Snimio Nenad REBERŠAK
Bilo bi pogrešno zvati izložbu u Umjetničkom paviljonu retrospektivom. Mnogo joj je bolji označitelj »Mediteran« – kaže autor, akademik Tonko Maroević, jer se u njemu savršeno zrcali Dulčićev kolorit
Veličinu opusa Ive Dulčića teško je otprve sagledati, ali je sasvim lako – i na temelju nevelikog broja uzoraka – osjetiti njegovu specifičnu težinu, individualnu određenost i likovnu vrijednost. To je umjetnik što je kroz tri desetljeća iznimno intenzivnog stvaranja uporno gradio i uspješno izgradio prepoznatljiv osobni univerzum širokoga raspona, u kojemu je izrazio ljepotu svojih vizualnih doživljaja, žestinu svojih spoznaja i uvjerenja te snagu svojega nezatomljiva i nesalomljiva etičkog impetusa.
Pripalo mu je djelovati u nelakim vremenima estetičkih i ideoloških pritisaka, ali utoliko je značajnije njegovo sustavno provođenje stvaralačke slobode, pa razmicanje granica stilskoga ili trendovskog predznaka, te gotovo neobuzdano kretanje raznim disciplinarnim, tehničkim, motivskim i žanrovskim područjima – uvodne su riječi teksta akademika Tonka Maroevića napisanog u prilog izložbi »Mediteran Ive Dulčića« kojom zagrebački Umjetnički paviljon obilježava stotu godišnjicu rođenja ovog velikog hrvatskog slikara koji je preminuo 1975. godine s nepunih šezdeset godina.
Stotine djela
Maroević kao autor izložbe naglašava specifičnost opusa ovog dubrovačkog slikara hvarskih korijena upravo nemogućnošću cjelovitog prikaza njegova stvaralaštva razastrtog po zidovima i staklima sakralih prostora pa je stoga, upozorava on, pogrešno zvati ovu izložbu retrospektivom. Mnogo joj je bolji označitelj »Mediteran«, smatra Maroević, jer se u njemu savršeno zrcali Dulčićev kolorit, vidljiv i u stotinjak slika i crteža izloženih u Umjetničkom paviljonu do 16. lipnja.
– Realizirajući svoju plodnu imaginaciju u crtežima i grafikama, u uljima na platnu i gvaševima na papiru, u kolažima i freskama, u mozaicima i vitrajima, načinio je Dulčić stotine i stotine raznolikih djela raspršenih i teško dostupnih na brojnim domaćim i inozemnim adresama. Kvadratura ostvarenja namijenjenih zidovima i prozorima mahom sakralnih prostora najvjerovjatnije nadmašuje površine sveukupnih »štafelajnih« i »skicen-blokovih« izvedbi. Te dimenzije i taj aspekt Dulčićeva opusa ne možemo ovom zgodom ni razmatrati, a nemoguće je okupiti i većinu slika iz brojnih kolekcija i zbirki.
Mediteranski osjećaj
– Konačno, pobuda i ponuda da povodom 100. godišnjice rođenja slikara Iva Dulčića priredim monografsku izložbu sretna je prilika da bar donekle svedem račune s djelom što me prati od prvih likovnih doživljaja, i djelom što zahtijeva i zaslužuje da ga pratimo u svim njegovim emanacijama i realizacijama, ističe Maroević koji je kao mladić imao privilegij upoznati slikara na jednom hvarskom obiteljskom druženju.
Vraćajući se na nemogućnost izložbene retrospektive i sretno rješenje mediteranskog zajedničkog nazivnika kao neodvojive komponente Dulčićeva slikarskog rukopisa, Maroević za njegovu sredozemnu, južnu orijentaciju slikarstva najbolja obrazloženja nalazi kod pjesnika koji su s njime prijateljevali.
Sakralne teme
– Njegovo neravnodušno svjedočanstvo šarolikih zemnih bića i prostranstava i njegova nesagoriva i neutaživa slutnja nadzemnih protega pretvorili su čitav opus u himnu stvorenja i stvorenoga, u apologiju životnoga i živoga suprotiva uništenju i smrti, naglašava akademik Maroević koji u strastvenim potezima i žarkim bojama Dulčićevih slikarskih ostvarenja vidi sačuvanu energiju vječnog obnavljanja. Dulčićeva su djela, zaključuje Maroević, prožeta svjetlošću koja i dalje neposustalo zrači.