Detalj s izložbe u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu / Snimio Nenad Reberšak
Mediteran je odlična ideja da se prezentira Dulčićevo slikarstvo u maksimalno koncentriranom izboru – kaže akademik Tonko Maroević koji je postavio izložbu dubrovačkog slikara
Sinoć otvorenom izložbom »Mediteran Ive Dulčića« u Umjetničkom paviljonu obilježena je stota godišnjica rođenja ovog velikog hrvatskog slikara koji je kroz tri desetljeća intenzivnog stvaranja uporno gradio i uspješno izgradio prepoznatljiv osobni univerzum, preminuvši s nepunih šezdeset godina, u naponu stvaralačke snage.
Izložba, čiji postav potpisuje akademik Tonko Maroević, nastala je u suradnji s Umjetničkom galerijom u Dubrovniku gdje su radovi ovog dubrovačkog slikara hvarskih korijena bili postavljeni prije dolaska u Zagreb.
– Stotinjak izloženih slika i crteža najvećim su dijelom vlasništvo udovice pokojnoga slikara Mire Dulčić, no mnogi su vrijedni eksponati posuđeni i iz najznačajnijih galerija i muzeja poput Moderne galerije i MSU-a u Zagrebu, splitske Galerije umjetnina i navedene dubrovačke Umjetničke galerije – istaknula je ravnateljica Umjetničkog paviljona Jasminka Poklečki Stošić.
Potreba za figuracijom
– Ovo nije prava retrospektiva Ive Dučića jer bi ona po prirodi njegovih radova zahtijevala druge prostore i načine, napomenuo je Maroević novinarima uoči otvorenja izložbe, objasnivši da velik dio slikarevog opusa čine freske, mozaici i vitraji.
Mediteran je stoga odlična ideja da se prezentira Dulčićevo slikarstvo u maksimalno koncentriranom izboru, smatra akademik koji je izdvojio njegova djela u rasponu od akademskih početaka do apstrakcija u kojima je povezao Mediteran i kozmičku dinamiku.
– Bilo da je riječ o apstrakciji ili o portretima i mrtvoj prirodi, odnosno figurativnoj umjetnosti, Dulčić nikada nije napustio asocijativnost. U njegovim pokretima imamo more, kupače, šume, sazviježđa… Uvijek je imao potrebu za figuracijom kojoj se vraćao i u kasnijim fazama, pa je na portretima vidljiva sloboda redukcije, gestualnosti pa i deformacije, kao i snažna psihološka pronicavost, tumači Maroević, smatrajući Dulčića jednim od najznačajnijih portretista hrvatskog slikarstva druge polovice 20. stoljeća, ali isto tako i pejzažista koji je snažno afirmirao kolorit Hvara i Dubrovnika.
Stvaralački nemir
– Imao sam privilegij šezdesetih upoznati slikara u obiteljskom krugu hvarskih korijena, ali nisam dobio prigodu za druženje s njim. Istodobno me izrazito privlačio, ali me i ostavljao u nedoumici zbog njegove oporosti i jetkosti, prisjetio se Maroević i dodao da su ga već tada posebno dojmile Dulčićeve slike na samom rubu apstrakcije.
Maroević je posebno naglasio autorov stvaralački nemir – »Bez tog bi nemira njegovo sakralno slikarstvo bilo svedeno na svete sličice«, rekao je. Ta je oporost i nemirnost dala autorski pečat slikarevom veličanstvenom sakralnom opusu koji je uvelike prepoznat i u inozemstvu.
Izložba je kvaliteatn presjek jednog iznimnog i opusa omogućuje pravo uživanje u slikarstvu, stoga će mnogi štovatelji ovog umetnika do 16. lipnja prošetati »Mediteranom Ive Dulčića« u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu.
