Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
10. prosinca 2019.
Kulturna méka

foto Posjet Trstu otvara pitanje - zašto i Rijeka ne bi imala Muzej kazališta?

U Kazališnom muzeju "Carlo SCHMIDL" izloženi su i kostimi iz raznih kazališnih predstava / Foto MUSEO TRIESTE
U Kazališnom muzeju "Carlo SCHMIDL" izloženi su i kostimi iz raznih kazališnih predstava / Foto MUSEO TRIESTE
Autor:
Objavljeno: 15. siječanj 2018. u 15:47 2018-01-15T15:47:04+01:00

HNK Ivana pl. Zajca i Gradsko kazalište lutaka imaju lijepe i bogate funduse koji bi mogli izići na svjetlo dana i biti predstavljeni široj publici. Pretpostavljamo da bimuzej bio i dobro posjećen, jer je primjerice izložba lutaka u riječkom Malom salonu, u okviru Revije lutkarskih kazališta, te godine bila jedna od najposjećenijih, ako ne i najposjećenija

Trst je dugo za nas iz Hrvatske i s prostora bivše Jugoslavije bio grad u koji se odlazi u kupovinu. Kako u filmu »Trst, Jugoslavija« podsjeća redatelj Alessio Bozzer, sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća tršćanski Ponte Rosso postao je mit i omiljena šoping destinacija svakog građanina Jugoslavije. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih predmet koji je simbolizirao ovaj mit bile su plave traperice. Tih su godina milijuni Slavena putovali u Trst jednom ili dvaput godišnje, međutim, rat na Balkanu je sve prekinuo...

Sada se u Trst ide nešto rjeđe i nema ga smisla posjećivati isključivo radi šopinga, jer su tamo trgovine praktički iste kao i u Rijeci. Trst i Rijeka

Kazališni muzej »Carlo Schmidl« u Trstu / Foto Museo Trieste

Zato je danas razlog za odlazak u Trst njegova kultura. Tu su zanimljivi muzeji i kazališta, Trst je i grad književnika i književnosti, a u njemu se unatoč mnoštvu kineskih dućana i dalje osjeća duh srednjoeuropskog grada. Trst i Rijeka dijele neke sličnosti, no današnji Trst ipak je u nekim stvarima otišao dalje. Primjer za to su neka tršćanska bivša lučka skladišta koja su prenamijenjena u muzeje i izložbene prostore, a ono što Rijeka nema je recimo Kazališni muzej u Trstu smješten u Palači Gopcevich – u blizini Ponte Rossa.

Poseban dio posvećen je lutkarskom kazalištu / Foto Museo Trieste

Muzej nosi ime Carla Schmidla (1859-1943), tršćanskog izdavača i kolekcionara. Ovaj muzej dokumentira kazališni i glazbeni život Trsta u razdoblju od 18. stoljeća do danas.

Izloženi su kazališni programi i plakati, fotografije, slike, kostimi, glazbeni instrumenti, makete kazališta, lutke, manuskripti i glazbena izdanja / foto Museo TRIESTE

Muzejski prostor obuhvaća prizemlje, prvi i drugi kat. Izloženi su kazališni programi i plakati, fotografije, slike, kostimi, glazbeni instrumenti, makete kazališta, lutke, manuskripti i glazbena izdanja. Jedan dio u muzeju posvećen je Giuseppeu Verdiju, a postav je podsjetnik da su tijekom 17. i 18. stoljeća u Trstu nastupali Giuseppe Farinelli, Giuseppe i Alessandro Scaramelli, Karl Georg i Karl Ferdinand Lickl, Francesco i Giuseppe Sinico, Luigi, Federico i Luigino Ricci, Giuseppe i Giacomo Rota.

Kazališni muzej u Trstu smješten u Palači Gopcevich / Foto Museo Trieste

Izloženi su i kostimi koji su pripadali baritonu Giuseppeu Kaschmannu, tenorima Enzu De Muru Lomantu i Rodolfu Moraru, sopranisticama Idi Quaiatti i Rini Pellegrini Lozzi te glumcu Antoniju Gandusiju. Tu je i podsjetnik na glasovitu glumicu Eleonoru Duse.

Glazbeni instrumenti

Posjetitelji muzeja mogu se prisjetiti i Adelaide Ristori, Ernesta Rossija, Alexandera Moissija, Adolfa Angelija, Silvija Maionice i Giulija Perottija, kao i kompozitora Rossinija, Bellinija, Donizettija, Verdija, dirigenata Franca Faccija, Gialdina Gialdinija, Victora de Sabata, Herberta von Karajana...

Izložba posvećena Strehleru

Jedan od glasovitih Tršćanina je kazališni redatelj Giorgio Strehler (Barcola, Trst, 1921. – Lugano, 1997.), kojemu je u Kazališnom muzeju »Carlo Schmidl« do travnja ove godine posvećena izložba u povodu 20. godišnjice smrti. Izložba »Lezioni di teatro« podsjeća na ovog kazališnog velikana, pridajući posebnu pažnju njegovim odnosima s rodnim Trstom. Strehler je jedna od središnjih ličnosti europskog kazališta dvadesetog stoljeća. Tršćanska izložba ukazuje na važnu Strehlerovu ostavštinu. Izložene su skice kostima i scenografija njegovih predstava, originalni dramski tekstovi s ispravkama, notni zapisi, fotografije, snimke dramskih i opernih predstava, a mogu se poslušati i razgovori sa Strehlerom.

Giorgio Strehler rođen je u obitelji u kojoj su se njegovali multikulturalizam i umjetnički duh. Studirao je u Milanu, a po izbijanju rata izbjegao je u Švicarsku gdje je djelovao pod pseudonimom Georges Firmy, režirajući djela Thomasa S. Eliota, Alberta Camusa i Thomasa Wildera. Po povratku u Italiju, 1947. s prijateljem Paolom Grassijem osnovao je glasoviti Piccolo Teatro u Milanu, gdje je bio dugogodišnji umjetnički ravnatelj. Režirao je djela C. Goldonija (Arlecchino servitore di due padroni, La trilogia della villeggiatura, Le baruffe chiozzotte), W. Shakespearea i B. Brechta. Godine 1968. napustio je Piccolo i osnovao svoju kazališnu družinu Teatro Azione. Usporedno s dramskim režirao je i operne predstave (Il ratto del serraglio, Le nozze di Figaro, Il flauto magico, Don Giovanni, La Traviata, Simon Boccanegra, L'amore delle tre melarance, Falstaff, Fidelio...). Djelovao je i u Teatru Studio, a 1982. Strehler je postao direktor Teatra d'Europa.

U Muzeju se nalaze glazbeni instrumenti iz kolekcije Roberta Stareca, zatim instrumenti iz Afrike i s Dalekog istoka, a predstavljen je i glazbeni laboratorij Francesca Zapellija. Može se vidjeti i eksperimentalno kazalište Alfreda Bacinija, a poseban dio posvećen je lutkarskim kazalištima Argioa Orella i Uga de Casilistera. Izložena je i jedna »laterna magica«, a može se vidjeti i nekoliko filmskih kamera. Muzej ima i biblioteku i dokumentacijski centar. Knjižnica sadrži više od 100.000 naslova o glazbi, kazalištu i filmu, postoji i dio s opernim libretima, dok arhiv ima više od 4.000 jedinica. Poseban dio je i arhiv »Giorgio Strehler«.

Prilikom razgledavanja ovog muzeja zapitali smo se zašto i Rijeka jednom u budućnosti ne bi imala sličan muzej, jer i HNK Ivana pl. Zajca i Gradsko kazalište lutaka imaju lijepe i bogate funduse koji bi mogli izići na svjetlo dana i biti predstavljeni široj publici. Pretpostavljamo da bi bio i dobro posjećen, jer je primjerice izložba lutaka u riječkom Malom salonu, u okviru Revije lutkarskih kazališta, te godine bila jedna od najposjećenijih, ako ne i najposjećenija.

Slovensko stalno gledališče

U Trstu djeluje i Slovensko stalno kazalište, središnja kulturna ustanova slovenske manjine u ovom dijelu Italije. Njegova stalna djelatnost počela je 1902. godine, da bi nasilno bila prekinuta u vrijeme fašizma 1920. kad je spaljen Kulturni dom. Od tada je kazalište 20 godina djelovalo u tajnosti, a svoja je vrata ponovno javno otvorilo 1945. Od 1964. ima stalno sjedište u Kulturnom domu i svake godine priredi pretplatničku sezonu u Trstu i Gorici. Sve predstave mogu se pratiti s talijanskim titlovima. Od 1977. kazalište se ubraja u talijanska stalna kazališta i nakon reforme 2015. postaje kazalište od relevantne kulturne važnosti.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.