Snimio Denis LOVROVIĆ
Izložba ima obilježja retrospektive: predstavljeni su radovi iz njegovih prijašnjih ciklusa, sučeljeni s onima nastalima nedavno, ukupno njih šezdesetak. Dojmljiva su to djela koja iznenađuju neočekivanim unošenjem mrtve prirode u građansko-salonske raskošne okvire
ZAGREB Granica između života i smrti puno je tanja i suptilnija od onoga kako ljudski um postavlja stvari. Jednako je s našim odnosom prema životinjama, biljkama, odnosno drugim oblicima života na Zemlji. Naš um čini stvari mrtvima još za njihova života, a nas gospodarima svemira. To je velika iluzija, koja zapravo nas čini živim mrtvacima – kaže kipar Dalibor Stošić o konceptu unošenja (doslovno) mrtve prirode u svijet građanske kultiviranosti i profinjene civilizacije.
Istraživanje dvojnosti prirode i civilizacije o kojoj s puno strasti govori umjetnik, obrađeno je i u likovnoj monografiji o njegovom djelu, što su je prije pet godina četveroručno napisali Gilbert Perlein i Vinko Srhoj. Jedan od zaključaka monografije mogao bi biti da je Stošić istovremeno i izrazito suvremen i klasičan, figurativan kipar što je vidljivo i na izložbi u Gliptoteci.
– U Stošićevu opusu tako se može prepoznati nekoliko konstanti: poetska imaginacija koju autor crpi iz sfere biljnog i životinjskog svijeta, upotreba ready madea te povezivanje ili sučeljavanje dvaju elemenata, od kojih jedan pripada prirodi, a drugi civilizaciji – istakula je povjesničarka umjetnosti Anita Zlomislić, napominjući da je i u ovim radovima osjetan utjecaj Pariza, grada u kojemu je kipar proveo deset godina, ali i utjecaj Dalmacije, koja je odredila njegov mentalitet i oblikovnu strukturu njegova djela, duboko sraslog s okolinom.
