Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 1
Sutra: 11° 11° 1
14. studenoga 2019.
Veliki umjetnik

IN MEMORIAM Odlazak Jakše Fiamenga: 'Svemu što znam me naučio jedan cvrčak'

Foto: Marin Aničić
Foto: Marin Aničić
Autor:
Objavljeno: 28. prosinac 2018. u 11:32 2018-12-28T11:32:00+01:00

Možda će zvučati kao dosjetka, ali svemu što znam o poeziji naučio me jedan običan milenijski cvrčak, guslač iz našeg krajolika. Poslušajte ga sklopljenih očiju kako gudi u kakvom uzmorskom boriku, u pripeci, poslušajte tu melodiju, taj zaglušni Nazorov jamb, to obrušavanje tonova, tu slogu u akordu čitavog zbora anonimnih pjevača, govorio je Fiamengo

SPLIT Krajem ove godine stigla je tužna vijest – u 73. godini napustio nas je Jakša Fiamengo, istaknuti hrvatski pjesnik, književnik, novinar i akademik. Preminuo je jučer ujutro u splitskom Domu za stare i nemoćne. Rođen je u Komiži na otoku Visu 1946. godine. Osnovnu školu polazio je u rodnom gradu, a gimnaziju i Pedagošku akademiju u Splitu gdje živi od 1962. godine. Od 1965. piše i objavljuje poeziju, eseje, kritike i scenarije. Jedan je od najproduktivnijih i najnagrađivanijih suvremenih hrvatskih pjesnika.

Od prve zbirke pjesama »Pred obećanom zemljom«, objavljene 1966. u koautorstvu s Momčilom Popadićem, objavio je više zbirki pjesama.

Dugo godina bio je urednik rubrike kulture i novinar Slobodne Dalmacije, a u široj javnosti vjerojatno je najpoznatiji po stihovima koje su uglazbili i izvodili najveći skladatelji (primjerice Zdenko Runjić) i pjevači (Oliver Dragojević). Niz Fiamengovih pjesama skladano je i pjeva se u izvedbi najistaknutijih imena hrvatske estrade te klapa, zborova i dječjih ansambala; mnoge od njih osvajale su nagrade na festivalima, osobito za tekstove, a dobitnik je i dvije prestižne diskografske nagrade »Porin« te »Zlatne ptice« Croatije Recordsa za osobito veliku nakladu.

Pjesnik u Akademiji

Pored toga Fiamengo je autor teksta mjuzikla za djecu »Morsko more« (režija Marin Carić, praizvedba 1987. na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku). Njegovi su stihovi uklesani u kamene ploče na Pjaci Krista Kralja u Selcima na Braču te kraj eremitaže sv. Jere na Marjanu u Splitu, a o njemu je u produkciji HTV-a snimljen i zapažen dokumentarni film »Čovik od riči« u režiji Vladimira Fulgosija. Dokumentarni film »I palača rodi grad«, prema njegovu scenariju i u režiji Mladena Mateljana, premijerno je prikazan 1998. u Palači UNESCO-a u Parizu. Njegovu poeziju za djecu dramatizirao je i režirao Ladislav Vindakijević pod naslovom »More iz ormara« u produkciji splitskog Gradskoga kazališta lutaka.

Za svoj rad dobio je niz nagrada – 1999. godine odlikovan je Ordenom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, dobitnik je državne nagrade »Vladimir Nazor« za književnost (1998.), Maslinovog vijenca na manifestaciji Croatia rediviva u Selcima na Braču (1993.), Nagrade Županije splitsko-dalmatinske (2005.), Nagrade grada Splita (1997.), Nagrade grada Komiže (1997.), Medalje grada Splita u povodu 40. obljetnice umjetničkog djelovanja (2006.), Plakete »Hanibal Lucić« na Sonetnim danima u Hvaru (2001. – prvi dobitnik), Plakete Festivala dalmatinskih klapa u Omišu (najviše festivalsko odlikovanje, 2005.), nagrade dnevnika Slobodna Dalmacija za životno djelo u području novinarstva i mnogih drugih.

U svibnju 2014. primljen je za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za književnost, s time da je od 2008. do prijema u HAZU bio njen član suradnik. Bio je i pridruženi član Hrvatskog društva skladatelja. Njegovu poeziju bitno određuje pripadnost mediteranskom prostornom i duhovnom ozračju; u kontaktu je s krajolikom u kojem je bitan motiv more. Iz Društva hrvatskih književnika, čiji je Fiamengo bio član, ističu da se njegova poezija očituje u ustrajnom ovremenjivanju prostora, odnosno oprostoravanju vremena u istoj svjetlosti mudre i tople ideje vječnog Sredozemlja.

Zastupljen je u antologijama hrvatske poezije, a pojedine pjesme su mu prevođene na brojne strane jezike. Pisao je knjige za djecu, a autor je tekstova mnogih klapskih i drugih dalmatinskih pjesama, među kojima i »Piva klapa ispo' volta«, »Nadalina, »U prolazu«, »Infiša san u te«, »Ja sam pjesma«, »Karoca gre«, »Sutra će te ponit«...

Pjesnik prvosvećenik

U razgovoru, koji je za Novi list 2005. vodila Doris Žiković, Fiamengo je kazao:

– Možda će zvučati kao dosjetka, ali svemu što znam o poeziji naučio me jedan običan milenijski cvrčak, guslač iz našeg krajolika, inkarnacija slijepog Homera, koji tek piše velebni spjev o ovom podneblju. Poslušajte ga sklopljenih očiju kako gudi u kakvom uzmorskom boriku, u pripeci, za ljetnih siesta, poslušajte tu melodiju, taj zaglušni Nazorov jamb, to obrušavanje tonova, tu slogu u akordu čitavog zbora anonimnih pjevača i osjetit ćete da to nije uvijek ista melodija, već da ima nijanse, prelijeve, izmjene ritmova. Ja nikada u toj melodiji nisam prepoznao zasićenje ili ponavljanje, taj pjesmom opijeni svirac zna svoju meštriju. Štoviše, zna da ga čeka zima kad će umuknuti, kad neće biti pjesme i kad će mu sve biti svejedno.

I eto, u tomu je sva tragedija i uzvišenost Mediterana, velike scene života na otvorenom, opijenosti životom i nebeskih uzleta, duhovnosti i profanosti, žrtve i oprosta, slabosti i karizme. Mediteran je doista kolijevka civilizacije, koja nam je zadala mjere i stalno se objavljuje u novim obličjima, na nove načine i s novim motivima. Najmudrije i najljepše more svijeta ima svoje valove čije se gibanje doimlje kao listanje knjige, njegov je govor jednako rječit i na pučini i na žalu, njegova je površina nalik palimpsestu: kao da povijest bez prestanka utiskuje u njemu svoje znakove i vabi univerzalnim signalima. Na poeziji je da ih prepozna, iščita i protumači na svoj način, a na pjesnicima da budu prvosvećenici tog posvećenog čina – rekao je Fiamengo.

Rekli su o Fiamengu

U povodu Fiamengove smrti priopćenjem se oglasio predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić:
– U svojim stihovima uspio je skladno spojiti jednostavnost i vrhunski poetski izričaj i na taj način iskreno i vjerodostojno cijeloj Hrvatskoj dočarati duh, tradiciju i kulturu Dalmacije i Mediterana u koju je bio čvrsto ukorijenjen. Njegove pjesme ljudi su voljeli i razumjeli bez obzira na bilo kakve razlike. Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti bila je čast imati akademika Jakšu Fiamenga za svog redovitog člana.

I ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek izrazila je sućut u povodu smrti Jakše Fiamenga:
– Još od prvoga pjesničkog ciklusa poetska riječ Jakše Fiamenga odzvanja u nama i našim duhovnim prostorima svojom zaraznom melodioznošću i prepoznatljivim koloritom. Kao jedan od ponajboljih nastavljača duge tradicije hrvatskoga književnog mediteranizma, Jakša Fiamengo u svojim je brojnim pjesničkim zbirkama dokazao da su elementarna snaga mora i ljepota krajobraza koji ga okružuje neiscrpna pjesnička tema i izvor najdubljih ljudskih emocija. Tisuću lica Mediterana zrcali se u njegovim sugestivnim pjesničkim slikama i gustim asocijacijama.«

Andreja Bašu, skladatelja, tekstopisca, aranžera i glazbenog producenta smrt Jakše Fiamenga emotivno ga je, kako kaže, jako pogodila.
– S Jakšom je Grupa 777 još 1983. surađivala na pjesmi »Split«. S Fiamengom sam se često sretao na raznim čakavskim susretima. Prošlog ljeta vidjeli smo se u Splitu i u njegovoj rodnoj Komiži. Njegovi tekstovi imaju savršen ritam i bilo je lako raditi glazbu na njegove stihove. Jakša je bio divan čovjek i pravi umjetnik, vrlo jednostavan i komunikativan. Jako će mi nedostajati. Jakša Fiamengo činio je sa Zdenkom Runjićem i Oliverom Dragojevićem trolist dalmatinske pjesme. S odlaskom njih trojice kao da je zatvoreno jedno razdoblje koje ćemo pamtiti po fenomenalnim pjesmama.

Pjesnik i novinar

Jakša Fiamengo govorio je i da je čakavica njegov integralni zavičaj, premda je rođen u cokavici, njezinoj inačici.
– Kad me pitaju odakle sam, rado kažem da sam iz cijele Dalmacije, jer gdje god se zateknem svuda imam ponekog znanca ili prijatelja: Šibenik, Hvar, Supetar, Blato, Omiš, Kostanje, Trogir... Sve sam te topose ja izabrao da mi budu prijatelji, a jedino je Komiža izabrala mene pa sam joj dužan najveću počast. Tu sam rođen, tu ću jednom zauvijek uz svoje i počinuti – kazao je Fiamengo u razgovoru koji je s njim za Vijenac vodio Jasen Boko.

Godine 2012. u Opatiji je, u povodu monografije »Dalmacija, hrvatska ruža svjetova«, s Fiamengom za Novi list razgovarala Svjetlana Hribar. Između ostalog, razgovarali su o novinarstvu i književnosti:

– Ja sam iz literature uletio u novinarstvo s namjerom da to bude privremeno, a trajalo je cijeli moj radni vijek. Nisam jedini u tomu, pa ni u Splitu – sjetimo se da je i jedan od najvećih prošlostoljetnih hrvatskih pjesnika Tonči Petrasov Marović do kraja života bio novinar na Radiju Split. No ima i drugi put: iz novinarstva narasti do pisca, kao što je to učinio splitski krug suvremenih pisaca Tomić, Baretić, Pavičić, Senjanović, Ivanišević...

Ja sam pak uvijek razlikovao pisanje za novine i pisanje literature – prvo računa s činjenicama, a drugo s iluzijama. Ja sam svaki dan, na povratku s posla, isključivao jednu i uključivao drugu sklopku, jer samo je pomagalo, nekad u olovci i pisaćem stroju, a danas u računalu, različito, a sve drugo je, kako zna reći Maroević, polje mogućega.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.