Art kino Croatia

Filmski segment izložbe: Prostor načičkan plovećim skladištima

Dragan Rubeša

U tom filmu more postaje (zaboravljeni) prostor, koloniziran ekonomskim potrebama Zapada i načičkan ogromnim kontejnerskim brodovima kao »plovećim skladištima«



RIJEKA » Nakon sjajnog Fasulova dokumentarnog filma »Tir«, riječko Art-kino »Croatia« nastavlja programski propitivati »transportne« teme, ali sada u puno širem kontekstu istraživanja globalne trgovine kao emblema ekonomske apokalipse. Riječ je o filmskom eseju »The Forgotten Space« (Zaboravljeni prostor) u režiji Noela Burcha i Allana Sekule, koji se sutra prikazuje u Art-kinu kao filmski segment izložbe »Art in port – Coexistence: for a new Adriatic koine« u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti.


U tom filmu more postaje (zaboravljeni) prostor, koloniziran ekonomskim potrebama Zapada i načičkan ogromnim kontejnerskim brodovima kao »plovećim skladištima« koji postaju stupovi novog lanca globalne distribucije. Njihov se teret promatran iz daljine doima poput mozaika sastavljenog od hrpe šarenih lego kockica.


  Ali autori su prvenstveno fokusirani na radnike. Potplaćene vozače kamiona iz Los Angelesa, raseljene farmere u Nizozemskoj i Belgiji, pomorce koji plove na tim kontejnerskim grdosijama te mizerno plaćene tvorničke radnike iz zone koju autori nazivaju »industrijskim zaleđem južne Kine«. Svi one tvore jedan neraskidivi lanac.




  Oni su dio onog istog »zaboravljenog prostora« morskih linija i cestovnih ruta kojima se kreću. Kritičar »Varietyja« opisao je Burchov i Sekulin film kao komad »uronjen u umornu marksističku teoriju«, što nimalo ne čudi jer njegov časopis ionako zastupa interese kapitala, a ne radnika i njihovih prava koji su primarni interes autora filma.


  Ipak, povijest Hollywooda prisutna je u njihovu footageu kao ironični komentar, poput scene s mitskim radioaktivnim kovčegom iz »Poljupca smrti« Roberta Aldricha. Zato se njihov komad stalno kreće dvostrukim kolosijekom, kao uvjerljivo denunciranje »sranja stvari« i vjera u sam film kao medij koji se bori za promjene bez suvišnog ideologiziranja.


Jer, Sekula i Birch možda žele sugerirati da će jednog dana kapitalizam sam sebe požderati. Problem je što njegovo žvakanje traje i traje.