Emigranti tužnih lica

U vodnjanskoj galeriji austrijsko-kolumbijska umjetnica Macon

Mate Ćurić

Austrijsko-kubanska slikarica nosi u sebi bol emigranata jer je dio njenog osobnog, životnog iskustva, intenzivno je proživljava i prenosi na slikarsko platno. Svojim nas snažnim slikarstvom potiče da osvijestimo problem emigracije i osjetimo empatiju prema tim ljudima



VODNJAN » U vodnjanskoj galeriji El Magazein izložbom se predstavila austrijsko-kolumbijska umjetnica Macon, odnosno punog imena i prezimena Marie Consuelo Vargas de Speiss, koja je napustila rodnu Kolumbiju da bi u Njemačkoj studirala slikarstvo i završila Akademiju likovnih umjetnosti. Dvadesetak radova iz ciklusa »Emigranti« autorica upotpunjuje i svojim pjesmama koje su neraskidivi dio simfonije njenog slikarskog opusa. 


  Ili – kako je naglasila kustosica galerije i povjesničarka umjetnosti mr. Kristina Tamara Franić Kučiš – iz tog razloga »ova izložba u galeriji El Magazien jest njen prvi pokušaj da u svom izlagačkom radu stvori multimedijalnu slagalicu, istovremeno izlažući slike, video projekcije bitnih misli izdvojenih iz njenih pjesama te audio doživljaja svog glasa koji recitira vlastite pjesme, kako bi još snažnije mogla prenijeti publici ekspresiju svoje socijalne angažiranosti«. 


 Pripadnost i identitet


Vječno pitanje pripadnosti i identiteta i ovdje se prožima: od njenog odlaska od kuće na drugi kontinent, u potpuno drugačiju kulturu, do onog poistovjećivanja sa sličnim sudbinama u svijetu – ostavilo je trag na njenom umjetničkom stvaralaštvu. To se najbolje vidi u pjesmi »Emigranti« iz njezine zbirke »Hispana« gdje je autorica savršeno poentirala temu svog slikarstva opisujući ljude različitih nacionalnih identiteta koji su osuđeni na odlaske, dolaske, u vječnom kretanju i traganju, bez imovine, ali s dostojanstvom i vjerom u bolje sutra. 




  – Macon slika tijela ljudi u kretanju, u gesti traganja, molitvi ili slika njihova lica. Prikazuje izmučena, vibrirajuća tijela maniristički izduženih linija koje asociraju na patnju i glad. Lica tužnih očiju zamišljena su, daleka, a usta u simboličnom grču, bez individualne prepoznatljivosti svedena na gestu boli. 


  Ima nešto hladno, nervozno i nelagodno u potezima kista koja nagrizaju likove u srodno poteznom slikarstvu kojima su se služili Munch ili Max Pechstein. Snaga i virtuoznost njezina slikarstva jest u tome što minimalnim slikarskim intervencijama kista, boje i poteza, jezikom istinskog ekspresionista gradi sliku, prenosi poruku, postiže emociju i interakciju publike – piše u popratnom katalogu Franić Kučiš. 


 Angažirano slikarstvo


I stvarno, gledajući ta njena naslikana lica lako se poistovjetiti sa stradanjima Vukovara i kolonama ljudi, žena i djece koja su odlazila u neizvjesnost noseći svoju imovinu u par plastičnih vrećica, ali i s licima ljudi u nedavnim poplavama u Slavoniji i Bosni koja je natjerala mnoge obitelji da napuste svoj dom. 


  – Slikarica nosi tu bol emigranata u sebi jer je dio njenog osobnog, životnog iskustva, intenzivno je proživljava i prenosi na slikarsko platno. Svojim nas snažnim slikarstvom opominje, potiče da osvijestimo veliki problem modernog doba – problem emigracije i osjetimo empatiju prema njima. Ona je suptilni borac za ljudska prava i upozorava nas na ljudsku nepravdu i nesavršeni svijet u kojemu živimo. Njeno slikarstvo nije dekorativno, niti lijepo, niti slučajno – kako bi ga možda mogli pojmiti na prvi pogled. Njeno slikarstvo je angažirano, intelektualno i zahtjevno. Ona ga živi – kaže kustosica Franić Kučiš. 


  Uz svesrdno domaćinstvo Germana Fiorantija, ova je izložba nastala i u suradnji Udruge za promicanje kulture Ars@Nova te je dio Vodnjanskog kulturnog ljeta.