Koncem travnja otvorena je u rovinjskom Zavičajnom muzeju retrospektivna izložba grafičkog opusa jednog od najslavnijih umjetnika prošlog stoljeća – Marca Chagalla, pod naslovom »Marc Chagall: S one strane boje«. Radi se o dijelu privatne kolekcije koji sadrži 90 grafičkih radova, a koji obuhvaćaju presjek  cjelokupnog, gotovo šest desetljeća dugog stvaralačkog života velikog slikara, sežući od ranih 20-ih godina do sredine 80-ih godina prošlog stoljeća.

Serija je to litografija, drvoreza i bakroreza koja pruža uvid u autorov konstantan dijalog s vječnim temama, prije svega s temom ljubavi u mnogolikim aspektima – od ljubavi i zanesenosti osjećajem sveprisutnosti božanskog u ljudima i svijetu, vjernosti vlastitim korijenima, očaranosti motivima rodnog Vitebska u Bjelorusiji, do ljubavi prema ženi, prema umjetnosti…

Izložba u Rovinju pred posjetitelje iznosi serije ilustracija koje je Marc Chagall radio za klasična književna djela, kao što su Homerova »Odiseja«, Gogoljeve »Mrtve duše«, za Bibliju, za La Fontainove »Basne«, za Longov ep »Dafnis i Chloe«, kao i grafička ostvarenja »La ruche et Montparnasse«, ili »Bay od Angels«. Serije ilustracija dio su važne umjetničke publikacije, nastale iz suradnje s francuskim izdavačima Teriade i Vollard koji su, naručujući od slikara ilustracije za književna djela, dodatno poticali razvijanje ljubavi prema grafici, kojoj je Chagall bio sklon, i kojoj je posvećivao jednaku pažnju kao i uljima. Njihova se iznimnost ogleda i u do tada »neviđenom zahvaćanju svjetla, kroz dinamiku kolorita«, kako su zapazili stručnjaci.

Umjetnikova ambicija

Serije grafika koje se u Zavičajnom muzeju u Rovinju mogu pogledati do 2. listopada ove godine svakoga dana osim ponedjeljka, u svojoj pozadini kao vrstu unutarnje tematske konstante nose motiv seoba i migracija, koje su predstavljale i unutarnju dinamiku slikareva života.

Podsjetimo, Marc Chagall, pravog imena Mojša Zaharovič Šahałau, rođen je 7. srpnja 1887. godine u Vitebsku, u Bjelorusiji, kao najstarije od devetoro djece u židovskoj obitelji. Godine 1907. počeo je studij na Carskoj školi za lijepe umjetnosti u St. Peterburgu. Nakon studija počinje stjecati ugled, a pokrovitelj Max Vinaver osigurava mu sredstva kako bi se nastanio u Parizu. Chagallova ambicija bila je stvoriti novu umjetnost koja bi prevladala naturalizam, impresionizam i realistični kubizam, jer je te stilske pravce već smatrao prevladanima.

Već 1912. godine prekinuo je s avangardom, ne želeći da ga smatraju kubistom, a šest godina kasnije ogradio se i od Maljevičeva suprematizma. Njegov je stvaralački put obilježila težnja za autonomnim izrazom, unutar kojega je miješao židovsku duhovnost i rusku narodnu tradiciju s francuskom modernom (izraz je formirao u atmosferi kubizma, ekspresionizma, simboličkog misticizma i nadrealizma), stapajući ih u jedinstven, bajkovit univerzum, u kojemu se groteska miješa sa senzibilnom poezijom. Chagall prikazuje morbidan, ali i melankoličan svijet, nadahnut pučkim legendama, folklorom i provincijskim židovskim ambijentom iz djetinjstva, svijet koji spaja san i javu, stvarno i nestvarno. Čuveni francuski pjesnici i književnici poput Blaise Cendraresa ili Guillaumea Apollinairea divili su se »poremećenosti i nadrealnosti« njegovih slika.

Osim slikarske i grafičke, Chagall je razvio intenzivnu scenografsku djelatnost. Okolnosti Prvog, a potom i Drugog svjetskog rata nagnale su ga na selidbe i rad u Njemačkoj, Rusiji, SAD-u. Od 1946. godine ponovno  je u Francuskoj, a sva iskustva revolucija, ratova, progonstava, putovanja i susreta, upisana su u njegovo slikarstvo.