Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 30° 1
Sutra: 30° 30° 1
16. lipnja 2019.
Kraljevi iluzije

"Pokrenuto oko": Izložba talijanske kinetičke umjetnosti od pedesetih do sedamdesetih

Foto D. Jelinek
Foto D. Jelinek
Autor:
Objavljeno: 18. siječanj 2016. u 8:44 2016-01-18T08:44:20+01:00

Pokret je, u fizičkom smislu, teško reproducirati unutar slikarstva i kiparstva, koji su sami po sebi sačinjeni od nepomičnih slika. Zato slikarstvo i kiparstvo predstavljaju samo sjećanje na kretanje

Raznobojni krugovi koji se kao planeti vrte oko malog sunca u središtu eksperimentalnog videa Antonija Barresea nalikuju na šarenicu oka – ali samo u jednom trenutku, jer već u drugom taj mali planetarni sustav se rasplinjava u drugu sliku, s novim asocijativnim sklopom, i tako neprekidno. Baš su Barreseovi radovi potvrda dobrog odabira naziva izložbe kojom se u Muzeju za umjetnost i obrt predstavlja talijanska kinetička umjetnost: »Pokrenuto oko«. Sve je na ovoj zanimljivoj i živahnoj izložbi u pokretu; svaki rad prkosni je proglas nepristajanja na statičnost – čak i kad se radi o beznadno dvodimenzionalnim slikama. Ni one ne »miruju« – naprotiv, kolopleti hipnotizirajućih krivulja i elipsa na tim slikama djeluju kao optičke varke, baš kao i dovitljive pomične instalacije koje vise o tankoj niti s plafona ili »plešu« po zidovima. Zbog ove je izložbe MUO pretvoren u nekovrsni muzej iluzija – u kojem se posjetitelji zabavljaju od srijede, kad je ona otvorena.

I ravnatelj MUO-a Miroslav Gašparović izdvaja Barresea kao jednoga od ključnih autora na ovoj izložbi. On je značajan i po tome što je aktivno sudjelovao u uspostavi umjetničkih veza između talijanske i hrvatske scene u doba Novih tendencija. Rasvjetljavanje tog dinamičnog kulturnog dijaloga bitna je misija ove izložbe.

Sjajno razdoblje

– Pokret Novih tendencija pokrenuo je stručni tim kustosa tadašnjih Galerija grada Zagreba (prethodnice današnjeg Muzeja suvremene umjetnosti), te MUO-a gdje je održana i posljednja izložba pokreta Novih tendencija. Gledajući danas, s odmakom od pedeset godina koliko je proteklo od tog razdoblja, bio je to jedan od ključnih trenutaka u razvoju suvremene hrvatske umjetnosti. Tada je, usprkos vladajućem režimu i dotadašnjoj prisilnoj kulturnoj izolaciji, došlo do potpune sinkronizacije umjetničkih kretanja u Hrvatskoj s onima na europskoj i svjetskoj umjetničkoj sceni – istaknuo je Gašparović.

Razdoblje u kojemu su se talijanska i hrvatska umjetnost tako tijesno priljubile, jedno je od najsjajnijih razdoblja naše umjetničke prošlosti. Grupa Exat 51 koju su početkom tog razdoblja zasnovali arhitekti Bernardo Bernardi, Zdravko Bregovac, Zvonimir Radić, Božidar Rašica, Vjenceslav Richter, Vladimir Zarahović i slikar Vlado Kristl, Ivan Picelj te Aleksandar Srnec, odškrinula je, kako kaže Gašparović, »dotad ideološki nepristupačno područje postavljajući suvremenu apstraktnu umjetnost u središte interesa kulturne javnosti«.

– U nizu od pet izložbi Novih tendencija, jednoga od posljednjih velikih avangardističkih pokreta 20. stoljeća, u razdoblju od 1961. do 1973. godine, profiliralo se nekoliko dominantnih pravaca, među kojima je vrlo značajnu ulogu odigrala upravo kinetička umjetnost, ističe Miroslav Gašparović, podsjećajući na sponu između op-arta i kibernetičke umjetnosti koja je ojačala razvojem računala.

Na izložbi se predstavljaju radovi ponajboljih autora kinetičke umjetnosti, Giovannija Anceschija, Enza Marija, Getulija Alvianija, Alberta Biasija, Marcella Morandinija, Antonija Baressea, posuđena iz privatnih kolekcija i kolekcija umjetnika.

Pokret, forma, percepcija

Koje su temeljne odlike kinetičke umjetnosti? Kustosica izložbe Micol Di Veroli na to pitanje nudi tri kratka odgovora: pokret, forma, percepcija.

– Pokret je, u fizičkom smislu, teško reproducirati unutar slikarstva i kiparstva, koji su sami po sebi sačinjeni od nepomičnih slika. Zato slikarstvo i kiparstvo predstavljaju samo sjećanje na kretanje, a tu su činjenicu umjetnici sredinom prošlog stoljeća počeli doživljavati kao frustraciju iscrpljenim mogućnostima; iz toga se pak stvorila potreba za eksperimentiranjem vizija kretanja i istraživanjem promjena percepcije unutar djela – ističe Micol Di Veroli.

Postav otvara važan rad Bruna Munarija »Beskorisni stroj« – djelo srodno njegovom radu »Zračni stroj« koji označava prijelomnu točku u razvoju kinetičke umjetnosti. Njezina povijest tekla je ovako – prvo su 1920. godine Naum Gabo i Antoine Pevsner svojim Realističkim manifestom ponudili izraz »kinetički ritmovi«, a sam Gabo prvi izlaže djelo pod nazivom »Kinetička skulptura«. Istraživanja ovog umjetnika kasnije će nastaviti Laszlo Moholy-Nagy i Ferdinand Leger te, ne ubrajajući naslijeđe koje je ostavio sveprisutni Marcel Duchamp, doći do velike izložbe »Pokret« (Le Mouvement) koju je 1955. godine u Parizu, u galeriji Denis Rene, priredio Jean Tinguely.

– U to se vrijeme, sredinom stoljeća, djelo više ne povezuje s nepomičnošću i vječnošću povijesti prošlosti, već stvara nestabilnost i nesigurnost, približavajući se tako zebnjama i egzistencijalnoj tjeskobi suvremenog života i ljudskih odnosa – ističe Micol Di Veroli.

U Italiji, zametke kinetičke umjetnosti pratimo od Marinettija, na kojeg se Bruno Munari oslanjao kao na izvor inspiracije. Spomenuti »Beskorisni stroj«, koji posjetitelje izložbe u MUO-u dočekuje na samom početku, znak je otpora uskim granicama dvodimenzionalnog slikarstva. Radi se o instalaciji u stalnoj mijeni – naoko krhkom objektu koji visi s plafona o tankoj niti, a njegovi različiti plošni dijelovi pomiču se s najblažim strujanjem zraka.

Zabavno i duhovito

Munarijev »Zračni stroj« otvorio je prostor za novu etapu talijanske kinetičke umjetnosti, koju je pionirski vodila umjetnička Grupa T, a zatim i grupa GRAV. Obje su do kraja sedamdesetih bile bliske našem Exatu i Novim tendencijama, pokretima koje Micol Di Veroli naziva revolucionarnima u misiji preobrazbe umjetnosti u društveno i demokratsko sredstvo.

Osim što rasvjetljuje važan dio povijesti talijanske, a kroz nju i hrvatske umjetnost, izložba »Pokrenuto oko« je i iznenađujuće zabavna i računa na maštu posjetitelja. Ima u njoj i dosta prigušenog humora; na primjer, Munari u jednom radu nudi »teoretsku rekonstrukciju zamišljenog predmeta«, u drugome skicira »nečitljiva pisma nepoznatih naroda«.

Getulio Alviani zastupljen je radovima iz ciklusa »Površine vibrirajuće strukture«, kojima uspijeva potpuno zamutiti granicu između druge i treće dimenzije. Radi se o aluminijskim slikama čija je površina sitnim rezovima obrađena tako da vam se čini da je pred vama geometrijsko tijelo, a ne plošna slika. Radovi Marine Apolonio mogu izazvati vrtoglavicu – toliko je učinkovita njezina hipnotička strategija poigravanja s percepcijom promatrača »pijanim« crno-bijelim krugovima. Edoardo Landi pak oduševljava svojim slikama sačinjenima od zakrivljenih kartonskih traka...

Nosive skulpture

Izložba »Pokrenuto oko« lijepo se nadovezuje na izložbu koja je jesenas priređena u Muzeju suvremene umjetnosti: »Remek-djela iz zbirke Farnesina – pogled na talijansku umjetnost od pedesetih godina do danas«. Njome je predstavljena bogata zbirka talijanske moderne i suvremene umjetnosti, a upravo je segment kinetičke umjetnosti izazvao tada najviše pažnje i oduševljenja.

Oduševljenje izaziva i rad Davidea Boriania »Magnetska površina« – to je malo čudo oko kojeg se posjetitelji skupljaju kao opčinjeni, pokušavajući dokučiti što je to što tjera sitne čestice prašine da se u kružnoj instalaciji grupiraju u prekrasne iskričave zvijezde, sunašca, kristale... Boriani je ovaj rad napravio 1962. godine, koristeći mikromotor od 220 volta koji pokreće hrpicu željezne prašine da se, kao kuglica u fliperu, kreće od jednog do drugog zakrivljenog magneta, stvarajući pritom začudne oblike.

Tu su, napokon, i radovi Fausta Sarlija. Modni kreator Fausto Sarli (Napulj, 1927. – Rim, 2010.) bio je jedan od najkreativnijih stilista našeg doba i jedno od najuglednijih imena rimske visoke mode. Tijekom polustoljetne karijere njegovi su radovi predstavljeni u najuglednijim muzejima i smatraju se izvornim umjetničkim djelima. Jedna je dvorana na izložbi posvećena njegovim elegantnim kreacijama za žene: haljine od čipke i bezbrojnih perli i šljokica čine prste nemirnima; blistave površine koktel haljina pozivaju na dodir. No, unatoč minucioznoj izvedbi i obilju sićušnih elemenata ugrađenih u svaku od ovih kreacija, one su daleko od kiča; prave nosive skulpture.

Izložba »Pokrenuto oko« bit će u Muzeju za umjetnost i obrt otvorena do 14. veljače.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka