Izložba "Strategije i taktika"

Suvremena slovačka videoumjetnost u Kortilu: Angažirano o nasljeđu komunizma

Nela Valerjev Ogurlić

Foto: Silvano Ježina

Foto: Silvano Ježina

Izložbu »Strategije i taktike« priredila je kustosica Lydija Pribišova, premijerno je prikazana u Nacionalnoj galeriji u Tirani 2015. godine, a u Kortilu gostuje kao program međunarodne suradnje Muzeja moderne i suvremene umjetnosti



RIJEKA Kako mogu razumjeti što se događa danas kad ne razumijem vlastitu prošlost? – pita se umjetnica Anabela Žigova u filmu »Salto mortale« dok propituje takozvano »nasljeđe tišine« iz perspektive slovačke mladeži koja se danas suočava s komunističkom prošlošću, kao i s dokumentima tajne policije u kojima se nalaze podaci o članovima njihovih obitelji ili bliskim prijateljima, još uvijek aktivnim u kulturnom i političkom životu.


»Salto mortale« prikazuje načine na koje se ljudi, čiji su rođaci ili bliski prijatelji nekad surađivali s tajnom policijom, pokušavaju suočiti s tim dijelom svoje prošlosti.


Anabela Žigova smatrala je važnim ovu temu prenijeti na ekran, posebice nakon što je otkrila povezanost svoje obitelji s ondašnjom komunističkom obavještajnom službom. Njezin otac, poznati psihijatar, bio je suradnik tajne policije, ali je to otkrila tek po njegovoj smrti pa ga ne može pitati što ga je navelo da to postane.Film, međutim, nije priča o njemu već o problemu suočavanja s vlastitom poviješću kao nužnim preduvjetom za razumijevanje toga tko smo i kamo idemo. Šutnja i tajne nisu vezane isključivo uz komunističke tabue i sustave. Mnoge obitelji imaju svog »slona u sobi«, iako je on možda manje težak od onoga o kojem govori Žigova.

Zid oko romske škole


Njezin film jedan je od radova dvanaestero umjetnika koji sudjeluju na izložbi suvremene slovačke videoumjetnosti »Strategije i taktike«, koju je priredila kustosica Lydija Pribišova. Izložba je premijerno prikazana u Nacionalnoj galeriji u Tirani 2015. godine, a sada gostuje u galeriji Kortil kao program međunarodne suradnje Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Radovi na izložbi vrlo su angažirani, a tematski uglavnom vezani za nasljeđe komunističkog režima i odnos s manjimskim zajednicama.




Slovačka je jedna od zemalja u kojoj se romska naselja zadnjih godina ograđuju betonskim zidovima, a Tomaš Rafa je jedan od umjetnika koji se s time ne miri. Kao reakciju na ovu praksu posebno izraženu u gradovima istočne Slovačke, među kojima je i grad Košice, prijestolnica kulture 2013., pokrenuo je festival »Wall of Sports«, u sklopu kojeg umjetničkim intervencijama i akcijama nastoji skrenuti pažnju na problem i pomoći ljudima.


Na izložbi je prikazana akcija u mjestu Sečovce, gdje je u suradnji s volonterima oslikao 220 metara dugačak zid razdvajanja oko romske osnovne škole, a potom sa stanovnicima romskog naselja pokrenuo i akciju čišćenja okoliša te bojanja derutnih zgrada u kojima stanuju kako bi im životni ambijent učinio manje brutalnim.


Putujuće kreativne radionice


Oto Hudec i Daniela Krajčova autori su »Projekta Karavan« posebno osmišljenog za mlade pripadnike romske zajednice u Slovačkoj. Dvoje umjetnika putuje po zemlji sa specifično opremljenim karavanom da bi za djecu iz romskih naselja organizirali kreativne radionice potičući ih da izraze svoje likovne, glazbene i druge talente. Po završetku radionice, karavana nastavlja putovanje slovačkim gradovima, kako bi se prezentacijom rezultata na glavnim trgovima javnost upoznala s talentima mladih Roma, ali i teškim uvjetima života romske zajednice, nezaposlenošću, pomanjkanjem interesa za obrazovanje te socijalnom izolacijom.


Kako češka policija provjerava strance prikazuju Tamara Moyzes i Shlomi Yaffe u videu »Protokol I i II«, dok Lucia Nimcova u radu »Double Coding« analizira zabranjene slovačke filmove. Za četrdeset filmova snimljenih između 1968. i 1989. godine teško je naći logično objašnjenje zašto su zabranjeni. Sva su pravila bila veoma subjektivna, obično ovisna o komisiji koja je bila prisutna i tijekom čitavog procesa snimanja filma.


»Slikanje krajolika« naziv je rada Martina Kochana koji reinterpretira i nadopunjava tradicionalan slikarski žanr na koji podsjeća naslovom videa. Umjetnik ulazi u krajolik, u šumu breza, i bijelim vapnom boji debla kako bi naglasio kolorističku strukturu brezine kore. Bojom omata cijelu šumu, ali njegova romantično-melankonična gesta ima i političku dimenziju: breza je simbol Rusije i Kochan daje ironičan komentar na rusku ekspanziju.


Zanimljivim ostvarenjima na izložbi sudjeluju i Anton Čierny, Pavlina Fichta Čierna, Iva Durkaova i Ilona Nemeth. Kustosica je okupila angažirane radove kako bi pokazala taktike koje umjetnici koriste da bi razotkrili strategije vladajućih. Baveći se sudbinom manjinskih i marginalnih skupina, oni ujedno govore o taktikama opstanka odbačenih, progonjenih i nemoćnih. Izložba se može razgledati do 8. prosinca.