"Ovo je moje djetinjstvo, moj kvart. U estetskom smislu vodila sam se riječima Michelangela Antonionija koji kaže da su prostori ti koji pričaju i Proustovim »traganjem za izgubljenim vremenom", rekla je Nika Petković, vrlo točno detektirajući atmosferu koja se osjeća na njenim fotografijama
RIJEKA U Slovenskom domu KPD »Bazovica« sinoć je otvorena samostalna izložba fotografija Nike Petković, kao završni događaj međunarodnog fotografskog natječaja »Suživot« na kojem je autorica osvojila prvu nagradu.
Talentirana studentica filmologije na DAMS-u u Bologni već se godinama bavi fotografijom (u četvrtoj generaciji obitelji Petković), a za temu svoje druge samostalne izložbe odabrala je rekonstrukciju djetinjstva.
– Ove su fotografije sjećanja, Nika je imala snažnu potrebu zabilježiti mjesta svog odrastanje i fotografije potkrijepiti tekstom. Ovako kontektualizirana fotografija ne ostavlja nikog ravnodušnim. Pred njenim radovima i promatrač počinje prebirati pod svom djetinjstvu… rekao je Borislav Božić, selektor izložbe, nako što je Milan Grlica u ime Slovenskog doma upoznao publiku s razlozima koji su doveli do ove izložbe.
– Ovo je moje djetinjstvo, moj kvart. U estetskom smislu vodila sam se riječima Michelangela Antonionija koji kaže da su prostori ti koji pričaju i Proustovim »traganjem za izgubljenim vremenom« – rekla je Nika Petković, vrlo točno detektirajući atmosferu koja se osjeća na njenim fotografijama.
»Pojedine prostore fotografiram u glavi i uvijek ih nosim sa sobom. Moja ulica je jedan od njih« – zapisala je ispod fotografije naslovljene »Moja ulica«. Ili »Dugo sam se bojala spuštanja niz tobogan« – ova rečenica ilustrira fotografiju snimljenu s vrha tobogana…
Fotografije Nike Petković su misaone i vrlo sadržajne, kao i kratki tekstovi ispod njih. One su zaista crtice iz života.
