ZAGREB Izložba »Miguel de Cervantes ili želja za životom« fotografa Josea Manuela Navije, postavljena u Muzeju Mimara, »čita« se kao uzbudljivo vizualno putovanje kroz život jednoga od najvećih klasika svjetske književnosti. Čita se obrnutim redom – prva fotografija simbolički je vezana za godinu piščeve smrti – 1616. – a uz nju (radi se o fotografiji ulaza u kriptu samostana svetog Trojstva, Las Trinitarias u Madridu), stoji i ovaj dnevnički zapis: »Jučer mi dadoše posljednje pomazanje, a danas pišem ovo. Vrijeme brzo prolazi i nemir raste. Nada se gubi, ali unatoč svemu, želja za životom održava me živim«.

Na drugoj je fotografiji, koja gradi obrnutu kronologiju ove Cervantesove kreativne biografije, plaža u Barceloni, u noći svetog Ivana. Upravo su zapaljeni ivanjski krijesovi, baš kao onda kad je Don Quijote u drugog dijelu romana pao poražen – a tu je epizodu Cervantes napisao 1615. godine, kad je već slutio da mu se bliži kraj…

Ova dva primjera dobro ilustriraju način na koji je španjolski fotograf pristupio rekonstrukciji života velikog pisca čiju okruglu, 400. obljetnicu smrti, obilježavamo ove godine.

Fotograf Navia sam je osmislio i realizirao ovaj projekt. U 34 izložene fotografije bilježio je ključne postaje na piščevom životnom putu. Razumljivo, posebno je istaknut motiv vjetrenjača u La Manchi, zemlji koja predstavlja teren za bitku između idealizma i realizma, koja daje utočište »nestabilnoj ravnoteži između časti i siromaštva«.

Jose Manuel Navia u svome je simboličkom putovanju Cervantesovim tragovima dospio i do Grčke, do Itake, gdje je snatrio o onome što veže Cervantesa i Homera, njihove pikarske junake, lutalice, avanturiste… U Madridu je proveo puno vremena u Ulici svete Isabel, gdje se obitelj Cervantes doselila 1566. godine u potrazi za boljim životom. U Napulju je fotografirao živopisne prizore iz Quartieri Spagnoli, a u Alžiru Medinu, gdje je nakon otpuštanja iz vojske Cervantes zaglavio u petogodišnjem zatočeništvu.

– Želio sam fotografirati iste životne pozornice na kojima je Miguel de Cervantes, toliko puta zasjenjen svojim likom Don Quijoteom, proveo svoje dane i gdje je zamišljao svoje likove, uvijek usmjeravajući pozornost prema običnim ljudima i mjestima udaljenima od centara moći. O Cervantesu se može reći isto ono što je sam stavio u usta svoga lika, licencijata Staklenka: Nisam ja za dvor i za palače, bojažljiv sam i ne umijem laskati – istaknuo je Navia, koji je izložbu pripremio u prilagodljivom formatu, omogućivši joj da istovremeno bude postavljena u različitim gradovima. Prvi put je tako predstavljena lani u Instititu Cervantes u Madridu, a nakon toga je putovala po svijetu. 

José Manuel Navia (Madrid, 1957) diplomirao je filozofiju, izlagao diljem svijeta i potpisuje nekoliko monografija. U Zagrebu se izložba može pogledati do 31. prosinca, a ulaz je besplatan.