Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 6° 1
Sutra: 6° 6° 1
20. studenoga 2018.
Izložba u riječkom MMSU-u

»Iz trbuha diva«: Veze između umjetnosti i industrije u 20. stoljeću

Foto I. TOMIĆ
Foto I. TOMIĆ
Autor:
Objavljeno: 4. rujan 2015. u 21:15 2015-09-04T21:15:00+02:00

Izložba kroz radove tridesetak autora tematizira fenomen  rada  i radništva u različitim sistemima kroz više desetljeća, a potaknuta je brojnim umjetničkim ostvarenjima  posvećenim turbulencijama radnog sustava  koje su na domaćem terenu sve prisutnije od devedesetih godina

Od radnog naroda do naroda bez rada – jedna  je od misli koja se provlači izložbom »Iz trbuha diva« koja se do 7. rujna  može razgledati  u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti.  Kroz radove tridesetak autora  izložba  pokazuje kako umjetnici  doživljavaju  fenomen  rada  i radništva u različitim sistemima kroz više desetljeća, a potaknuta je brojnim  umjetničkim ostvarenjima  posvećenim turbulencijama radnog sustava  koje su na domaćem terenu  sve prisutnije od devedesetih godina.

Na izložbi se mogu vidjeti djela iz fundusa Muzeja, kao i ona pozvanih umjetnika, od Save Šumanovića, Romola Venuccija, Sergija Glumca, Ede Kovačevića, preko  Mile Kumbatović i Dušana Džamonje pa do suvremenih autora poput Marijana Crtalića, Borisa Cvjetanovića, Josipa Pina Ivančića, Luise Margan, Gorana Škofića, Alena Floričića... 

Bivšem industrijskom kompleksu »Rikard Benčić« kamo bi MMSU jedno trebao preseliti, posvećen je jedan od uvodnih radova  na izložbi – dokumentarac  Nadije Mustapić i  Marina Lukanovića snimljen u proljeće 2008. godine. Film najvećim dijelom govori  o iskustvima radnika i radnica koji su proveli veći dio svog života radeći u tvornici  i o njihovim sjećanjima  na herojsko doba  progresa koje je završilo u vrtlogu rata, nacionalne netrpeljivosti  i propasti radničkog pokreta.  

Film je nastao   u produkciji MMSU-a neposredno pred početak planirane  prenamjene  i dogradnje  jedne od tvorničkih zgrada u muzejsku, od čega se 2013. odustalo, da bi se najavila skromnija  adaptacija  drugog  pogona, ali ni ona još nije započela. Tako osim propasti industrije film »Rikard Benčić, naprimjer« dokumentira i  neostavene  planove kulturnog razvoja grada. 

Degradacija rada

Propašću  tvornica, degradacijom  rada i  radnika te pitanjem industrijskog nasljeđa bavi se čitav niz umjetnika. Radovi  Marijana Crtalića  posvećeni su posrnuloj  sisačkoj Željazari, kojom se  autor bavi već nekoliko godina.  U dokumentarnom  filmu  »Industrijski  raj«  zaokupljen je  skulpturama koje su nastajale u Željezari od 1971. do 1990. godine kad je ondje bila organizirana likovna kolonija  u kojoj je sudjelovalo 178 umjetnika, a stvoreno je 666 radova.  U  seriji  fotomontaža  »Sadašnjost povijesti«  crno-bijele  arhivske  snimke radnika  umetnuo je  u fotografije  danas  zapuštenih  prostora  industrijskog  kompleksa uz  koji se  razvilo i  radničko naselje Caprag.

– Od nekadašnjeg društveno političkog brenda, radnička klasa je pretvorena u ismijani relikt socijalizma zabilježen na crno-bijelim fotografijama, a radnik je postao duh, odnosno sjećanje na čovjeka koji je nekad izgradio sve što mu je danas oduzeto u stvarnom svijetu izgrađenom po lokalnom kriminalnom modelu privatizacije i pretvorbe – kaže ovaj umjetnik.

Darko Bavoljak predstavljen je serijom crno-bijelih fotografija koje  prikazuju uništene  zgrade  i natpise pakračko-lipičkog  poduzeća »Budućnost«. Od trgovačkog poduzeća osnovanog 1954. danas su preostale  uglavnom ruševne zgrade, prvo stradale u ratu, a potom  dokrajčene u privatizaciji devedesetih.

Josip Pino Ivančić koji od početka  osamdestih problematizira temu rada  u društvenom i  političkom kontekstu,  a  33-godišnje iskustvo rada  stekao je u pulskoj cementari i u Uljaniku, izložio je ready made  instalaciju »Champi(nj)oni«  sastavljenu  od plavih trliša  koji  imitiraju livadu i zaštitnih radničkih kaciga   koje asociraju na  šampinjone i predstavljaju  radnike kako  »odlaze u fabrike pa ih se bere«...  

Brodograditelji i rudari

Boris Cvjetanović snimio je  tijekom osamdesetih  i devedesetih  godina  seriju  fotografija  koja se  bavi svakodnevicom radnika  unutar različitih proizvodnih  pogona. Rad Zlatka Kopljara »K13« inspiriran je  arhitektonskom i simboličkom dimenzijom zgrade Tvornice električnih žarulja, jedinstvenim industrijskim pogonom arhitekta Lavoslava Horvata koji je građen pedesetih godina prošlog stoljeća. Zgrada koju stanovnici Zagreba pamte kao najveću svjetleću skulpturu, svojevrsni svjetionik grada, služila je za testiranje žarulja.

Luiza Margan u radu »Iz trbuha diva«, prema kojemu je nazvana izložba, bavi se brodogradilištem »3. maj« u Rijeci. Umjetnica  je  fotografiju poznate skulpture  brodograditelja  ispred  »3. maja«, djelo  kipara  Vinka Matkovića,  obradila  tako  da  je nekadašnjeg  gorostasa prikazala bez broda u rukama.  

Rad  Gorana Škofića  nastao je u suradnji s radnicima remontnog brodogradilišta  u Malom Lošinju, a njegovi glavni akteri su varioci koji  postavljeni u kružnu  formaciju  varilačke aparate koriste kao muzičke instrumete stvarajući  audio-vizualnu kompoziciju baziranu na industrijskoj noise glazbi.  Marko Marković je u vlastita prsa zabio dvadesetak značaka s logotipovima različitih firmi i industrijskih pogona s područja Hrvatske i bivše Jugoslavije.

Među radovima  inozemnih  umjetnika posebno je sugestivna audio-vizualna instalacija »Zvukovi podzemlja« Mikhaila Karikisa i Uriela Orlowa u kojoj rudarski zbor postavljen u  štrajkaški »picket line« pjevanjem na izvornoj lokaciji  oponaša  industrijske  zvukove nekad  aktivnog rudnika  Kentish u  Engleskoj u kojem su radili.  Njemački redatelj  Harun Farocki  svoj film »Radnici napuštaju tvornicu«  gradi na  temelju  prvog snimljenog filma  braće Lumiere  iz 1895. godine koji  prikazuje   izlazak   radnika   iz tvornice Lumiere.  Uz tu scenu  Farocki  prikazuje   radnike  različitih  tvornica diljem svijeta kako napuštaju  tvornice u različitim desetljećima 20. stoljeća.

Upornost i depresija

Rad američke umjetnice Jenny Perlin »Upornost i kako je razviti«  istražuje kako se rast industrije u 20. stoljeću pouzdao u trikove samopomoći kako bi u mlade radnike usadio želju za uspjehom. Nazvan je po istoimenoj knjizi, objavljenoj 1915. godine koja se pojavila gotovo istovremeno kad i pokretna traka u Fordovoj  tvornici. U isto vrijeme Freud je napisao esej »O žalovanju i melankoliji«, opisujući fenomen kojeg danas nazivamo depresijom. Pojava tih tekstova na vrhuncu američke industrijalizacije i u jeku Prvog svjetskog rata nije bila slučajnost. Da bi postao produktivnim članom društva mladi je muškarac morao izaći na kraj sa svojim raspoloženjima i razviti samokontrolu. U tu svrhu  završno poglavlje knjige  donosi pet zadataka  koje treba svakodnevno vježbati da bi se discipliniralo um i tijelo, poput raspetljavanja pređe, brojanja zrna riže ili  mjerenja sebe protiv sata. 

Između  dvadesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća  nastali su radovi Save Šumanovića, Romola Venuccija, Sergije Glumca, Ede Kovačevića,  Gabrielea Mucchija, Vjekoslava Paraća, Dušana Džamonje, a potkraj sedamdesetih serija  industrijskih skulptura Mile Kumbatović, stvorena  u industrijskim halama, u suradnji s majstorima metala i varenja. Venucci  je predstavljen  »Skicom plakata za radne akcije« s  prikazom super-radnika koji nadvisuje tvornicu,  a Šumanović dojmljivim portretom »Lučkog agenta«.  
Na  izložbi se mogu vidjeti  i radovi  Pawela Kowzana, Kristine Leko,  Matije Debeljuha, Zlatka Kutnjaka, kao i rad slovenske umjetnice Rene Rusjan, izvučen iz depoa nakon dvadesetak godina mirovanja. Razlog je tome što je rad stigao u Rijeku zbog izlaganja na Bijenalu mladih umjetnika Jugoslavije 1991., a  kako je  samo dan kasnije u Sloveniji  izbio rat, umjetnica se nije mogla vratiti na postavljanje  koje je bilo ključno za njezine tadašnje radove slagane od otpadnog željeznog materijala. Zaležani materijal sada je reinterpretiran u novom postavu, uz dodatak video intervjua u kojem se umjetnica kroz razgovor s ocem prisjeća dolaska u Rijeku  uoči Bijenala i  prijelomnih trenutaka izbijanja rata. 

Radovi na izložbi  ostvareni su u različitim medijima – od slika, skulptura,  crteža i fotografija  do instalacija,  videa i performansa. Kreću se u rasponu od  izravno angažiranih  do poetičkih i alegorijskih, a  okupljeni na izložbi  pokazuju veze između umjetnosti i industrije u 20. stoljeću – između vjere i nepovjerenja u tvorničko okrilje pa do njegova gašenja u jeku posttranzicijskih procesa.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka