Zgrada Ivexa na Delti

Izložba u Rijeci: Nizak “tlak” hrvatske arhitekture u minuloj godini

Danijela Bauk

Izložba u zgradi Ivexa / Snimio Vedran KARUZA

Izložba u zgradi Ivexa / Snimio Vedran KARUZA

Nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata imaju dugu tradiciju i obično su bile uspješan barometar stanja u arhitekturi u Hrvatskoj. Kad slijedimo metaforu »barometra«, onda nažalost trebamo zamijetiti da je »tlak« hrvatske arhitekture u 2018. bio relativno nizak. No hrvatska arhitektura, ili bolje arhitektura u Hrvatskoj, još uvijek pokazuje daleko veći nivo vjere u proizvodnju društvene stvarnosti od društva s kojim se suočava, kaže profesor arhitekture i urbanizma, te član ovogodišnjeg stručnog žirija Vedran Mimica



U prostoru zgrade Ivexa na Delti do 28. travnja postavljena je Godišnja izložba ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2018. godini u koprodukciji Udruženja hrvatskih arhitekata, Društva arhitekata Rijeka, DeltaLaba Sveučilišta u Rijeci te programskog pravca »Slatko i slano«, koji se realizira u okviru projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture.


Na samom otvaranju izložbe uručene su i nagrade za najbolja arhitektonska ostvarenja u 2018. godini i to prvi put izvan Zagreba, a zahvaljujući upravo činjenici da je Rijeka 2020. Europska prijestolnica kulture. Izložba je postavljena na prvoj etaži, u prostoru koji do sada nije imao funkciju izložbenog prostora te je upravo ovo događanje bilo premijerno aktiviranje ovog prostora u svrhu izložbenog i popratnog programa projekta Rijeka 2020, s ciljem dovođenja što većeg broja javnih događanja u zgradu na Delti.


Uglednog hrvatski profesor arhitekture i urbanizma na Illinois Institute of Technology (IIT) u Chicagu Vedran Mimica smatra da inflacija nagrada za arhitekturu poprima značajne razmjere, no i da je zadovoljstvo nominiranih, a osobito nagrađenih arhitekata, još uvijek prisutno.


Srednjoškolski centar Split – Dinko Kovačić / Foto B. OSTOJIĆ


Srednjoškolski centar Split – Dinko Kovačić / Foto B. OSTOJIĆ





– Nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata imaju dugu tradiciju i obično su bile uspješan barometar stanja u arhitekturi u Hrvatskoj. Kad slijedimo metaforu »barometra«, onda nažalost trebamo zamijetiti da je »tlak« hrvatske arhitekture u 2018. bio relativno nizak.


U možda ne najsretnijoj godini za hrvatsku arhitekturu bilo je teško izdvojiti realizacije koje bi se približile kanonskim kvalitetama koje arhitektonska djela izdvajaju iz svakodnevice na takav način da se može govoriti o radikalnoj razlici u ukazivanju na potrebu društvene i arhitektonske promjene. U takvom kontekstu, žiri je odlučio nominirati za nagrade više realizacija koje su u pojednim aspektima naznačile potencijale arhitekture za stvaranje jedne nove društvene i kulturne stvarnosti.


Ana Boljar i Ida Križaj Leko / Snimio Vedran KARUZA


Ana Boljar i Ida Križaj Leko / Snimio Vedran KARUZA




Tomislav Premerl (1939. – 2018.) najistaknutiji je povjesničar hrvatske arhitekture internacionalnog modernizma, arhitekture između dvaju svjetskih ratova i poslije Drugog svjetskog rata. Njegovo kapitalno djelo »Hrvatska moderna arhitektura između dva rata – nova tradicija« pionirski je iskorak u obradi i interpretaciji hrvatske moderne, a o značaju knjige svjedoče njezina tri izdanja (1989., 1990., 2015.). Premerl je objavio još četiri autorske knjige iz područja povijesti i teorije arhitekture: »Nastajanje u suncu – eseji o makedonskoj arhitekturi s putovanja ljeta 1962.« (2002.), »Zagreb, grad moderne arhitekture« (2003.), »Prepoznavanje arhitekture« (2005.) te »Povijesnost arhitekture« (2017.). Tomislav Premerl je stvorio cjelovito i slojevito profesionalno djelo od monumentalnog značenja za povijest hrvatske arhitekture 20. stoljeća.


Ipak optimizam


Ponudimo ipak i jednu optimističnu misao. Hrvatska arhitektura, ili bolje arhitektura u Hrvatskoj, još uvijek pokazuje daleko veći nivo vjere u proizvodnju društvene stvarnosti od društva s kojim se suočava – kritičko je stajalište Vedrana Mimice, koji je zajedno s Marušom Zorec iz Slovenije, Pippom Ciorrom iz Italije, domaćim članovima Stručnog savjeta UHA-e – Anom Šverko i Marojem Mrduljašem, te Anom Mrđom kao koordinatoricom – činio međunarodni stručni žiri nagrada.


Nagrada »Viktor Kovačić« za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva za 2018. godinu dodijeljena je Miji Roth i Tončiju Čerini za Osnovnu školu Zorke Sever u Popovači.


Osnovna škola Zorke Sever u Popovači – Mia Roth i Tonči Čerina / Foto M. MIHALJEVIĆ


Osnovna škola Zorke Sever u Popovači – Mia Roth i Tonči Čerina / Foto M. MIHALJEVIĆ



– Škola koja svojim oblikovanjem i organizacijom primarno štiti, ali i postupno oslobađa, poštuje izgrađeni i prirodni krajolik i duh mjesta, a pritom suptilno formira središte učeničkog, ali i javnog života, komplementarna je težnji za visokim standardima odgoja i obrazovanja. Lako je zamisliti njezinu vedru budućnost u monokromatskom ambijentu što su ga projektanti stvorili upravo kao podlogu za generacije koje će tu ugrađivati slobodu svog izraza, kao i suživot zgrade s promjenama na plodnom polju koje je okružuje – stoji između ostalog u obrazloženju nagrade.


Mia Roth i Tonči Čerina / Snimio Vedran KARUZA


Mia Roth i Tonči Čerina / Snimio Vedran KARUZA




Nagrada »Neven Šegvić« za publicistički, kritički, znanstvenoistraživački i teorijski rad na području arhitekture za 2018. godinu dodijeljena je Darovanu Tušeku za Leksikon splitske moderne arhitekture. U hrvatskoj arhitektonskoj publicistici rijetka su tematski zaokružena i znanstveno utemeljena djela koja prezentiraju i obrađuju ključna formativna razdoblja, i pružaju pouzdan temelj povjesničarima i teoretičarima arhitekture, kao i projektantima, za njihovo stvaralaštvo. Leksikon koji prikazuje 435 odabranih arhitektonskih realizacija, kao i cjeloviti popisi arhitekata koji su u pojedinim razdobljima djelovali u Splitu, bilo u projektantskoj praksi ili na drugim područjima profesionalnog djelovanja, spada u kapitalna ostvarenja ove vrste. Uz uvodno poglavlje knjige koje u sažetoj formi opisuje splitsku urbanističku i arhitektonsku povijest u razdoblju od 1918. do danas, ovaj leksikon predstavlja nezaobilazni izvor za buduće generacije arhitekata koji će se nadovezati na kontinuitet moderne misli splitske arhitekture što ga demonstrira ova knjiga.



Za istu je nagradu bila nominirana i Vinarija u Kutjevu autora Tomislava Ćurkovića i Zorana Zidarića, jer je »odličan primjer mimikrije suvremene industrijske arhitekture, smještene u samom centru pitoresknog krajolika Kutjeva«. Nominiran je i stadion u Gunji koji potpisuju Gorana Giljanović i Eugen Popović i to zbog »simboličke memorije na poplavu… Konotacija nemilog događaja također je materijalizirana korištenjem opeke od srušenih kuća na pročeljima građevine«. Konkurirala je i upravna zgrada Valamar Riviera Branimira Medića i Pere Puljiza, jer »na temeljima razumijevanja mediteranskog podneblja i arhitekture stvara mogućnost promjene uredskog okoliša prema novim oblicima rada i poslovanja«. Za lifestyle hotel Vitar u Bolu, Lea Pelivan i Toma Plejić imali su zadatak »preoblikovanja postojećeg projekta kako bi kroz oblikovanje vanjskih prostora i interijera realizirali jednu hedonističku ‘mašinu za dokolicu’ europske srednje klase«.


Ambijentalna vrijednost


Nagrada »Drago Galić« za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture za 2018. dodijeljena je Tomislavu Paveliću za dogradnju obiteljske kuće na Trešnjevci u Zagrebu.


– Uske stambene ulice i individualno stanovanje zasigurno su najljepša identifikacijska karakteristika Trešnjevke kao kvarta s izraženim prisnim društvenim odnosima koji uvelike proizlaze iz takve prostorne organizacije. Kuća o kojoj govorimo nalazi se u još uvijek pretežno autentičnom okruženju koji arhitektova intervencija nije nimalo narušila. Upravo suprotno, on nam pokazuje da se relativno malom intervencijom na arhitekturi bez estetske, ali s velikom ambijentalnom vrijednošću, kvaliteta prostora može neizmjerno unaprijediti u funkcionalnom i formalnom pogledu, bez da se time ugrozi identitet mjesta – dio je obrazloženja nagrade Tomislavu Paveliću.


Dogradnja obiteljske kuće na Trešnjevci


Dogradnja obiteljske kuće na Trešnjevci




Dinko Kovačić jedna je od najrelevantnijih figura splitske i hrvatske arhitektonske scene 20. stoljeća te važan predstavnik kritičkog regionalizma, koji je kroz svoj opus stvorio jedinstvene i vrijedne primjere koji su hrvatsku arhitekturu pozicionirali na svjetskoj karti. Rođen je u Splitu 1938. godine. Gimnaziju je završio u Splitu 1957., a 1963. je diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Od završetka studija radi kao odgovorni projektant u projektnim biroima Tehnogradnja i Lavčević u Splitu, a 1979. prelazi u Zavod za arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U pola stoljeća projektiranja osmislio je velik broj građevina, od kojih je 66 realizirano. Dobitnik je devet prvih nagrada na arhitektonskim natječajima. Pored kontinuiranog projektantskog angažmana, dugogodišnji je član Savjeta za urbanizam grada Splita. Bio je član brojnih žirija na javnim i gradskim natječajima, a dobitnik je nagrade Republike Hrvatske »Vladimir Nazor« za najbolja godišnja umjetnička ostvarenja. Godine 2006. primljen je u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti kao njezin redoviti član. U mnoštvu tipološki različitih zadataka s kojima se suočio kao projektant, ističe se njegov nezaobilazan doprinos u kreaciji urbanističko-arhitektonskog projekta »Split 3«. Majstor arhitektonskog crteža, zaljubljenik u arhitekturu kao materijalizaciju načina života, senzibilan prema zatečenoj flori i fauni, i prema cjelokupnom životnom ciklusu lokacije na koju dolazi kao njezin novi sukreator, Dinko Kovačić je kao arhitekt i kao profesor prije svega djelovao kao čuvar i promotor duha mjesta i neraskidive veze čovjeka i prostora. Njegove prostorne interpretacije mediteranskog načina života sastavni su element kontinuiteta prostornog identiteta koji je sve teže čuvati i razvijati u suvremenoj dinamici gradnje.



U istoj kategoriji nominirana je i kuća Staka u Zagrebu, autora Krunoslava Ivanišina i Lulzima Kabashija koja »uspostavlja zanimljiv dijalog s genius locijem zagrebačke škole arhitekture na Jabukovcu, realizirajući stambeni projekt gotovo ‘švicarske’ preciznosti u izvedbi i oblikovanju«. Vikend-kuća na Jadriji koju potpisuje Tomislav Krajina je »zanimljiv primjer egzistencijalnog minimuma«, dok za Bedrock House Idisa Turata i Marka Liovića, između ostalog, žiri piše: »Kuća svoju arhitektonsku snagu koncipira na dihotomiji zidova i funkcija, smiono involvirajući arhitekturu kontrasta, punog i praznog, otvorenog i zatvorenog, privatnog i javnog«.


Bernardi ex Bernardiju


Nagrada »Bernardo Bernardi« za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja za 2018. godinu dodijeljena je Ani Boljar i Idi Križaj Leko za uređenje prostora RiHub.– Projekt Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture pod sloganom »Luka različitosti« najznačajniji je kulturni događaj u povijesti Hrvatske. Sjajna je to prilika da grad Rijeka svoju marginalnost pretvori u novu vrijednost na osnovi novih društveno osjetljivih, inkluzivnih, progresivnih, inovativnih i praktičnih inicijativa i akcija. Rijeka 2020 idealno bi trebala predstaviti jednu novu europsku kulturnu dimenziju, radikalno drugačiju od hrvatske, uglavnom tradicionalne i medijski zatrovane »kulture«. I upravo je RiHub projekt koji na najizravniji način nagovješćuje takav hipotetski scenarij. Ana Boljar i Ida Križaj Leko pretvorile su Ex-Bernardi u novi riječki kulturni i društveni hub koji će dati priliku svima zainteresiranima da se uključe u projekt Rijeka 2020. RiHub je projektiran kao otvorena prostorna co-working platforma koja omogućuje izmjenu različitih načina korištenja i prihvaćanje povremenih događaja te fragmentarno korištenje u različitim periodima dana, tjedna ili mjeseca. Ovdje se nalazimo u prostoru iznenađujućeg preklapanja javne s gotovo »kućnom« domenom, gdje svaka akcija, izložba, seminar i konferencija gotovo prirodno pronalazi svoje mjesto i prostor za realizaciju. To je interijer jedne nove kulture koja više ne vježba doktrinarne ideje i omogućava pojave stvarne različitosti – obrazloženje je nagrade Bernardo Bernardi.Za istu je nagradu nominiran i postav izložbe »1918. – Prijelomna godina u Hrvatskoj« u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu, autora Damira Gamulina i Antuna Sevšeka, te Atelier D/02 autorice Vanje Ilić.

Godišnja izložba i prateći katalog »Čovjek i prostor« donose i pregled ostvarenja u protekloj godini, i to u kategorijama obiteljskih kuća, višestambenih i javnih zgrada, intervencija na povijesnoj arhitekturi i cjelini, rekonstrukcijama i dogradnjama, intervencijama u javnom prostoru i interijerima.


RiHub – Ana Boljar i Ida Križaj Leko / Foto J. ŽIVKOVIĆ


RiHub – Ana Boljar i Ida Križaj Leko / Foto J. ŽIVKOVIĆ