Moderne galerije i autorica likovnog postava izložbe »Zlatko Bourek – slikarska retrospektiva«, najavljujući sutrašnje otvorenje izložbe 120 slika u ulju autora koji je prije mjesec dana napunio 85 godina života.


   – Publika će do 2. studenoga u Modernoj galeriji moći vidjeti najprobraniji dio Bourekovog opusa koji je stvarao od 1956. godine, pa doslovno do danas jer s pojedinih slika još se širi miris svježe boje, naglasila je veliku umjetnikovu vitalnost i produktivnost ravnateljica. Dodala je također da je ova izložba značajna jer će utjecati na percepciju javnosti koja Boureka uglavnom doživljava kao kipara, a upravo je intencija ove izložbe da pokaže njegove slikarske temelje na kojima zapravo počiva njegova umjetnička vokacija.


   – Iako s Bourekom surađujem već gotovo pola desteljeća, njegova me nenadmašna stvaralačka imaginacija ne prestaje iznenađivati, priznao je povjesničar umjetnosti Tonko Maroević koji je ujedno i autor iznimno bogato opremljene slikareve monografije koja prati ovu retrospektivnu izložbu.




   Moderna likovnost, ističe Maroević, bježi od verifikacije i doslovnosti, no Bourek uzima slobodu da interpretira vlastite doživljaje svijeta na jedinstven i neponovljivi način. Tumači ga on s dugim nosom i isplaženim jezikom, ali opet i s emocijama i s dubokim osjećajem povezanosti, što pokazuje kroz svoj kreativni izraz u svim medijima svjedočeći svoju neravnodušnost pred svijetom.


   Maroević smatra da je Bourek vidio sve što je trebao vidjeti, prošao važne svjetske muzeje i galerije, pratio suvremenu produkciju, no pronašao je i formirao svoj prepoznatljivi stil, (p)ostao je svoj. A taj temeljni likovni identifikacijski pečat daju mu neodoljiva sloboda da se poigrava s toplom emocijom i neobuzdanom imaginacijom kao i s ironičnom grotesknom deformacijom koja zapravo opravdava emociju da ona ne bi postala sladunjava.