RIJEKA »Jedna priča u tri priče« naziv je samostalne izložbe Izabele Peculić Stančić koja je postavljena u Galeriji »Juraj Klović«, u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeke. Autorica opisuje izložbu kao putovanje kroz vrijeme i suočavanje s vlastitom prošlošću budući da na njoj prikazuje davno nastale, ali u Rijeci nikad izlagane radove.

   Prije deset godina nastala je serija slika »dOM« u kojoj autorica gradi kuće komponirane od niza kvadratića, kružića i trokutića ispunjenih različitim sličicama izrezivanim iz časopisa i novina od kojih je mjesecima stvarala kolaže da bi nakon postupka skeniranja i uvećavanja nastalih predložaka uslijedio grafički postupak njihova otiskivanja na platnu.

Nastanak ove serije – kako ističe umjetnica – vođen je užitkom u procesu stvaranja, neovisno o konačnom rezultatu: kao kod vezenja goblena, jednostavno je uživala u dugotrajnom radnom procesu koji potiče meditativna iskustva pa otuda i naziv izložbe u kojoj je velikim slovima istaknut slog mantre »OM«.

   Tako nastalim kućama Izabela Peculić Stančić sada pridružuje i dobre kućne duhove – pedeset lebdećih objekata u obliku ključanice, od kojih je polovica prozirna, a polovica zrcalna pa kroz najmanji otvor kuće istodobno možemo gledati i u njemu se ogledati, kao kad promatramo vlastitu prošlost.

   Druga serija pod nazivom »Lutke« objedinjuje radove u kojima autorica jedan te isti crtež lutke komponirane od jednostavnih geometrijskih oblika ispunjava nizom različitih detalja koji svakoj lutki daju osobnost čineći je posebnom i prepoznatljivom: u jednoj prepoznajemo vlasnicu antikvarijata, u drugoj kućanicu, zatim frizerku, prodavačicu sunčanih naočala… Kao vladarice svojih prostora, one sve nose krunu na glavi, a sve bi mogle biti i ista osoba koja s različitim idejama o sebi i svijetu pokušava otkriti bit vlastita postojanja.

   Treća cjelina pod nazivom »Pisma« sastoji se od šest slika na temu tajnovitog pisma što ga je pri adaptaciji vlastitog stana Izabela Peculić Stančić pronašla ispod sloja teraco poda zajedno s malim kistom kakav su muškarci koristili za uređivanje obrva.

Pismo je poderano na male komadiće, a sačuvan je ostao samo jedan s tri okrnjene riječi na talijanskom jeziku, ali ipak dovoljne da im se može dokučiti smisao, dok energičan rukopis navodi na misao da ga je muškarac pisao ženskoj osobi.

   Izložbu koja se može razgledati do 28. travnja prati katalog s tekstom likovne kritičarke Branke Arh, a oblikovan je poput kućice složene u omotnicu.