Prva  samostalna  izložba  Dražena Dizdarevića  pod naslovom »Čuj Iran« predstavlja  seriju  dokumentarnih fotografija s putovanja po Iranu u listopadu 2015. Na  njima  bilježi susrete  s ljudima,  starom civilizacijom, tradicijom, arhitekturom,  povijesnim spomenicima…  Dizdarevićeve fotografije iznose osobni pogled na iransku današnjicu,  a snimao ih  je u Teheranu, Isfahanu, Komu i Kashamu. 

Prema  riječima Branka Mijića koji  se osvrnuo na rad  mladog autora, najveća vrijednost  ovih fotografija počiva u njihovoj dokumentarnosti  i u tome što ruše  predrasude  o  zemlji  koju doživljavamo  sumnjivom  i opasnom  državom,  nekritički upijajući  televizijske sadržaje. Na njima  možemo vidjeti kršćansku crkvu iz 15. stoljeća  s predivnim, očuvanim  freskama,  kao  i  židovsku sinagogu, ili prizore s  ulica Teherana  u vrijeme »rush houra« koji  se ne razlikuje od onog u New Yorku.  Možemo vidjeti  slike  prelijepih  žena,  djevojaka  u trapericama, mladića koji  izgledaju  kao da  se  spremaju  na rock  koncert u bilo kojoj  svjetskoj  metropoli…

Sve fotografije  odišu mirnoćom i skladom, a  ljudi na njima  izgledaju i sretni nasmijani.  Nigdje vjerskih fanatika  s turbanima na  glavama,  niti  žena koje  prekrivene hodaju ulicama.  To nam govori da je  Iran nešto posve  drugo od  onoga  kakvim ga zamišljamo, i  da bismo poput  Dizdarevića  trebali  otići na lice mjesta da  ga  upoznamo – rekao je Mijić.

Za  vrijeme  boravka  u Iranu Dizdarević je  snimao i video kamerom.  Taj materijal  namjerava pretočiti u dokumentarni film o Iranu koji ga je fascinirao i, kako  kaže, šokirao jer  je i sam  imao potpuno pogrešnu sliku  o toj zemlji.