Radovi najbolje demantiraju optužbe

Zamjerali su mi diskriminaciju konceptualaca prije nego što se uopće znalo koji su radovi na izložbi. Kao što vidite, na Salonu ima puno novih umjetničkih praksi – od videa, instalacija, konceptuale do performansa – kaže selektor i kustor Feđa Gavrilović

Ovogodišnje, 32. izdanje Salona mladih, obilježila je u velikoj mjeri polemika izazvana objavljivanjem natječaja za ovu prestižnu smotru likovnih umjetnika mlađih od 35 godina. Ovoga se proljeća u medijima i po socijalnim mrežama vodila žestoka polemika između izabranog autora koncepcije 32. Salona mladih Feđe Gavrilovića i njegovih kolega, primjerice, Marijana Crtalića ili Bojana Mucka.    Gavriloviću se ponajprije zamjeralo što ga je Hrvatsko društvo likovnih umjetnika izabralo bez natječaja, na što on spremno replicira:    – Izbornika imenuje HDLU, pa su tako ove godine imenovali mene. Sve poslove oko toga vodi organizacijski odbor Salona. Prethodne godine je bio raspisan natječaj, međutim, odbor nije bio zadovoljan rezultatima, pa su i tada pozvali kustosa, kao i u većini slučajeva, i nitko nije stvarao probleme.

   Meritum ovoga sukoba nije natječaj, niti pozivni tekst za Salon, nego činjenica da određena struja misli da ima ekskluzivno pravo raditi ovakve izložbe, da su oni jedino mjerilo umjetnosti. Kada se istakne netko tko ne dijeli njihova stajališta, napada ga se prilično nisko i hvata se za svaku slamku koja bi ga mogla osporiti. HDLU ima oko 1.500 članova i izvan pameti je sve izložbe ograničavati na poetike jednoga uskog kruga.

   Što se tiče prigovora da su postavljeni kriteriji natječaja konzervativni, Gavrilović ističe da o tome nema govora što je, po njemu, sasvim jasno iz samog odabranog postava.    Središnja tema ovogodišnjeg Salona mladih je likovno promišljanje o sukobu trendovske pomodnosti i izvorne suvremene umjetnosti u današnjoj art-produkciji. Misao vodilja likovnjacima bio je citat Miroslava Krleže iz govora na Kongresu književnika 1952. u Ljubljani gdje se, po mnogima najveći hrvatski pisac, definitivno obračunao s ostacima socrealističkog koncepta u književnosti te uspješno završio dugu polemiku u tzv. sukobu na književnoj ljevici. Time je Krleža afirmirao vrijednosti koje su u hrvatskoj književnosti već bile prisutne u beletrističkoj praksi Jure Kaštelana, Vesne Parun, Ranka Marinković ili Petra Šegedina u kritici.    Citat na koji su se likovnjaci referirali, što su kritičari također spočitavali Gavriloviću smatrajući to tendencioznim izborom glasi:    »Suvremeno i moderno nisu sinonimi. Može netko biti suvremen, a da nije moderan, može netko da bude, što se pomodnog odijevanja tiče, konzervativan, da nije šik, da nije odjeven po poslijednjim propisima mode, konkretno, recimo kao čitav niz nas ovdje prisutnih koji smo suvremeni, a nismo šik u pomodarskom smislu, ili koji smo, kao Vasko Popa šik u poeziji, a nismo suvremeni«.    Samo je pozivanje na Krležu popraćeno je u polemici ironičnim tonovima uz tvrdnju da se autori natječaja skrivaju iza citatnog intelektualnog paravana. Gavrilovića stoga pitamo zašto je baš izabrao Krležin citat kao središnju, temu na što on uzvraća retoričkim pitanjem:    – Zašto Krleža? Naprosto zato jer je on svojim stavovima sjajno definirao stanje hrvatske kulture, pomodarstvo i sluganski odnos naspram umjetničkih pravaca, nedostatak individualnog pogleda i izraza… sve ono što nas muči i danas u umjetnosti. Ako se netko prepoznao u tom citatu, to je njegova stvar. Beskrajno se divim Krleži i osjećam svakim danom sve više kako njegove teme nisu ni približno iscrpljene.

Uz devet pozvanih autora – Grgura Akrapa, Petra Bunića, Martinu Grlić, Vojina Hraste, Luke Hrgovića, Ivanu Jurić, Maka Melchera, Mirona Milića, Mire Župe na salonu izlažu i sljedeći autori koji su prošli selekciju: Alana Kajfež, Dalia Finek, Damir Sekulić, Daria Žmak, Andrea Knežević, Domagoj Rogina, Duje Medić, Fran Makek, Iva Višošević, Ivan Marković, Ivana Koren, Ivona Jurić, Janko Ivčić, Janko Petrović, Josip Tirić, Josipa Čeliković i Ina Ivandić, Josipa Štefanec, Krunoslav Dundović, Luka Čačić, Maja Bachler, Mara Tuta, Mitar Matić, Nataša Vuković, Neumnoživi, Patricija Purgar, Petar Popijač, Rene Bachrach Krištofić, Tanja Škrgatić, Valentina Supanz, Valerija Cerovec, Vedran Urličić, Vice Tomasović, Vitar Drinković, Zdravko Horvat i Maja Šimunović.

   Sljedeća u nizu optužbi koja se autoru 32. Salona mladih pripisuje jest i favoriziranje figurativnog slikarstva, a sisački multimedijalni umjetnik Marijan Crtalić javno je prozvao Gavrilovića da diskriminira konceptualace.    – Crtalić je zamjerao prije nego što je uopće znao koji su radovi na izložbi, što govori puno o njemu i o svim tim kritikama i njihovu cilju. Kao što vidite, na Salonu ima puno novih umjetničkih praksi – od videa (recimo, Petra Bunića ili Frana Makeka), instalacija (primjerice Ivane Jurić i drugih), konceptuale (Janka Ivčića) do performansa Petra Popijača… To dakako nisu svi pripadnici novomedijskih praksi koji su u izboru, bilo kao pozvani, bilo kao žirirani umjetnici, demantira mladi kustos Crtalićeve optužbe argumentom raznorodno izabranih eksponata na koje je, kako kaže, publika na otvorenju izložbe jako dobro reagirala.    –Posjetiteljima se sviđa izložba, a ponajprije to što Salon pokazuje živost i ne ograničava ničiji izričaj, što je vidljivo iz raznolikosti radova – rezimira Gavrilović obranu od »optužnice« koja je bacila u sjenu radove devet pozvanih i 34 izabranih umjetnika.    U konačnici ono što je bit samog Salona radovi su 43 mladih umjetnika, a izložba njihovih ostvarenja u Domu HDLU-a može se razgledati do 27. srpnja. Ostaje nam vjerovati da će finalni, objektivni i zasluženi sud koncepciji i radovima dati javnost i kritika.