"Nikola Tesla - Mind from the Future": Izložba koja bi mogla ostati neshvaćena / Novi list
Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 21° 1
Sutra: 23° 28° 1
15. kolovoza 2018.
Veliki projekt

"Nikola Tesla - Mind from the Future": Izložba koja bi mogla ostati neshvaćena

Foto: Nenad Reberšak
Foto: Nenad Reberšak
Autor:
Objavljeno: 27. studeni 2017. u 10:19 2017-11-27T10:19:55+01:00

Teslino vrijeme – od rođenja u Smiljanu u srpnju 1856. godine pa do smrti i dalje, sve do danas  – predstavljeno je onime čega bez njega i njegovih izuma ne bi bilo, a to su računalne igre, svjetlosne instalacije, videoprojekcije. Za takav neuobičajen postav izložbe o Tesli zaslužna je autorica Helena Bulaja Mandić uz skupinu umjetnika (međunarodnih i domaćih) koje je ona okupila, a koji u Teslinu duhu  spajaju znanost i umjetnost

Mjesecima najavljivan izložbeni projekt »Nikola Tesla – Mind from the Future«, i to kao izložbeni događaj godine, koji posjetitelji mogu razgledati počev od 25. studenoga do 20. ožujka sljedeće godine, postavljen je u Domu hrvatskih likovnih umjetnika (u Zagrebu bi rekli u »džamiji«, a ponegdje u Meštrovićevu paviljonu).

Cilj projekta je ispričati priču o jednom od najvećih svjetskih izumitelja, čovjeku koji je izmislio 20. stoljeće (mnogi bi kazali da se na tome nije zaustavio), zasigurno najpoznatijem i najutjecajnijem znanstveniku s naših prostora u svijetu, nikako samo zato što je izvedena mjerna jedinica jakosti magnetskog polja nazvana njegovim imenom, a ni zato što je poznati proizvođač električnih automobila posudio njegovo ime ne bi li stvorio vlastiti brand. Izložbom je, naime, Tesla predstavljen ne samo kao genijalni znanstvenik, nego primarno kao veliki umjetnik.

Za potrebe izložbe prostor je temeljito (pre)uređen, samu izložbu autori i umjetnici nazivaju futurističkom, a »džamija«, kružni prostor koji autoricu projekta Helenu Bulaju Madunić asocira na gigantsku Teslinu zavojnicu, preuređena je tako da je u njoj stvoren jedinstven Teslin svijet, jedinstven Teslin prostor.

Teslino vrijeme Izložba se kronologijski zasniva na Teslinu životu i ona teče paralelno sa životom genija iz Smiljana. No ona se ne zasniva na kronologijskom nizanju Teslinih izuma i otkrića, nizanju faktografskih podataka iz njegova života (iako faktografija nije zaobiđena, već je diskretno, postavom naznačena), nego se zasniva na svojevrsnom usporednom životopisu: paralelno s Teslinim životom teku promjene koje su se u to doba zbivale u svijetu, promjene s kojima se on u životu suoočavao (od života u prirodi Like do života u velegradskoj njujorškoj vrevi), a teku i promjene koje je Tesla (kao i Edison, koji pošteno nije zaobiđen ni prešućen) svojim djelovanjem stvorio.

Teslino vrijeme – od rođenja u Smiljanu u srpnju 1856. godine pa do smrti i dalje, sve do danas  – predstavljeno je onime čega bez njega i njegovih izuma ne bi bilo, a to su računalne igre, svjetlosne instalacije, videoprojekcije. Za takav neuobičajen postav izložbe o Tesli zaslužna je autorica Helena Bulaja Mandić uz skupinu umjetnika (međunarodnih i domaćih) koje je ona okupila, a koji u Teslinu duhu (ili onome duhu kakvime ga doživljava i interpretira Bulaja Mandić) spajaju znanost i umjetnost.

I doista, Teslu nije teško povezati s umjetnošću. Njegov možda i najvažniji izum, rotacijsko magnetno polje, u svojoj je glavi uobličio u svojim mladim budimpeštanskim danima u šetnji parkom s prijateljem i kolegom, kada je u suton citirao Goetheova »Fausta«.

Tada mu se dokraja iskristaliziralo ono što je on nazivao »mentalnim slikama«; štapom je na zemlji nacrtao svoj izum koji je promijenio svijet. Teslu nije teško povezati s umjetnošću i zbog tih njegovih »mentalnih slika«, a govorio je da mu njegove ideje, budući izumi, dolaze u takvome obliku. Njega je nešto teže povezati s umjetnošću pogledaju li se dnevnici iz njegovih gimnazijskih dana, izloženi na izložbi, iz kojih se vidi da je bio odličan učenik, sve same petice, samo je iz crtanja imao dvojku.

Tesla se kao izumitelj i sam koristio svojevrsnom primijenjenom umjetnošću. Izložena je njegova glasovita zavojnica koja je polučila efekt »Kolumbovog jaja«, odnosno jaja koje može biti uspravljeno. Tesla je shvatio da, bez obzira na važnost i veličinu svog izuma, neće njime daleko doći i neće naći financijera, a kada je to shvatio, konstruirao je svoje »Kolumbovo jaje« (u kojemu je jaje doista bilo uspravljeno) kako bi zorno dokazao moć svoj otkrića.

Za Bulaju Mandić to je važan trenutak: Tesla je na neki način pribjegao umjetnosti da bi, ako ćemo pravo marketinški, mogao prodati svoje izume i da bi oni mogli biti korišteni. Trodijelni postav Želja Bulaje Mandić bila je prikazati Teslu na specifičan način, slijedeći posljedice i refleksije njegovih otkrića. Kada bi on napravio jedan korak, dogodilo se sto koraka. To vidimo u New Yorku u kojem je desetljećima živio.

Da nije bilo njega, ne bi bilo New Yorka kakvog znamo i obožavamo, kazala je Bulaja Mandić novinarima pri predstavljanju izložbe za novinare uoči njena otvorenja, kada smo i mi posnimili postav, dok još izložba nije bila dokraja postavljena, na kojoj je nedostajao još poneki eksponat i na kojoj nisu bile ispisane legende uz eksponate. Jednako kao što ni prostorom nisu milile očekivane stotine i tisuće ljudi. Postav izložbe je trodijelan. U prvome dijelu prizemlje Doma HDLU-a, kružni prstenasti prostor, transformiran je u futuristički hotel kojemu je uzor nikada dovršeni Hotel Attraction Antonija Gaudija.

Taj je hotel trebao biti izgrađen u New Yorku, igrom slučaja baš na mjestu prvog Teslina laboratorija. Teslin je život i inače snažno povezan s njujorškim hotelima: dugo je vremena živio u Waldorf Astoriji, a u kasnijoj životnoj dobi, siromašniji, preselio je u skromniji New Yorker, u kojemu je i umro. U tom je dijelu postavljena gigantska 12 metara visoka skulptura Nikole Tesle, zapravo golema skica koja asocira na dalekovod.

Veći je dio prostora presvučen zelenim platnom koje predstavlja stabla lipe, a sve je popraćeno golemom rekonceptualizacijom Dürerova bakrenog polihedrona. Sve to ima veze s Teslom, i bakar kao vodič, i lipa kao mitsko stablo i simbol prirode iz koje je Tesla crpio svoje ideje. Iza jednih od »listova« lipe svoju je malu izložbu postavila likovna umjetnica Ivana Ožetski, a ključno sredstvo za izradu njenih slika nešto je što je bilo važno u Teslinu životu i istraživanju – frekvencija.

Na poseban električni aparat ona postavlja ravnu ploču (može biti karton, može pleksiglas) i zasipa ga pijeskom. Uključuje struju i što je frekvencija viša to je slika koju stvara frekvencija, odnosi udari valova, viša, to slika ima kompleksnije linije. Na zidovima su slike crne pozadine u raznim bojama, a svaka boja predstavlja (a što u svijetu fizike zapravo i jest) određenu frekvenciju, od one crvene, nastale na najnižoj frekvenciji, do ljubičaste nastale na najvišoj. Ako je nekome komplicirano raditi s pijeskom,vrlo uspješno se može raditi, u što se i Ožetski uvjerila, i s grisom.

Grad protuslovlja Na katu Doma HDLU-a je nova etaža Hotela Attraction, a ona se dijeli u dva izložbena prostora. Prvi, znatno veći, posvećen je Tesli i njegovu životu, a omeđen je njegovim izumima. Na početku je njegova prva turbina koju je napravio kao dječak, a za čiju izradu je koristio hruštove, na kraju i danas futurističko kino, odnosno njegov zadnji patent »projektor iz glave«. Taj će se dio zasigurno svidjeti djeci, jer kako se djeca gibaju, tako se giba i crtani filmski Tesla na ekranu. Taj dio izložbe nastoji prikazati sve meandre Teslina života. Od dječaka rođenog u prirodi, koji je s njome srastao i koja je njegova cjeloživotna najveća inspiracija, preko karlovačke gimnazije (za potrebe izložbe posuđen je prirodoslovni instrumentarij na kojemu je gimnazijalac Tesla učio), pa sve do Tesle u svijetu. Od Praga i Budimpešte pa do New Yorka, u kojem je živio desetljećima i na koncu u siječnju 1943. u njemu i umro. Taj je New York grad protuslovlja.

Grad u kojem siromašni radnici kopaju kanale (što je i Tesla radio godinu dana nakon što se posvađao s Edisonom) ne bi li postavili vodove za Edisonovu kompaniju, a to je i grad u kojem Edison, uz ostalo razvija i kinetoskop, aparat na kojem su se mogli (ali samo jedan odjednom) gledati jednostavni filmovi. To je grad u kojem se sukobljavaju altruistični Tesla, koji je svoj um namijenio čovječanstvu, i Edison, koji je svoj um namijenio i vlastitom materijalnom probitku.

Objašnjavajući taj dio izložbe, Bulaja Mandić bila je prilično obzirna prema Edisonu, svakako velikanu, čije je manjke, kojima je pokušavao (u slučaju Tesle) ili uspijevao (u slučaju filmskog pionira Georgesa Meliesa) uništiti konkurenciju, nazvala taštinom. Riječ koja ipak bolje opisuje Edisona jest gramzivost. Heroj alternative Slijedi New York u doba uspjeha Nikole Tesle, vrijeme u kojemu je bio bogat, vrijeme u kojemu su njegovi rođendani bili društveni događaji, u kojemu je prijateljevao s Markom Twainom, a koje je simbolički predstavljeno Chryslerovim neboderom, zgradom koju je Tesla doista volio. Nisu preskočeni ni Colorado Springs, u kojemu je Tesla izvodio neke od svojih najvažnijih pokusa, a koji je prikazan i kao svojevrstan Teslin povratak prirodi, kao ni njegov toranj Wardenclyffe, gdje je obavljao možda i najvažnije eksperimente, a kada ga je počeo graditi znao je da ideje neće uspjeti razviti, jer mu je bankar John Pierpont Morgan uskratio financiranje.

Na koncu Teslu se može upoznati i putem intervjua s umjetnicima kao što su Terry Gilliam, Laurie Anderson, Marina Abramović, Andy Serkis, koji su svi redom inspirirani i ličkim genijem. Bulaja je ustvrdila da njeni razgovori s tim umjetnicima potvrđuju da Tesla nije (bio) zaboravljen, kako se o njemu znalo govoriti, već je svojevrsni heroj alternative koji je inspirirao mnoge avangardne umjetnike. Upitno je koliko je ta (početna) tvrdnja točna, jer upitno je koliko netko po kome je nazvana izvedena mjerna jedinica SI sustava uopće može biti zaboravljen. Ideja je autora izložbe, kako je kazao Krešimir Renzo Prosoli iz agencije Realgrupa s kojom je HDLU realizirao izložbu, da ona gostuje u gradovima u kojima je Tesla živio i radio, dakle u u Pragu, Budimpešti, Parizu i New Yorku. Zamišljeni vrhunac izložbe je EXPO u Dubaiju 2020. godine, gdje bi izložba mogla biti barem dio hrvatskog paviljona.

Izložba »Nikola Tesla – Mind from the Future« kompleksna je i produkcijski za naše uvjete iznimno kompleksna. Ona je izazovna, zahtjevna i prema posjetitelju, a u tome bi mogla biti i njena glavna slabost. Posjetitelj koji očekuje da će na toj izložbi vidjeti svojevrsni tehnički muzej inspiriran Teslom i njegovim izumima lako bi mogao biti razočaran, a onaj, pak, koji dođe na izložbu bez zadovoljavajućeg predznanja o Tesli, mogao bi s nje otići, a da ne shvati ama baš ništa.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka