Organizatorica uspješne manifestacije

Nela Simić: Voljeli bismo da nam se na Reliju priključi još gradova

Nela Valerjev Ogurlić

Nela Simić

Nela Simić

Zagreb u širem centru ima gotovo trideset galerija,  a u Rijeci mnogi umjetnici imaju ateljee koji bi se mogli priključiti manifestaciji. Velik broj galerija priključio se na samom početku i vjerujem da su prepoznali važnost umrežavanja i dugoročni potencijal Relija po galerijama, kaže Nela Simić



Nela Simić,  novinarka  na  Radiju 101, na kojem  uređuje i vodi  emisiju o kulturi ARTikulacija, organizatorica je Relija po galerijama  – kulturne manifestacije koja okuplja i mapira galerije kako bi umjetnicima i umjetničkim prostorima pružila veću vidljivost  i posjetiteljima ukazala na brojne galerije  i  programe koji se održavaju u njima.


Nakon  prvih  dvaju   Relija  održanih   u  Zagrebu,   u manifestaciji  od prošle godine sudjeluje i Rijeka,  a  ovogodišnje  izdanje  okupilo  je   najviše  sudionika  do sada  –  29  galerija  i   oko dvije tisuće  posjetitelja  u obama gradovima.


Najvredniji  među njima dobili su i nagradu   –    Povelju   za poseban doprinos u kulturi koja  se  dodjeljuje onima  koji  tijekom večeri   uspiju obići  sve izložbene prostore,   što  dokazuju    naljepnicama   koje prikupljaju  u   galerijama  i  na  priloženoj   mapi  označavaju posjećene lokacije.




Četvrti  Reli   završio je  podjelom   pedesetak Povelja u Rijeci i stotinjak u Zagrebu,  saznajemo  od  Nele   Simić  koju  pitamo  kojom  se  idejom vodila pri pokretanju manifestacije i kako se ona razvijala.


– Kao i sve dobre ideje i ova je došla spontano i činila se kao odlična zamisao, jer se galerije nikada nisu povezivale na takav način. Rijeka i Zagreb nemaju, kao neki veći europski gradovi, takozvane »gallery districte«, tj. kvartove s velikim brojem galerija na jednom mjestu, ali imaju relativno uzak radijus centra grada s velikim brojem galerija. Zagreb u širem centru ima gotovo trideset galerija,  a u Rijeci mnogi umjetnici imaju ateljee koji bi se mogli priključiti manifestaciji.


Šarena publika


Velik broj galerija priključio se na samom početku i vjerujem da su prepoznali važnost umrežavanja i dugoročni potencijal Relija po galerijama. Osim inovativnog pristupa razgledavanju umjetnosti  i nastojanju da se galerijski sadržaji približe široj publici, prioritet manifestacije je upravo promocija galerija. Nedostaje medijskog prostora za predstavljanje galerija i njihovih programa, a kultura je getoizirana pa je u takvom okruženju svaka promocija dobro došla. Nakon dvije godine u Zagrebu, spontano je došao red na Rijeku i planiramo se širiti dalje. Svi veći hrvatski gradovi imaju dovoljan broj galerija u užem centru grada, što je jedini preduvjet za sudjelovanje.


Kakav je odaziv i  profil publike koja  sudjeluje u događaju?


– Vrlo smo šareni i tako je bilo od prve godine, na RPG dolazi velik broj umirovljenika i studenata, mnogi roditelji vode osnovnoškolce, a ima i dosta srednjoškolaca. Inovativnim konceptom i okrenutošću promociji na društvenim mrežama na neki smo se način brže približili mlađim ljudima i oni čine veći dio posjetitelja, ali i to se promijenilo u ove četiri godine i sada je publika zaista raznolika. Uspjeli smo proširiti krug konzumenata galerijskog sadržaja, dolazi nam i znatiželjna publika koja tijekom godine ne posjećuje galerije, ali ih je ova manifestacija zainteresirala. Znamo tko nam je publika, jer tijekom Relija razgovaramo s posjetiteljima, pišu nam na društvenim mrežama i dolaze na završnu lokaciju po povelje.


Mislite li  da  sudionici Relija  obilaze  galerije  zbog stvarnog  interesa  za  njihove programe ili   to više  shvaćaju kao  neku vrstu igre i natjecanja?


– Posjetitelji vrlo dobro reagiraju, ne treba bježati od zabave u kulturi i strahovati da će postati profana. Kultura jest zabavna, a proces i forma uključivanja u konzumaciju kulture ne mogu zasjeniti njen sadržaj. Neki posjetitelji dolaze samo po naljepnice, neki uživaju u toj socijalnoj komponenti, dio posjetitelja čini redovna galerijska publika, ali to ne umanjuje činjenicu da posjetitelji u svaki taj galerijski prostor uđu,  premda po prvi put. Isto pitanje bismo se mogli pitati u bilo kojem segmentu života i društva.  Edukacija mlade publike je vrlo važna, jer posjetitelje treba stvarati od samog početka i usađivati im želju i razumijevanje za umjetnost. Otvorenja izložbi također imaju taj faktor društvene privlačnosti; tko će koga vidjeti, hoće li dobiti neke nove informacije, koga će upoznati, to je oblik druženja. Neki odlaze četvrtkom na igranje bridža i kanaste, a neki utorkom na otvorenja izložbi. Ako publiku stvorimo na samom početku bit će ih manje na bridžu i kanasti.


Besplatan ulaz


Ima  li među sudionicima  relija  možda  i onih koji su  potegnuli  od Zagreba do Rijeke ili obrnuto?


– Među takvima sam ja. Prošle sam godine obišla nekoliko zagrebačkih galerija u prvih sat vremena trajanja RPG-a,  zatim sam vozila do Rijeke i u preostalih sat i pol vremena posjetila sve galerije. Bio je to dug dan. Sve se galerije nalaze u centru grada i teoretski ih je moguće obići u oba grada, ali ne predlažem nikome da to pokušava.


Reli   je  sličnog    karaktera  kao   Noć muzeja,  koja je  uglavnom shvaćena kao društveni događaj  i prilika  za malo drukčiji večernji izlazak.  Tek  neznatan  broj posjetitelja  muzejima se vraća kao  redovna publika,  pa neki i odustaju od  sudjelovanja,  jer ne vide smisao takve   manifestacije.  Kakav  je vaš stav  o tome?  


– Kao i u Noći kazališta ili sličnim manifestacijama koje okupljaju kulturne institucije, prvi impuls za publiku bio je besplatan ulaz, a zatim društvena interakcija.  Vremenom su sve te manifestacije zaživjele u svijesti građana i počeli su ih doživljavati kao prisutne i potrebne. Većina muzeja i galerija u jednoj godini postavi desetak izložbi i na mnoga otvorenja ne dođe više od sto ljudi. Ako u jednoj noći spomenutih umreživačkih manifestacija jedan izlagački prostor posjeti tisuću ljudi, ja bih rekla da je to uspjeh. Kulturni djelatnici koji vole interakciju s publikom i koji dijele moj stav ne odustaju od pokušaja da publici približe svoj rad. Za razliku od mnogih muzeja u galerije se ulaz tijekom godine ne naplaćuje i čini mi se da je to razlog privlačnosti Povelje.  Posjetitelje vole osjećaj da nešto dobivaju ili da sudjeluju. Ponekad je lakše biti sudionik, nego samo promatrač. Možda je to i najveći problem našeg društva pa posredno i kulture – mnogi smo samo promatrači.Velik potencijal

U Zagrebu vodite i  vlastitu galeriju Pikto.    


– Galerija Pikto pokrenuta je zahvaljujući entuzijazmu umjetnika, kustosa i brojnih suradnika koji provode vrlo slojevit kulturno-umjetnički program koji na inovativan način potiče umjetničku produkciju i pruža prvenstveno mladim umjetnicima platformu za djelovanje. Pikto se u gotovo tri godine djelovanja uspio pozicionirati na kulturnoj mapi grada Zagreba kao prostor koji djeluje kroz nekoliko temeljnih odrednica programa među kojima se ističe poticanje i promoviranje suvremenog umjetničkog stvaralaštva, umrežavanje s drugim kulturno-umjetničkim organizacijama,  sustavno educiranje publike te djelovanje u smjeru inovativnih kulturnih praksi i kreativnih rješenja u politici izlaganja. Do sada smo u galeriji postavili nešto više od četrdeset izložbi, do kraja godine u planu ih je još pet, a pred nama je i veliko slavlje treće godišnjice postojanja.


Kroz godinu provodimo nekoliko osnovnih programskih aktivnosti uz izložbeni program, a osobito smo ponosni na ciklus Samo jednom prvi put za mlade kustose, studentsku izložbu Neki student ALU i, naravno,  Reli po galerijama. Za vrijeme Relija po galerijama, Pikto također posjeti velik broj posjetitelja i svakako mogu zaključiti iz obje pozicije,  organizatora i vlasnika galerije, da je manifestacija uspjela. Ove sam godine tijekom RPG-a bila u Rijeci i oduševljena sam dobrodošlicom i entuzijazmom kulturnih djelatnika koji su pripremili divne programe, razgovarali s posjetiteljima i uživali u toj interakciji uz malo vina i sira naravno.


Na koji način planirate  dalje  razvijati  Reli   i što od njega  očekujete  ubuduće?


– Reli po galerijama ima velik razvojni potencijal. Za početak bismo voljeli da nam se priključi još gradova. Osnovni preduvjet je da grad ima desetak galerija, a veći hrvatski gradovi poput Splita, Pule,  Karlovca i Dubrovnika ih imaju. Želja mi je da što više građana čuje za Reli i uključi s u manifestaciju. Ono što me jako veseli je povratna informacija galerista i umjetnika koji su otvorili svoje ateljee publici; čini mi se da ih je ugodno iznenadio način na koji su ljudi u opuštenijoj atmosferi doživjeli izlagačke prostore i osjetili slobodu da ih na drugi način dožive i komentiraju. Umjetnost bi trebala biti svakodnevni dio života i dostupna svima, a upravo to je cilj Relija po galerijama, približiti ljude umjetnosti. Naravno da nije moguće ozbiljnije doživjeti toliki broj galerija i izložbi u jednom danu, ali ta impresija opijenosti kulturom zadrži se u posjetiteljima i kasnije ih vraća izložbama i galerijama koje su ih se najviše dojmile.