Izložba u Palači HAZU-a

“Rukovet” Josipa Vanište – kreativna amplituda značajnog umjetnika

Maja Hrgović

Izložba okuplja radove iz umjetnikovih raznih stvaralačkih faza i nudi presjek njegova opusa, a HAZU otvara novi izlagački ciklus kojim kani predstavljati radove akademika



ZAGREB » Nitko nije tako strastveno otvarao prostor za prazninu kao konceptualni umjetnik Josip Vaništa i nitko joj nije ostao tako predan kao on. Praznina, odsustvo beznačajne kakofonije, minimalizam gotovo kao religija, čistoća i askeza kao uporišta protiv isprazne buke – to su neke asocijacije koje budi Vaniština izložba »Rukovet«, otvorena u subotu u Palači HAZU, u povodu umjetnikova 90. rođendana. Tom izložbom, koja okuplja radove iz umjetnikovih raznih stvaralačkih faza i nudi presjek njegova opusa, HAZU otvara novi izlagački ciklus, kojim kani predstavljati radove akademika. 


  Vaništini radovi izloženi su u prizemlju palače u velikom križnom postavu koji potpisuje Nenad Fabijanić. Tu su crteži, bremeniti tišinom, koji kao da su se načas probili iz ništavila i samo što se tamo nisu i vratili, pa onda kolaži, slike, ali i pisma i dokumentacija, bitna za cjelovit uvid u umjetnički svijet osnivača Gorgone. U desetoj dvorani Akademije predstavljen je antologijski presjek Vaništinih crteža, kolaža, umjetnikovih stavova i slika, s nekoliko vrlo ranih ostvarenja i nizom recentnih radova većeg formata. 


  Iako se ti radovi namjerno opiru naraciji, zanimljivi su njihovi naslovi, od kojih neki imaju snagu manifesta: kolaži »Protiv rata« iz 1944., »Postmodernizam nema značenja… Jean Baudrillard« iz 2000., »Diptih: Zanimanje za nešto s one strane slikarstva«… Tu su i noviji radovi: »Laterna magica« i »Golgota« iz 2013. 




  – Sam naziv »Rukovet« ukazuje na nepretenciozan, nepotpun, neretrospektivni karakter ove izložbe, naznačuje privremenost ili gotovo usputnost izbora izloženih radova, a opet na svoj način potvrđuje bogatu kreativnu amplitudu iznimno značajnog umjetnika – s fazama provjeravanja, upitnosti i obnovljenog povjerenja u medij i discipline kojima se služi – istaknuo je u katalogu izložbe Tonko Maroević. 


  Slikar i esejist Josip Vaništa rodio se 17. svibnja 1924. u Karlovcu. Diplomirao je 1948. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi Marina Tartaglie. Od 1951. do 1994. bio je profesor crtanja i likovnog oblikovanja na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Jedan je od osnivača grupe Gorgona koja je djelovala u Zagrebu od 1959. do 1966. godine, a u kojoj su bili i Julije Knifer, Đuro Seder, Marijan Jevšovar, Ivan Kožarić, Miljenko Horvat, Radoslav Putar, Matko Meštrović i Dimitrije Bašćević. Znameniti su njegovi portreti velikih stvaralaca, izrađeni u olovci, kao što su Marcel Proust, Franz Kafka, Arnold Schoenberg, Tin Ujević i drugi, a najpoznatiji su oni Miroslava Krleže. 


  Kao esejist i memoarist-minimalist objavio je pet knjiga: »Zapisi« (1988), »Zapisi« (1995), »Knjiga zapisa« (2001), »Novi zapisi« (2007) i »Skizzenbuch« 1932-2010. (2010).