Otvorena izložba

Svjetlan Junaković u Gliptoteci HAZU-a: Umjetnik koji crta skulpturom

Maja Hrgović

Foto D. Kovačević

Foto D. Kovačević



ZAGREB » Poznat kao vrstan crtač koji je svojim ilustracijama oblikovao izmaštane svjetove domaćih i svjetskih bajki, Svjetlan Junaković je široj kulturnoj publici ponudio iznenađenje svojom izložbom »Radi se o tome da zaustavim konja«, koja je preksinoć otvorena u Gliptoteci HAZU-a, a donosi četrdesetak skulptura nastalih u proteklih nekoliko godina. Iznenađenje je ugodno: Junaković je i u kiparstvu (za koje se školovao na slavnoj milanskoj Breri) veličanstveno zaigran, domišljat i inventivan, kao i u ilustracijama.


Zapravo, čitava se izložba može »čitati« kao trodimenzionalna slikovnica, napučena hibridnim stvorenjima. Tu je obilje morskih pasa koji su u autorovoj viziji »križani« s avionima, tu je žaba krastača čiji trup čini stara limuzina, tu su konji u galopu, kojima je glava nalik šahovskoj figuri, a tijelo nalik igrački bombarderu, tu su i gorile i vučice i psi i jedna krmača s praščićima…


   – Čak i kad stvara skulpturu po defaultu, Junaković stvara trodimenzionalni crtež u prostoru. On doslovno crta skulpturom. Za kipare tradicionalna kova to je dakako stanovit oblik hereze, ali za autora kojemu je kiparsko djelo Alberta Giacomettija, Henrija Matissea ili Pabla Picassa visoko postavljeni ideal, to je posve razumno umjetničko htijenje – ističe u tekstu predgovora likovna kritičarka Nada Beroš, koja ubraja Junakovića među najosebujnije domaće majstore figurativnog izraza, »poput Radovanija, Boureka ili Lončarića«.




   Svoje skulpture umjetnik obogaćuje nizom dovitljivih metafora, pop-kulturnih referenci i aluzija na društvene pa čak i političke prilike. Skulpturom »Zdenac života« ponudio je ironičan komentar Europske unije, smjestivši kipove golih trbušastih dječačića u krug oko fontane na čijoj površini njihovi mlazovi mokraće stvaraju dvanaest zlaćanih (europskih) zvjezdica. I samog sebe često portretira: na »Autoportretu s King Kongom« on je prestrašeni, pogureni čovječuljak na dlanu divovskog gorile, a u »Autoportretu s Romulom i Remom« obijesno siše mlijeko majke vučice, čije je vime zapravo dječja bočica s dudom, napunjena sitnim bijelim pijeskom.


   Izložba »Radi se o tome da zaustavim konja«, nazvana prema pjesmi Ivana Slamniga, bit će otvorena u Gliptoteci do 31. svibnja.