Novi programi

Razgovori uz izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti

Hina

Muzej suvremene umjetnosti

Muzej suvremene umjetnosti

U povodu izložbe Marije Novaković, jedne od najznačajnijih predstavnica tzv. autsajderske, marginalne umjetnosti, koja je od 1932. do smrti 1960. boravila u Klinici za psihijatriju Vrapče, 10. veljače će se održati predavanje, u okviru kojega će ravnatelj klinike Vlado Jukić govoriti o potrebi i načinima da se promijeni percepcija duševnih bolesnika kao naobespravljenijih kategorija pojedinaca u društvu, a akademski kipar Niko Radas o iskustvu terapije umjetnošću



Zagrebački Muzej suvremene umjetnosti (MSU) priredio je uz svoje aktualne izložbe “Marija Novaković: Sjećanja jedne pijanistice” i “3LHD interakcije”, koje se uskoro zatvaraju, razgovore o temama koje su ti izložbeni projekti potaknuli – destigmatizaciji duševnih bolesnika te interakcijama između arhitekture, umjetnosti i dizajna.


U povodu izložbe Marije Novaković, jedne od najznačajnijih predstavnica tzv. autsajderske, marginalne umjetnosti, koja je od 1932. do smrti 1960. boravila u Klinici za psihijatriju Vrapče, 10. veljače će se održati predavanje, u okviru kojega će ravnatelj klinike Vlado Jukić govoriti o potrebi i načinima da se promijeni percepcija duševnih bolesnika kao naobespravljenijih kategorija pojedinaca u društvu, a akademski kipar Niko Radas o iskustvu terapije umjetnošću.


Po Jukićevim riječima, duševni bolesnici u pravilu nisu sposobni formirati grupu i artikulirati grupni i pojedinačni interes, gurnuti su na rub, ili preko ruba društva, a često nisu samo stigmatizirani, nego prezreni i odbačeni.




U strahu od gubitka razuma, odnosno vlastitog ludila, a ono je kao mogućnost imanentno svakom pojedincu, bespomoćnog se duševnog bolesnika, da ga ne bi gledali jer nas podsjeća na krhkost našeg mentalnog zdravlja, hospitalizira i tako uklanja iz vidokruga, pa oni, kao što je vjerojatno bilo i s Marijom Novaković, često ostaju u psihijatrijskim bolnicama puno duže nego to zahtjeva sama bolest, ustvrdio je u katalogu izložbe.


Po Jukićevim riječima, duševni bolesnici u pravilu nisu sposobni formirati grupu i artikulirati grupni i pojedinačni interes, gurnuti su na rub, ili preko ruba društva, a često nisu samo stigmatizirani, nego prezreni i odbačeni.


U strahu od gubitka razuma, odnosno vlastitog ludila, a ono je kao mogućnost imanentno svakom pojedincu, bespomoćnog se duševnog bolesnika, da ga ne bi gledali jer nas podsjeća na krhkost našeg mentalnog zdravlja, hospitalizira i tako uklanja iz vidokruga, pa oni, kao što je vjerojatno bilo i s Marijom Novaković, često ostaju u psihijatrijskim bolnicama puno duže nego to zahtjeva sama bolest, ustvrdio je u katalogu izložbe.


Značajan segment u radu s duševnim bolesnicima su izložbe psihijatrijskih bolnica s likovnim radovima bolesnika nastalima tijekom art terapija, o kojima se rijetko sazna u javnosti, iako je među njima bilo i respektabilnih umjetnička djela.


Niko Radas proteklih desetak godina vodi likovne radionice u Galeriji Slava Raškaj, u sklopu bolnice Vrapče, njegova je radionica omiljena među liječnicima i pacijentima, a osim izražavanja klasičnim likovnim tehnikama, uveo je i radionice digitalne animacije.


Pacijenti za te animirane filmove daju ideje, rade sinopsise, scenarije i razrade likova, a u MSU će tom prigodom prikazati dva kratkometražna uratka, “Mjesečev ritam” i “Bound to fail”.