Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 7° 6
Sutra: 7° 7° 6
18. ožujka 2019.
Moderna galerija u Zagrebu

foto Bili smo na izložbi Nikole Mašića - slikara koji je puno više od "Guščarice na Savi"

Nikola Mašić - za života uzdizan i cijenjen, a 116 godina nakon smrti uvelike zaboravljen / Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Nikola Mašić - za života uzdizan i cijenjen, a 116 godina nakon smrti uvelike zaboravljen / Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 23. prosinac 2018. u 14:32 2018-12-23T14:32:00+01:00

Razlog za svojevrsni zaborav može se pronaći i u Mašićevoj naravi. Bio je miran, povučen, melankoličan, nije bio ni ekstravangantan ni ekscentrik, nije bio osoba koja bi ponašanjem i načinom življenja privlačila pozornost javnosti. Zbog toga njegov amblematski motiv i jest Posavina, i tamo nastale slike nastale u miru prirode i osami

Za života uzdizan i cijenjen, a 116 godina nakon smrti uvelike zaboravljen, u likovnjačkom pamćenju sveden na figurativne kompozicije i u konačnici, u nešto široj javnosti, na jednu sliku, glasovitu »Guščaricu na Savi«, kroki je sudbine likovnog opusa Nikole Mašića.

U tjednu za nama otvorena je izložba »Nikola Mašić – Plemeniti realist«, prvo cjelovito predstavljanje Mašićeva opusa, a na temelju postavljenog, za što je zaslužna autorica izložbe Dajana Vlaisavljević, razvidno je da je Mašić bio mnogo više od slikara kojega valja pamtiti samo po figurativnim kompozicijama.

Nikola Mašić: Guščarica na Savi, snimio Davor KOVAČEVIĆ

Budući da Mašićevo djelo nije bilo opsežnije i temeljitije predstavljano (valja izdvojiti izložbu iz sad već davne 1974. godine), mnoge izložene slike su zapravo nepoznate javnosti. No valja krenuti redom, dakle od naziva izložbe »Nikola Mašić – Plemeniti realist«.

Mašića je plemenitim realistom nazvao likovni kritičar »Obzora« 1886. godine. Tada realizam nije bio na osobitoj cijeni, ali time što je imenici predmetnuo pridjev »plemeniti« likovni je kritičar pohvalio Mašića i njegovo slikarstvo, jer njegov realizam nije običan, njegov je realizam oplemenjen, autor želi da život bude oplemenjen umjetnošću, objasnila je Vlaisavljević naziv izložbe.

Nikola Mašić: Ljetna idila, snimio Davor KOVAČEVIĆ

Razlog za svojevrsni zaborav može se pronaći i u Mašićevoj naravi. Bio je miran, povučen, melankoličan, nije bio ni ekstravangantan ni ekscentrik, nije bio osoba koja bi ponašanjem i načinom življenja privlačila pozornost javnosti. Zbog toga njegov amblematski motiv i jest Posavina, i tamo nastale slike nastale u miru prirode i osami.

»Otvorenije« oko

– Mašić je sam odlazio u prirodu, sam bi bio na obali rijeke i slikao, naslikao je mnogo takvih motiva – kazala je Vlaisavljević. A slika koja uprizoruje Mašićev način rada, ali i njegov karakter je takorekuć autoportretni, autorefleksivni »Slikar u bari«. Slikar sam, u gustišu, nadomak bare, nad njim suncobran, pred njim štafelaj.

Nikola Mašić: Djevojka s vrčem, snimio Davor KOVAČEVIĆ

Mašićevoj plahoj ćudi doprinos su dale i njegove životne okolnosti. Rođen je u Otočcu 28. studenoga 1852. godine zajedno s bratom blizancem Aleksandrom za kojega je bio iznimno snažno vezan.

Do pete godine umrli su mu i otac i majka. Živio je sa skrbnikom, koji je zbog prirode posla često mijenjao prebivališta pa je Mašić živio u Austriji, Italiji, Češkoj, Moravskoj, Poljskoj.

Za njegov je slikarski razvoj važan odlazak na školovanje u München na Akademiju 1875. godine. On je prva generacija Münchena, likovne škole koja je odgojila i obrazovala mnoge hrvatske slikare, a u tu generaciju uz Mašića, Vlaisavljević ubraja još Isu Kršnjavoga i Ferdu Quiquereza.

Nikola Mašić: »Djevojka s kokošima«, snimio Davor KOVAČEVIĆ

Devet godina, do 1884. godine, živio je u Münchenu, putovao Europom, povremeno se vraćao u domovinu i slikao. Godine 1880. putuje na šest mjeseci u južnu Italiju i kao i mnogim drugima koji su otputovali na jug Italije, tamo mu se paleta rasvjetljava. Slike, primjerice »Pergola II« naslikana na Capriju, zorno demonstriraju koliko mu se pod južnjačkim mediteranskim Suncem »otvorilo oko« i koliko su te slike »prozračnije«, lakše. U Münchenu je Mašić imao svoj atelje, slike je i prodavao i to je razlog zašto je dio njegovih slika po raznim zbirkama u inozemstvu.

U to doba, 1881. godine završava i svoju najpoznatiju sliku »Guščaricu na Savi«. U Zagreb se definitivno vraća 1884. godine i postaje učitelj risanja na Obrtnoj školi, a deset godina kasnije postaje i ravnatelj Strossmayerove galerije starih majstora.

Nikola Mašić: Knjižnica, snimio Davor KOVAČEVIĆ

Mašić je u hrvatskome slikarstvu rjeđe valoriziran i zato što ga se svrstavalo među »stare« nasuprot »mladima«, a mnogi »mladi« s konca 19. i početka 20. stoljeća svojim su djelom postali nosivi elementi hrvatskog slikarskog kanona. No taj jaz između »starih« i »mladih« ipak nije tako oštar. Razlika u godinama između Mašića i Vlahe Bukovca jedva da i postoji; Mašić je stariji niti tri godine.

Bukovac je, pak, imao dobro mišljenje o Mašićevu radu. Godine 1894. Bukovac je pozvao Mašića da izlaže na Umjetničkoj izložbi u Zagrebu. Mašić se nije odazvao. Te godine Bukovac je posjetio Mašićev atelje i u »Obzoru« zapisao, još priželjkujući da Mašić izloži slike na Umjetničkoj izložbi, »uz umotvore drugih slikara ove će slike častno mjesto zauzimati, koje si je znao osvojiti naš Mašić minulih godina. Simpatije, koje u velikoj mjeri on uživa u našem občinstvu, neka mu budu tomu najboljim jamstvom«.

Dobar portretist

I Vlaisavljević je upozorila da ta podjela na »stare« i »mlade« nije bila tako oštra, svakako ne u slučaju Nikole Mašića, ne samo zbog njegova odnosa s Bukovcem, nego i zbog toga što su mnoge Mašićeve studije mnogo suvremenije, »u njima je bio intuitivno blizak modernijem iskazu«.

Nikola Mašić: »Portret starca«, snimio Davor KOVAČEVIĆ

Ta se njegova intuitivna sklonost modernijem iskazu posebno dobro vidi u »Ljetnoj idili«. Da su njegove studije bliže modernom, ali i da su drugačije od njegovih figurativnih kompozicija, vidi se i po tome što su te studije lišene deskripcije, svedene su na vizualnu bit. Među takvim slikama svakako valja izdvojiti »Djevojku s kokošima«. Seoska je to scena naslikana kao studija, ali Mašić ju je očito smatrao završenom i zaokruženom slikom i zato ju je i potpisao.

Nikola Mašić: Studija glave Ličana, snimio Davor KOVAČEVIĆ

Mašić je bio i dobar portretist, što je također predstavljeno na izložbi. U Italiji je naslikao i seriju portreta, a kao portretist je imao širok raspon. Slikao je građanske portrete, primjerice »Djevojku s crvenom mašnom«, slikao je i poznate osobe, primjerice posmrtni portret Đure Daničića rađen po fotografiji, ali slikao je i svojevrsne etnografske portrete primjerice Ličana.

Mašić je među hrvatskim slikarima i prvi animalist. Nije slikao samo domaće životinje (uključujući i brojne studije), toliko tipične za Posavinu, gdje je često tražio mir i inspiraciju. Slikao je »građanske životinje«, u vrijeme kada kućni ljubimci nisu bili toliko društveno rašireni kao što su danas, i kućne ljubimce, ali na potpuno drugačiji način od životinja koje je slikao u prirodi. Dok su slike životinja u prirodi slike bića u pokretu (ili je riječ o studiji pokreta), kućne ljubimce slikao je kao portrete.

Nikola Mašić: Djevojka sa crvenom mašnom, snimio Davor KOVAČEVIĆ

Nikolu Mašića pred kraj života stigla je za slikara doista zla sudbina. Posljednjih godina života slabio mu je vid, na koncu je i oslijepio. Umro je u Zagrebu 4. lipnja 1902. godine, malo nakon što je u svibnju umro njegov brat blizanac Aleksandar.

Želja je autorice izložbe Dajane Vlaisavljević da ovom izložbom Mašića izvuče iz svojevrsnog zaborava, podsjeti na njega i na koncu objektivizira njegov rad, koji je doista mnogo širi od klasične figuracije i »Guščarice na Savi«.

Izložba »Nikola Mašić – Plemeniti realist« u zagrebačkoj Modernoj galeriji otvorena je do 10. veljače sljedeće godine.

Nikola Mašić: »Slikar u bari«, snimio Davor KOVAČEVIĆ

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka