RIJEKA »Između znanja i imaginacije« naslov je fascinantne i uznemirujuće izložbe beogradskog umjetnika Vladimira Miladinovića koji se u Malom salonu prvi put predstavlja riječkoj publici pred koju podastire najnoviju fazu svog rada u kojem koristeći različite arhivske materijale – od stranica dnevnih tiskovina iz devedesetih godina do službenih dokumenata Haškog tribunala, istražuje tabuizirane povijesne periode i događaje oko kojih se teško postiže društveni konsenzus.

U središtu zanimanja umjetnika su ratni zločini počinjeni tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji i dokazi koji se opiru nastojanju dominantnih ideologija da putem medijske propagande i manipulacije konstruiraju poželjnu sliku stvarnosti i jedinstven narativ o prošlosti.

Slučajno otkriće

Ova izložba tematski je u cijelosti posvećena masovnim grobnicama s ostacima žrtava stradalih 1998. i 1999. u ratu na Kosovu koje su 2001. otkrivene u beogradskom predgrađu Batajnica. U osam grobnica nađeno je više od 700 ubijenih civila, čija su tijela s Kosova prevožena hladnjačama i kamionima do policijskog poligona u Batajnici, nekoliko kilometara od središta Beograda.

Za jednu od najvećih masovnih grobnica iz ratova 90-ih u bivšoj Jugoslaviji saznalo se gotovo slučajno – čovjek zadužen za prijevoz leševa otkrio je lokaciju zato što je bio razočaran jer nije dobio dvosoban stan koji mu je bio obećan kao kompenzacija za taj posao.

Bivši djelatnik MUP-a u svome je iskazu opisao četiri »ture« u kojima je prevozio leševe s Kosova u masovne grobnice u Batajnici i Petrovom Selu, a »Zapisnik« s njegovom izjavom jedan je od radova predstavljenih na izložbi na kojoj vidimo niz službenih dokumenata o stravičnom zločinu koje Miladinović u svijet umjetnosti prenosi tradicionalnom tehnikom crtanja laviranim tušem i ugljenom.

Jedan od njih je i prijepis podužeg popisa predmeta prikupljenih tijekom procesa ekshumacije žrtava u Batajnici, pod nazivom »Slobodni predmeti«, a prvi put u Malom salonu autor predstavlja i crteže ugljenom većeg formata, posebno producirane za ovu izložbu. Crteži su rađeni na temelju arhivskih fotografija forenzičkih timova, a predstavljaju dijelove pejzaža s ostacima spaljenih kuća u selu Batusha na Kosovu i neke od osobnih predmeta žrtava nađenih tijekom ekshumacije žrtava u Batajnici.

Informacije o postojanju ove masovne grobnice u javnost su isplivale nakon »slučaja hladnjača« o kojem je pisala Timočka krimi revija, a tako glasi i naslov rada u kojem umjetnik preslikava stranice tog lokalnog tjednika. U njemu je 2001. godine prvi put objavljena priča o hladnjači koja je 1999. isplivala iz Dunava kod Timoka. U hladnjači su bila tijela 86 muškarca, žena i djece koja su potom u tajnosti prevezena i zakopana u Batajnici.

Katarzično prisjećanje

Vjerno kopirajući dokumente koje prenosi u formu crteža, Miladinović pokušava stvoriti osoban odnos prema ponuđenom materijalu. Njegov rad, kako ističe Zorana Đaković Minniti koja potpisuje predgovor izložbi, predstavlja neku vrstu katarzičnog prisjećanja kroz koje prolazi i svaki promatrač dok iščitava novinske članke ili dijelove zapisnika iz arhive Međunarodnog suda za ratne zločine.

Prevodeći sudske procese, zapise o ratnim zločinima, spiskove pronađenih predmeta na osnovi kojih se identificiraju žrtve, u polje umjetnosti, umjetnik ukazuje na važnost koju određeni događaji u povijesti mogu imati na kreiranje naših odnosa u sadašnjosti, ali i na neraskidiv odnos prošlosti i budućnosti.

Pored pitanja o manipulaciji, povijesnoj odgovornosti i intelektualnom angažmanu, Miladinović ovaj put pokreće pitanje odnosa između teksta i slike, odnosno svjedočenja i imaginacije, neizrecivog i nezamislivog. Koliko nam zapravo svjedočenje o traumatičnoj prošlosti govori ako nismo u mogućnosti da zamislimo? Je li nam dovoljna faktografija dokaznog materijala da bismo vjerovali?

Izložba će biti otvorena do 21. prosinca.