Riječki gost

Hugo de Greef – ‘kulturni menadžer’ europskog kalibra: Rijeka neka ne očekuje da će je EPK spasiti

Jasmin Đečević

Jedan problem s EPK-om je pomalo apstraktan, ali esencijalan; to je projekt koji mora uključiti građane i okupiti ih sve zajedno u toj godini, a to je stvarno veliki izazov - Hugo de Greef / Snimio Sergej DRECHSLER

Jedan problem s EPK-om je pomalo apstraktan, ali esencijalan; to je projekt koji mora uključiti građane i okupiti ih sve zajedno u toj godini, a to je stvarno veliki izazov - Hugo de Greef / Snimio Sergej DRECHSLER

Od projekata u kulturi često se  traži jako puno, ali oni  ne mogu sve. Ako Rijeka ima izazove za budućnost, projekt EPK-a je važan, ali ne može biti i jedini put. Nemojte to očekivati, to nije realno. EPK može dati ponos gradu, stvoriti dobar osjećaj, pozitivnu energiju...



Hugo de Greef jedan je od najcjenjenijih europskih kulturnih menadžera, odnosno producenata, njegova bogata karijera u kulturnom sektoru obuhvaća, između ostalog, pozicije direktora Brugge 2002 – Europske prijestolnice kulture i Kaaitheatera, umjetničkog direktora Bruxellesa 2000, umjetničkog savjetnika Flandrijskog festivala, suosnivača IETM-a…


Surađivao je s brojnim europskim i američkim umjetnicima, bio je i generalni koordinator Ateliera za mlade festivalske menadžere i iznimno je upućen u europske kulturne politike.


U Rijeci je nedavno boravio kao jedan od predavača na seminaru »Organizacija kulturnih događanja« u sklopu programa »Učionica«, što smo iskoristili za razgovor.




Bili ste prvi čovjek projekta Europske prijestolnice kulture 2002. u Bruggeu. Rijeka će tu titulu ponijeti 2020. Koji su bili najveći problemi s kojima ste se suočavali?


– Puno je velikih problema u tako velikim projektima (smijeh). Teško je izabrati, ali recimo jedna stvar je izrazito specifična: nemate vremena za vježbu, odnosno probe! Dođe ta godina i EPK se mora dogoditi. Kad se bavite organizacijom nekih drugih kulturnih aktivnosti, uvijek imate probe, ali ovdje toga nema. To je jako specifičan stav i u pripremama projekta toga treba biti svjestan. Drugi problem je pomalo apstraktan, ali esencijalan; to je projekt koji mora uključiti građane i okupiti ih sve zajedno u toj godini, a to je stvarno veliki izazov. U Bruggeu su, primjerice, ljudi jako oprezni, »zakopčani«, suzdržani. Mi smo 1. siječnja 2002. podijelili svima magazin s posterima vezanim uz projekt EPK-a i zatražili smo od svih da te postere objese na prozore svojih kuća i stanova. Na početku nije bilo odjeka, rijetko ste mogli vidjeti te postere, ali nakon svečanog otvorenja, koje je bilo dosta veliko i koje je dobilo jako puno pozornosti na nacionalnoj razini u Belgiji, već drugi dan su se posteri počeli pojavljivati. Taj proces uključivanja i povezivanja ljudi je jako težak, ali i neizmjerno važan čak i kada građani ne sudjeluju direktno u projektu. Primjerice, jedno istraživanje iz Antwerpena provedeno u godini nakon EPK-a pokazalo je da je većina građana imala pozitivan odnos prema tom projektu, iako se već u drugom pitanju vidjelo da su oni sami jako malo sudjelovali u njemu. Bez obzira na to, oni imaju osjećaj da je bilo super, jer je stvorena povezanost s projektom.


Hugo de Greef, EPK, Snimio Sergej DRECHSLER


Hugo de Greef, EPK, Snimio Sergej DRECHSLER



Novi menadžeri


Jeste li imali dovoljno kvalitetnog kadra za iznijeti takav projekt ili ste morali stvoriti profesionalce u određenim sektorima?


– Oboje. Kada strukturirate tim koji će voditi takav projekt, na ključna mjesta želite staviti iskusne ljude koji su već radili na sličnim projektima, ali kada idete prema produkcijskoj razini, imate priliku angažirati veliki broj mladih suradnika koji su spremni učiti, steći nove vještine. Brugge je mali grad, pa je razlika u dostupnosti stručnjaka u odnosnu na Bruxelles. Naš izbor je bio da imamo kvalitetne stručnjake iz cijele zemlje za važne pozicije, ali i da zaposlimo što više ljudi iz grada, odnosno regije.



U Rijeku ste došli zbog seminara o organizaciji kulturnih događanja koji je dio šireg programa »Učionica« namijenjenog jačanju kapaciteta. Kakvi su vam dojmovi?– Jako sam sretan što mogu sudjelovati u ovom programu. Za uspješno provođenje projekta poput Europske prijestolnice kulture potrebno je puno znanja, i to vrlo specifičnog znanja i vještina. S tim se problemom susreću mnogi gradovi koji ponesu titulu i do sada nije bilo transfera znanja i iskustva na europskoj razini. Čini mi se da bi ovo što Rijeka radi na području edukacije i osnaživanja kapaciteta kulturne scene mogao biti format za sljedeće EPK gradove. I Europska komisija je nedavno osvijestila taj problem pa je pokrenula natječaje upravo za razvijanje i jačanje tih kapaciteta.Je li ta edukacija, odnosno model »Učionice« nešto što bi moglo ostati kao dio nasljeđa EPK-a?– Apsolutno. Ako mogu sugerirati, rekao bih da to napravite, jer ste već stvorili model kako treba raditi.Kako vam se svidjela Rijeka?– Fascinantan grad, barem po onome što sam uspio vidjeti. Kada razmišljate o hrvatskoj obali, ne zamišljate ovakve industrijske gradove, jako je zanimljiva.


Znači kroz projekt EPK-a ste stvorili nove menadžere?


– Kada pogledam svoj tadašnji tim, većina mojih suradnika je danas na ključnim mjestima turističke i kulturne scene u gradu. Primjerice, moj asistent za razvoj publike je sada prvi čovjek turističke zajednice Bruggea, naš tadašnji šef administracije sada vodi gradsku koncertnu dvoranu i slično. Rad na takvom projektu zaista pruža mogućnosti da puno naučite, formirate se i steknete vještine i znanja koji vam mogu pomoći da postanete izvrsni u svom sektoru. To stvaranje ne vidite direktno dok se radi na projektu; toga postanete svjesni tek poslije nekoliko godina. To se dogodilo u Bruggeu, ali i u drugim EPK-ovima.


Hugo de Greef, EPK, Snimio Sergej DRECHSLER


Hugo de Greef, EPK, Snimio Sergej DRECHSLER



Zadržana organizacija


Rijeka posljednja dva desetljeća prolazi drastične promjene. Mogu li kultura i projekti poput EPK-a pomoći gradovima koji traže neki novi identitet?


– Kultura može pomoći, ali nemojte očekivati da to bude glavno rješenje. Iako ne znam detalje o situaciji u Rijeci, gledajući na teorijskoj razini, ne možete od kulture očekivati da rješava elementarne stvari, ona je tu da pomogne. Od projekata u kulturi se često traži jako puno, primjerice da brine o manjinama ili o djeci, i ona može preuzeti dio tih odgovornosti, ali definitivno ne može sve. Ako Rijeka ima izazove za budućnost, projekt Europske prijestolnice kulture je važan, ali ne može biti i jedini put. Nemojte to očekivati, to nije realno. EPK može dati ponos gradu, stvoriti dobar osjećaj, pozitivnu energiju za budućnost, razvijati turizam.



S obzirom na vašu zaista impresivnu i bogatu karijeru, ima li nešto na što ste posebno ponosni?


– Pa to bi definitivno bilo osnivanje Kaaitheatera u Bruxellesu, koji je tijekom desetljeća postao iznimno važan kulturni centar s gostovanjima brojnih velikih umjetnika.


Koji bi bio vaš glavni savjet budućim kulturnim menadžerima; čime ste se vi vodili u vašem radu?


– Za mene je uvijek u centru svega umjetnik, sve se treba koncentrirati na to, treba tražiti načine kako da njegov rad bude uspješan i kako da ga se što bolje prezentira javnosti. To je, doduše, moj osobni stav, ne znam može li to biti generalni savjet.



Koje su glavne stvari koje je vaš projekt ostavio kao nasljeđe nakon što je godina prijestolnice kulture prošla?


– Podijelio bih ih u tri bloka. Prvo, organizacija koja je radila EPK nije stala, odnosno nestala, već je nastavila raditi. Gradsko vijeće ju je zadržalo s namjerom da igra ulogu u razvoju kulturnog sektora u budućnosti. Recimo svakih pet godina rade veliki kulturni događaj kako se sva ta pozitivna energija i navike posjetilaca da dolaze u Brugge ne bi jednostavno ispuhali. Sada su taj period još skratili i pretvorili ga u trijenale. Dakle stvoren je tim koji ostaje u gradu i ima ulogu u njegovu razvoju. Druga stvar su manifestacije i infrastruktura; izgrađena je velika koncertna dvorana, 2002. krenuo je jazz festival koji se i dalje održava, brojne inicijative koje su tada započete su još uvijek žive. Treća stvar je taj osjećaj ponosa, zajedništva i pozitive, i nakon svih ovih godina još uvijek se može govoriti o gradu prije i poslije EPK-a. Najbolje od svega je što ta tri bloka možete planirati i raditi na njima.


Hugo de Greef, EPK, Snimio Sergej DRECHSLER


Hugo de Greef, EPK, Snimio Sergej DRECHSLER



Puno se napravilo


Koliko Europska unija, kao ogromna i ponekad kruta institucija, može voditi računa o podjednakom razvoju kulture na cijelom svom području, pogotovo ako uzmemo u obzir velike razlike u ekonomskoj snazi zemalja?


– Kultura u EU nije logični dio politike, njena pozicija je relativno slaba s legislativne strane, njome se bavi samo jedan članak u Lisabonskom sporazumu. Kada se gleda s europske razine, izdvajanja za kulturu su relativno mala. S druge strane, ako vidite što se sve napravilo zadnjih pet do 10 godina čak i s tim malim budžetom, to je zaista impresivno. Svi ti programi su radili na međunarodnom povezivanju, umjetnici iz zemalja koje same ne ulažu dovoljno mogli su tu naći sredstva i slično. EPK-ovi su pak druga priča, ali i tu se postavlja pitanje budžeta koji su preslabi. Uvijek je diskusija kako ti projekti moraju imati europsku dimenziju, što je u redu, samo neka se za tu dimenziju osiguraju i veća sredstva.


U prijevodu, želite više Europe, dajte više eura?


– Pa jasno. Zemlje diljem EU-a su počele raditi svoje nacionalne prijestolnice kulture, Europska komisija tu mora napraviti razliku i pojačati budžete; tu vidim prostor za napredak EPK projekata.