Naslovom kojim počinju bajke autorica gledatelja uvodi u priču nimalo bajkovitog sadržaja koja se bavi aktualnim problemom društvene netolerancije i diskriminacije, u ovom slučaju prvenstveno prema ljudima drukčije seksualne orijentacije
RIJEKA » Uoči najavljenog referenduma o dopuni Ustava Republike Hrvatske odredbom o braku kao životnoj zajednici žene i muškarca u Galeriji »Juraj Klović« otvorena je izložba akademske kiparice Nike Rukavina koja ovom prilikom predstavlja ciklus slika objedinjen nazivom »Once upon a time«. Naslovom kojim počinju bajke uvodi nas, međutim, u priču nimalo bajkovitog sadržaja koja se bavi aktualnim problemom društvene netolerancije i diskriminacije, u ovom slučaju prvenstveno prema ljudima drukčije seksualne orijentacije.
Njezine slike – serija akrila na platnu velikog formata – nižu se kao prizori nekog davno minulog vremena u kojem ljudi nemaju potrebu nositi maske, mogu živjeti svoje snove makar bili i ružičasti, mogu se slobodno ljubiti. Oni s empatijom i istinskim kršćanskim prihvaćanjem uvažavaju jedni druge, a njihovi vladari i duhovni vođe zbog toga se ponose.
Mala zemlja Hrvatska
U uvodu izložbenog kataloga autorica nam govori:
»Nekad davno postojala je jedna mala zemlja, u toj zemlji svi su ljudi živjeli slobodno u ljubavi i blagostanju. U toj zemlji nije bilo predrasuda, bullyinga, rasizma, seksizma, homofobije… Nije bilo nasilja i gladi, svatko je radio ono što voli i živio slobodno svoj san. Živjeti u toj zemlji bilo je kao u bajci…«
Ne treba mnogo pogađati, ta mala zemlja je Hrvatska, a u počast i slavu sretne nacije na otvorenju je odsvirana i himna »Lijepa naša domovino«. Na ulazu u galeriju posjetitelje dočekuju Papa, a centralno mjesto na izložbi zauzima veliko platno koje prikazuje poljubac dviju djevojaka u hrvatskim narodnim nošnjama.
Taj nježan prizor opisan naslovom »Once upon a time there was love« prva je slika iz ciklusa na kojem Nika Rukavina radi od 2010. godine, a dolazi kao dokaz da je lezbijska ljubav moguća među uzornim hrvatskim pučankama i katolkinjama. Na isti način autorica na svjetlo dana iznosi skrivene snove srednjovječnog muškarca. U bijeloj potkošulji i kratkim čarapama, s bradom na licu i lagano opuštenog trbuha on izgleda sazdan na sliku i priliku ponajboljih hrvatskih muževa. No, držanjem tijela i lepršavom roza suknjicom ovaj nam Hrvat iskazuje i svoju ženstvenu prirodu.
Ljudi na slikama ne izgledaju čudno, ne izgledaju bolesno, ne izgledaju opasno, niti ekscentrično. Možemo ih zamisliti kao susjede, znance, kolege, prijatelje, rođake… A možda se možemo pokušati uživjeti i u njihove sudbine.
Performans na Korzu
Na jednom platnu prikazan je mladić u roza odijelu s omčom oko vrata. On je zaista postojao i zbilja se objesio zbog šikaniranja okoline koja ga nije prihvaćala jer je volio nositi ružičasto. Umjesto njegova lica umjetnica je na platno stavila zrcalnu podlogu u kojoj možemo vidjeti vlastiti odraz i zamisliti da smo na mjestu te osobe. Ili se zagledati u sebe s pitanjem jesmo li svojim zazorom prema drukčijem spremni snositi suodgovornost za takve sudbine.
Naravno, taj se tragičan slučaj nije zbio u Hrvatskoj već u dalekoj zemlji Italiji. U Nikinoj poetskoj priči fantastična sadržaja takve stvari u Hrvatskoj nisu moguće. Njezina Hrvatska nije zemlja u kojoj svatko mrzi svakoga, već zemlja sretnih i jednakih ljudi koji žive slobdno i bez straha, a dobro uvijek pobjeđuje. To je zemlja u kojoj »Sinjska alkarica« uznosito predvodi Povorku ponosa.
Izložba se može pogledati do 10. prosinca, a umjetnica će na Korzu ispred Malog salona, dan uoči refernudama, u subotu u 11 sati izvesti i performans pod nazivom »Don’t put your cross on me«. Kao znak protesta.