Koristeći elemente humora i apsurda, Luiza Margan izložbom propituje mogućnost opiranja današnjim uvjetima rada, status dokolice i slobodnog vremena te autonomnost umjetničkog rada
RIJEKA Nakon akcije »Oči u oči sa slobodom« kojom je privukla veliku pažnju javnosti, omogućivši građanima da u oči pogledaju središnju figuru partizanke na dvadesetak metara visokom Spomeniku oslobođenja na Delti, umjetnica Luiza Margan predstavit će se u Malom salonu samostalnom izložbom pod nazivom »Funny Business«.
Akcija izvedena na ovogodišnjoj »Spajalici« bavila se ulogom spomenika u javnom prostoru i odnosom prema socijalističkom kulturnom naslijeđu, a tematska okosnica novog projekta također je veoma aktualna.
Skela u galeriji
Na izložbi koja se otvara u petak u 20 sati bit će prezentirana tri nova rada kojima autorica propituje prenapregnutost današnjeg proizvodnog sustava, obuzetost poslom te projektima i radom kao neprekidnim performansom. Prvi dio izložbenog prostora ispunit će instalacija u obliku tribine sastavljene od građevinske skele, pod nazivom »Sasvim beskorisno zadovoljstvo«. Skela koju uobičajeno povezujemo s vanjskim prostorom, kontekstom gradilišta i neke radne situacije, ovdje je iskorištena za konstrukciju prostora za odmor, a bit će okrenuta prema prozorima galerije. Publika će s tribine imati mogućnost promatrati zbivanja na Korzu, čime gledatelji postaju dio rada, a užurbani ritam svakodnevice koji se odigrava na glavnoj riječkoj šetnici pretvara se u predstavu.
Građevinska skela pretvorena u tribinu za »Sasvim beskorisno zadovoljstvo«, prema riječima kustosice izložbe Ksenije Orelj, zanimljiva je i kao moguća referenca na specifičnu domaću situaciju, jer ovu »pasivnu bauštelu« možemo dovesti u vezu i s pokušajem prenamjene industrijskog kompleksa »Rikard Benčić« koji godinama zapinje u realizaciji.
Druga instalacija pod nazivom »Rad bez ovratnika« ispituje poziciju umjetnika kao radnika, a sastavljena je od predimenzioniranih kragni u različitim bojama koje izgledaju kao forme koje su progutale one koji bi ih trebali nositi.
Dok pojmovi plavih i bijelih ovratnika izražavaju klasnu podjelu između manualnih radnika i onih u poslovnim odijelima, pojam radnika bez ovratnika odnosi se na kreativnu radnu snagu i podrazumijeva autonomiju djelovanja, ali Luiza Margan smatra da termin s kojim se poistovjećuju umjetnici ne odgovara njihovoj stvarnoj poziciji te ga stoga treba preispitati.
Maskirani protagonisti
Treći rad nosi naziv »Grupa (Hvatanje zombija nematerijalnog rada)«. Riječ je o filmu koji se odvija u nekadašnjem tvorničkom prostoru, a baziran je na rekonstrukciji povijesnih fotografija koje dokumentiraju različite akcije umjetnika i ne-umjetnika u protestnim akcijama protiv dominantnog modela rada kroz različita povijesna razdoblja, a protagoniste povezuje to što su uglavnom maskirani.
Koristeći elemente humora i apsurda, Luiza Margan ovim radovima propituje mogućnost opiranja današnjim uvjetima rada, status dokolice i slobodnog vremena te autonomnost umjetničkog rada, pozivajući nas da aktualni model rada sagledamo s humorne strane u njegovim bizarnostima i slijepim točkama.
Izložba će biti otvorena do 29. studenog.