Šumonja u Galeriji O.K.

“Što je nama naša borba dala?”: prevrtljiva lica političkih pastira

Nela Valerjev Ogurlić

S hologramskim slika gledaju nas prevrtljiva lica vodećih hrvatskih političara koja se prelijevaju iz jednog u drugo, pokazujući da među njima i nema suštinskih razlika



RIJEKA Što je nama naša borba dala? – naziv je multimedijske izložbe umjetnika Bojana Šumonje na kojoj još jednom snažno, angažirano i kritički progovara o tužnoj hrvatskoj stvarnosti. Nakon velikog slikarskog serijala »Ovce« kao metafore poniznog hrvatskog stada, pasivne mase koja bez ozbiljnijih znakova otpora prihvaća da je strižu, vode i zlorabe kako im se prohtije, ovaj je ciklus posvetio njegovim političkim i duhovnim pastirima, možda i u nadi da će se stado probuditi. 


    Naime, upravo pitanje – »Zašto smo ovce i do kada to mislimo ostati?« – lebdi nad izložbom koju nakon nedavnog gostovanja u Zagrebu, imamo priliku vidjeti i u Galeriji O.K. riječkog K.U.N.S. – a. 


   Kozje uši cara Trajana


Na njoj nas Šumonja vrlo direktno suočava s posljedicama naših izbora koje provociraju pitanje jesmo li zreli za pobunu. To je prvo što čovjeku padne na pamet da bi trebalo napraviti pri susretu s hologramskim slikama s kojih nas gledaju prevrtljiva lica vodećih hrvatskih političara koja se prelijevaju iz jednog u drugo, pokazujući da među njima i nema suštinskih razlika.  

    »Shit happens« jedna je od poznatih izreka Radimira Čačića čije se lice na hologramu istoga naziva pretapa s onim Slavka Linića i Zorana Milanovića, dok im nosevi poprimaju obličje Pinokijevog, a iz glave rastu kozje uši cara Trajana. Vrlo smo duboko u onome o čemu ministar govori. 




    Na drugom pod nazivom »What has our fight given us?«, ovisno o kutu gledanja, miješaju se lica Tita, Tuđmana, Mesića i Sanadera, a potonja dvojica zajedno s Jadrankom Kosor i Ivom Josipovićem, u duhu poznate Tuđmanove retorike, stoje pod pitanjem s poznatim odgovorom: »Are you a small teeth cattle?« (Jeste li stoka sitnog zuba?). 


    Usred tog društva obasjanog neonskim natpisom »Korupcija« svoje je mjesto našao i najveći duhovni pastir hrvatskog naroda – Sveti Otac koji nas s naušnicom u uhu i piercingom na nosu i obrvi promatra demonskim očima. 


    – Ova je izložba samo dio šireg spektra radova kojima na meni blizak način iskazujem bunt protiv naše političke elite i njihovih postupaka – kaže Šumonja. Verujem da je većina normalnih ljudi koji razmišljaju svojom glavom došla do istih zaključaka o tome što su napravili zajednici koja se zove Hrvatska i još uvijek joj čine, a da ne snose nikakve posljedice za svoje krive procjene, a rekao bih čak i namjerne pogreške. 


    Bilo bi prebanalno reći da između lijevih i desnih nema baš nikakve razlike, ali ono što je zajedinički nazivnik svime jest to što ih za hrvatski narod uopće nije briga. Po svemu do sada viđenom, jedino što ih zanima je osobna korist i promocija. To nije kalibar ljudi koji radi za narod, oni rade isključivo za sebe – jasan je umjetnik koji ne zna je li njegove radove vidio itko od predstavljenih političara, kojima s istim stupnjem devijacije i nemorala pariraju i predstavnici crkvenih institucija.    


    – Vjera sama po sebi nije upitna, ali kad stvar u svoje ruke uzme Crkva slika postaje drukčija. Mislim da su institucije i napravljene da bi kršile osnovne paradigme neke ideje, a oni koji ih vode kao najortodoksniji i najradikalniji predstavnici ideologije koju predstavljaju moraju biti spremni da podnesu i najveću kritiku.   


Triptih Jadranke Kosor


Osim holograma, na izložbi Šumonja predstavlja i triptih s likom Jadranke Kosor, izvorno rađen za izložbu »Pohvala prosječnosti« u kojem citira poznatu seriju Andyja Warhola s likom Marilyn Monroe, ali od Merlinke je na printevima je ostala samo frizura koja uokviruje lice bivše premijerke. 


    – Izložba je govorila o tome kako prisvajajući atribute nečega što ti ne pripada postaješ nešto što nisi. U jednom trenutku Jadranka Kosor je toliko zakrcala medijski prostor svojom pojavnošću da je postala pop ikona. Isto se događa i s drugim političarima, samo što je njezin primjer najeklatantniji, kaže umjetnik na čijoj izložbi posebnu tugu bude dvije hrvatske zastave. 


    Jedna sa svim heraldičkim znakovima, ali potpuno bijela i potopljena pod vodom kao simbol praznine i predaje, a druga reprezentativna, ali s crvenom točkom na dnu platna koja u svijetu tržišta umjetnina označava da je djelo prodano, baš kao što je prodana Hrvatska.