U zagrebačkom Umjetničkom paviljonu još do 6. siječnja sljedeće godine može se razgledati izložba »Vlaho Bukovac i Alexandre Cabanel – povijesni susret učenika i učitelja«. Ova izložba vezana je uz jubilej Umjetničkog paviljona, koji je najstarija likovna institucija u jugoistočnoj Europi koja već 120 godina kontinuirano priređuje izložbe. Galerija je osnovana 1898. godine, a inicijator osnutka bio je upravo slavni hrvatski slikar Vlaho Bukovac.

Upravo zbog toga Umjetnički paviljon svoju obljetnicu proslavlja velikom izložbom, posvećenom Vlahi Bukovcu i Alexandreu Cabanelu, važnome francuskom slikaru kod kojega je Bukovac u Parizu, na École des Beaux-Arts, studirao slikarstvo. Ovoga puta Umjetnički paviljon nudi Vlahu Bukovca i njegova djela u dosad još nepredstavljenom kontekstu. Tako su na ovoj izložbi uz Bukovčeva djela izložena i djela njegova pariškog profesora Alexandrea Cabanela. Poznato je da je Bukovac u Parizu upoznao Cabanela, tada izuzetno cijenjenog slikara i profesora na École des Beaux-Arts, te se želio upisati u njegovu klasu i kod njega studirati slikarstvo.

Prvi put Cabanel

Alexandre Cabanel (1823. – 1889.) u svojemu je vremenu bio omiljeni slikar pa je njegova klasa uvijek bila puna. Bukovac je, kao i većina studenata na École des Beaux-Arts, želio upravo njega za profesora, no slavni francuski slikar nije mogao primiti tada 23-godišnjeg Bukovca jer je klasa bila popunjena. No naš je slikar bio uporan te je sklopio dogovor s Cabanelom da će u zadanom roku naslikati jednu sliku pa ako se ona bude profesoru Cabanelu svidjela, ovaj će ga primiti. Za tu prigodu naslikao je sliku »Ruka«, koja je oduševila profesora Cabanela te se Bukovac upisao na École des Beaux-Arts. Slavni francuski slikar odigrao je veliku i važnu ulogu u Bukovčevom likovnom obrazovanju pa izložba u Umjetničkom paviljonu objedinjava učenika i učitelja i na taj način pruža odgovor koliki je bio Cabanelov utjecaj na Bukovčevo stvaralaštvo.

Vlaho Bukovac, ‘Autoportret’

Treba istaknuti da nikada do ove izložbe djela Alexandrea Cabanela nisu bila izlagana u Hrvatskoj, kao ni u susjednim zemljama, tako da će njegove slike biti pravo otkriće ljubiteljima likovne umjetnosti koji se zapute na izložbu u Umjetnički paviljon. Na izložbi je predstavljeno više od 140 slika, kroz koje su obuhvaćene sve faze slikareva stvaralaštva – od pariške preko zagrebačke do praške faze. Bukovčeva djela su za izložbu posuđena kako iz hrvatskih tako i iz inozemnih muzeja (Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Slovenija), kao i iz hrvatskih i inozemnih privatnih zbirki.

Alexandre Cabanel, ‘Autoportret’

Na izložbi se, uz već poznate Bukovčeve slike, može vidjeti nekoliko novootkrivenih bisera, među kojima se naročito svojom monumentalnošću i ljepotom ističe ulje na platnu iz 1886. godine, izuzetnih dimenzija (176 × 256 cm) – »Putifarova žena«. Riječ je o slici koja se nalazi u privatnoj kolekciji i ovom se prigodom prvi put izlaže u Hrvatskoj. Ovo maestralno ulje na platnu nastalo je u razdoblju kad je Bukovac živio i radio u Parizu. Slika je otkriće i ekskluziva ove izložbe.

Djela Alexandrea Cabanela došla su na izložbu u Umjetnički paviljon iz pet francuskih muzeja – Petit Palais, Musée des Beaux-Arts de la Ville de Paris, Musée d’Orsay, Paris, Musée Inguimbertine, Carpentras, Palais de Compiègne Musée et domaine nationaux, Compiègne te Musée Fabre, Montpellier, koji je Umjetničkom paviljonu na ovom predstavljanju partner izložbe. Treba istaknuti da je Musée Fabre, kad je riječ o opusu Alexandrea Cabanela, globalno najznačajniji. I to zbog dva razloga – Cabanel je rođen u Montpellieru te je još za života nekolicinu svojih slika poklonio Muzeju, a isto to je učinio i slikarov veliki mecena i prijatelj Alfred Bruyas. Iz Ruske Federacije Cabanelove slike stižu iz Državnog muzeja Ermitaž.

Izbor djela Vlahe Bukovca i stručnu tekstualnu obradu Bukovčeva opusa za katalog izložbe napravio je jedan od autora izložbe, ponajbolji poznavatelj slikarovih djela – povjesničar umjetnosti Igor Zidić. Na izboru djela Alexandrea Cabanela i njihovim posudbama radila je ravnateljica Umjetničkog paviljona Jasminka Poklečki Stošić. Stručni dio vezan uz Cabanela obradili su tekstualno za katalog izložbe povjesničar umjetnosti Pierre Stépanoff, voditelj Zbirke slikarstva od 14. do 19. stoljeća u Muzeju Fabre te ravnatelj Muzeja Fabre, povjesničar umjetnosti Michel Hilaire, ponajbolji poznavatelj opusa Alexandrea Cabanela u Francuskoj, uz Igora Zidića također autor izložbe.

Alexandre Cabanel, ‘Izgubljeni raj’

Prvi put Hrvat

Vlaho Bukovac (1855. – 1922.) jedan je od najznačajnijih hrvatskih slikara. Bukovac je začetnik i glavni predstavnik hrvatske moderne i ide u red naših najplodnijih slikara. Prošao je slikarske faze od akademizma, realizma, impresionizma i simbolizma do moderne. Osobito je poznat i priznat po portretima. Sve ove faze mogu se vidjeti na zagrebačkoj izložbi, koja je podijeljena u cjeline »Realizam«, »Simbolizam« i »Plenerizam«. Na izložbi u Umjetničkom paviljonu mogu se, između ostalog, vidjeti portreti Ive Vojnovića, Ivana Meštrovića i Mate Celestina Medovića, kao i Bukovčevi autoportreti te portreti djece. Tu su i njegovi »Dalmatinski ribari«, »Japanka«, »Hrvatski preporod«…

Vlaho Bukovac, ‘Moje gnijezdo’

Profesor Cabanel bio je izvrstan crtač, konvencionalan, ali i akademski hladan, a taj je akademizam prenio i na Bukovca. Nakon nepune dvije godine studija u Parizu, Bukovac je naslikao »Crnogorku« na obrani i ona je primljena na Pariški salon. To je prvi put u povijesti slikarstva da je neki hrvatski slikar ušao u anale europske umjetnosti. Time je Bukovac zapravo bio priznat gotovim umjetnikom. Na Salonu je izlagao od 1878. do 1893. godine. Većinom su to bile slike crnogorskog ciklusa, akademski aktovi i portreti.

No najzapaženiji uspjeh na Salonu zabilježila je »Le grande Iza«. Bila je postavljena na počasno mjesto u velikoj ulaznoj dvorani Pariškog salona 1882. godine, a osigurala mu je uspjeh u pariškim kulturnim krugovima. Bukovac je diplomirao 1880. godine. Ubrzo nakon napuštanja Akademije negira osobine akademizma te se deklarira kao predstavnik moderne francuske realistične škole.

Vlaho Bukovac, portret Ive Vojnovića,