Foto: Nenad Reberšak
Izložba u Muzeju suvremene umjetnosti predstavlja presjek stvaralaštva Borisa Bućana kroz njegove plakate iz fundusa muzeja, prikupljene donacijama i otkupom – odabrano je oko 150 radova nastalih od konca 60-ih do konca 90-ih godina prošloga stoljeća
ZAGREB Za Borisa Bućana, slikara, dizajnera i grafičara koji je od konca šezdesetih godina prošlog stoljeća dojmljivo prisutan na domaćoj, ali i inozemnoj umjetničkoj sceni, izložba »Doručak u štampariji« sentimentalno je putovanje u »rane dane«, kad je kao student likovne akademije provodio jutra u tiskari, iščekujući prvi otisak svog novog plakata.
Majstor plakata
Za »Doručak u štampariji« odabrana ih je trećina iz MSU-ove kolekcije – oko 150 Bućanovih radova nastalih od konca 60-ih do konca 90-ih godina prošloga stoljeća – a u izboru je sudjelovao i autor. Svi su plakati izvedeni u tehnici sitotiska.
– Boris Bućan autor je za kojeg se bez pretjerivanja može reći da je naveći majstor plakata, istinski umjetnik-slikar. Ovo je dosad najveća izložba njegovih plakata – rekla je ravnateljica MSU-a Snježana Pintarić.
Kronološki predstavljeni, radovi se kreću u rasponu od onih što ih Bućan u sedamdesetima radio za Studenstki centar i kazalište Gavella, pa preko onih u koje je sedamdesetih godina sve spremnije ugrađivao elemente fotografije, do onih nastalih osamdesetih godina, kad se umjetnik »udomaćio« u formatu 2 x 2 metra.
– Iza svakog plakata je neka zasebna misao, morao bih ih pojedinačno predstavljati ako bih htio doći do cjelovite priče o okolnostima u kojima su nastajali, rekao je umjetnik.
Viša konzervatorica-restauratorica Mirta Pavić objasnila je pojedinosti o višemjesečnom poslu na restauraciji i konzervaciji radova.Uz izložbu je tiskan i katalog za koji je jedan tekst napisao i Rick Poynor, međunarodno cijenjeni britanski pisac, kustos, teoretičar i predavač specijaliziran za dizajn i vizualnu kulturu.
Boris Bućan samostalno izlaže od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Njegovi su radovi u prestižnim muzejima i galerijama diljem svijeta. Predstavljao je Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu 1984., na Bijenalu u São Paulu 1979. i 1989. i na Trijenalu u Milanu 1992. godine. Hrvatsko dizajnersko društvo 2006. mu je dodijelilo nagradu za životno djelo, a iste je godine postao članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
