75. MOSTRA

Guadagninov film hommage Argentu: Na Mostri smo gledali “Suspiriu”

Dragan Rubeša

Scena iz filma »Suspiria«

Scena iz filma »Suspiria«

Guadagninov film nije ni prequel ni »prepisivanje« Argentova originala, barem ne u diskursu onog što je s »Psihom« napravio Van Sant. Njegova »Suspiria« je krajnje osobni hommage autoru kojeg on voli. U njemu ima puno više Guadagnina nego Argenta



Još dok je bio u fazi postprodukcije, najnoviji film Luce Guadagnina »Suspiria« bio je obavijen kontradiktornim informacijama. Hardcore fanovi rane faze Darija Argenta odbili su vidjeti njegov foršpan. Neki su govorili da je riječ o prequelu. Neki su još uvijek vjerovali da se radi o remakeu. Iako je potonjima bila problematična njegova minutaža. Jer, dok Argentov original snimljen na 35-milimetarskoj traci nabavljenoj u Kini traje sat i pol, jer se na tom formatu itekako štedjelo, Guadagninov film traje za jedan horor atipične 152 minute.


Kad se prije 32 godine u New Yorku dogodila američka premijera originalne »Suspirije«, kritičar John Simon je opisao Argentov maniristički komad kao »horor film koji je totalni horor od filma jer u njemu nitko i ništa nema nikakvog smisla – nijedan element priče, nijedna psihološka reakcija i nijedan karakter«. Bio je to i film koji je označio sumrak raskošnog Technicolora. Guadagnino i dalje koristi Argentovu ambijentaciju, berlinske kiše i sivilo. Ali Goblin zamjenjuju originalne partiture Thoma Yorkea (šifra: »Radiohead«). Argentova plesna akademija Freiburg sada postaje Markos Tanz Academy.


Transformacije Tilde Swinton


Lik koreografkinje Madame Blanc, koji je u originalu portretirala Joan Benett, sada portretira Guadagninova muza Tilda Swinton, zamišljena kao sumanuti spoj Pine Bausch i Mary Wigman. A naivna Susie Bannion izgubljena u svijetu baletnih cipelica i coprnica je Dakota Johnson, dok je Jessici Harper koja ju je glumila u originalnoj Argentovoj verziji, Guadagnino sada dodijelio cameo ulogu Anke. Povrh svega, autor stavlja akcent na politički diskurs priče, koja se događa u berlinskim olovnim vremenima (kad Susie dolazi u Berlin, ulicama bijesne nemiri čiji prosvjednici traže puštanje grupe Baader Meinhof iz zatvora), te podvlači ratnu prošlost psihijatra Josefa Klemperera, čija je žena nastradala u konclogoru.




Zato Guadagninov film nije ni prequel ni »prepisivanje« Argentova originala, barem ne u diskursu onog što je s »Psihom« napravio Van Sant. Njegova »Suspiria« je krajnje osobni hommage autoru kojeg on voli. U njemu ima puno više Guadagnina nego Argenta, s dostatnom dozom Voguea za koji su zaslužne transformacije Tilde Swinton, koje su postale zaštitni znak njenih recentnih uloga. Jer, uz lik Madame Blanc, ona portretira psihijatra Klemperera. Nemojte dopustiti da vas zavara informacija na IMDb portalu koja navodi da dotični lik glumi nekakav njemački glumac Lutz Ebersdorf. To je izmišljeno ime. A dama s ogromnim naočalama s izgledom insekta? I to je jedna od Tildinih transformacija. Jer, to je film o licima. Licima koja se doimaju kao da su izišla iz nekog Fassbinderova komada, na što aludira i pojava Ingrid Caven.


Jaka dokumentarna selekcija


Konkurencija je donijela i najnoviji film Mikea Leigha »Peterloo«, čiji je naslov spoj Waterlooa i St Peter’s Fielda u Manchesteru na kojem se 1819. jedan pacifistički skup siromašnih radnika tekstilne tvornice pretvorio u masakr, nakon što je nepotrebno intervenirala policija. Ovogodišnja Mostra ima i jaku dokumentarnu selekciju. Vraća joj se lucidni Roberto Minervini s filmom »What You Gonna Do When the World’s On Fire?« ambijentiranim u Indiani, koji prati paralelne sudbine jednog malog crnca i njegova brata, jedne vlasnice bara koja se bori sa svakodnevnim problemima, te jedne crnačke aktivistkinje iz Novih crnih pantera. Izvan konkurencije prikazan je i najnoviji dokumentarni kolaž Alexandera Klugea »Happy Lamento«, koji lamentira o sranju svijeta (kao suradnika angažirao je Filipinca Khavna de la Cruza, koji je gostovao u riječkom Art-kinu svojim nastupom uživo tijekom projekcije »Squatterpunka«).  


A Viktor Košakovski je snimio za njega atipični produkcijski raskošni komad »Aquarela«, koji prati njegov »vodeni« itinerar od zaleđenog Bajkala do otopljenih ledenjaka, usamljene skiperice u oluji, spašavanje malih tajlandskih nogometaša iz špilje, uragan u Miamiju i poplavljeno groblje kojim lutaju izgubljene čaplje. Ovo je bliže BBC Earth retorici, nego sirovom ranom Košakovskom kakva smo upoznali na njegovoj velikoj retrospektivi u sklopu jednog od recentnijih izdanja Zagrebdoxa. Koliko god su mu slike začudne.