Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
6. prosinca 2019.
Pročelnik za kulturu

Intervju GDJE SI BIO 2020? Ivan Šarar: "Nakon što Rijeka postane europski kulturni prvak, više ništa neće biti isto'

Pročelnik Odjela za kulturu Grada Rijeke Ivan Šarar / Foto Silvano JEŽINA
Pročelnik Odjela za kulturu Grada Rijeke Ivan Šarar / Foto Silvano JEŽINA
Autor:
Objavljeno: 11. listopad 2017. u 7:32 2017-10-11T07:32:00+02:00

To nije projekt gradske uprave ili tvrtke koja je osnovana za njegovo provođenje, i to nije samo kulturni projekt nego je to projekt u kojem Riječani mogu, bez obzira kojom djelatnošću se bave, pronaći priliku za uspjeh. A ako ne pokušamo uspjeti neće se dogoditi ništa. Zato bolje da pokušamo, da znamo odgovoriti »Gdje si bio 2020?«

Preseljenje riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u novi prostor u kompleksu Benčić prije dva tjedna prvi je infrastrukturni pomak za Europsku prijestolnicu kulture. Otvorenje velike retrospektive Toma Gotovca u Rijeku je doveo brojne goste, a sve to prilika je za razgovor s Ivanom Šararom, pročelnikom Odjela za kulturu Grada Rijeke.

Iza nas je otvaranje dijela MMSU-a u Benčiću. Koliko ste zadovoljni tom prvom fazom infrastrukturnih projekata EPK?

– Otvorenje MMSU-a, odnosno dovršetak prve faze uređenja je samo manji vidljivi dio velikog posla napravljenog po pitanju infrastrukture. Što se tiče ostale infrastrukture, ogroman, javnosti možda nevidljiv, dio posla je za nama ili je pred završetkom, od ideje do dokumentacije i ostvarenih EU sufinanciranja.

Poznato je da smo na natječaju Ministarstva regionalnog razvoja osvojili gotovo 9 milijuna eura europskih sredstava za projekt rekonstrukcije Palače šećerane i Galeba, što je financijski najveći projekt i uspjeh u tom natječaju na razini države. Na samom smo završetku procedura za sufinanciranje obnove T objekta odnosno buduće Gradske knjižnice i ciglenog objekta odnosno buduće Dječje kuće, s ukupno 8,2 milijuna eura putem ITU mehanizma. Uz ta dva velika EU projekta, razvijamo projekte rekonstrukcije Energane u Harteri i mreže kulturne baštine unutar urbane aglomeracije, a Županija s brojnim partnerima vodi projekt Putovima Frankopana. Ovi projekti imaju potencijal povlačenja dodatnih gotovo 15 milijuna eura, iz čega je očito da uspješno radimo jer već sada nadilazimo planove u povlačenju sredstava iz EU fondova za potrebe EPK infrastrukture. Naime, naš plan iz prijavne knjige bio je privući nešto preko 9 milijuna eura iz fondova EU, a situacija koju sam upravo opisao govori nam da bi tu projekciju mogli i utrostručiti. U svim planovima da EPK infrastrukturu sufinanciramo iz EU fondova smo uspjeli.

Prije svega Benčić će po završetku pružiti veliki javni prostor, trg, dječje igralište – uređenost godinama devastiranog i zapuštenog prostora - Ivan Šarar / Foto Silvano JEŽINA

Izuzetno sam zahvalan svim svojim kolegama i vanjskim suradnicima koji su nakon promjene plana za blok Benčić iz 2012. godine i kulturne strategije iz 2013. godine, krenuli raditi na novom konceptu, realnijem, ekonomičnijem i prilagođenom uvjetima tadašnje gospodarske krize. Naporni višegodišnji posao s neizvjesnim ishodom, jer radilo se o riziku natječaja čiji ishod je nemoguće planirati, se zaista isplatio. Rezultati koje smo postigli u ovom pripremnom periodu apsolutno opravdavaju sve prethodno donesene strateške odluke. Vjerujem i nadam se da ćemo tako uspješni biti i u fazi realizacije, pred nama je puno posla, a 2020. godina je blizu.

Kompleks kompleksa Benčić

Nakon mnogih »peripetija«, Muzej je preseljen, je li struka zadovoljna? Imate li povratnu reakciju posjetitelja?

– Samo otvorenje, reakcije publike i stručne javnosti, gostiju izvan Rijeke, i samih građana, od kulturnjaka preko susjeda iz kvarta pa sve do bivših radnika Benčića – su fenomenalne. Motivi za zadovoljstvo su višestruki. Struka je presretna što je MMSU napokon dobio svoj dom i zadovoljni su izložbom, ljude veseli novi život u kvartu i urednije javne površine uz Muzej.

Iskreno, iznenadio me i broj ljudi na samom otvorenju izložbe Toma Gotovca - Ivan Šarar / Foto Silvano JEŽINA i emocionalni naboj

Svi zajedno imamo dojam da je prokletstvo i, rekao bih, »kompleks kompleksa Benčić« koji je dva desetljeća čekao da se nešto konkretno dogodi, napokon razbijen. Informacije o vizijama, gotovim projektima i građevinskim dozvolama su jedno, a opipljiv prostor nešto sasvim drugo. Pokazali smo da realiziramo, a ne samo da želimo, jasno mi je da je to za širu javnost velika razlika.

Iskreno, iznenadio me i broj ljudi na samom otvorenju i emocionalni naboj. Osim Riječana, na otvorenje su došli brojni gosti iz Zagreba, Ljubljane, Beča, Beograda. Ljudi su naprosto bili sretni i zainteresirani, što je velika stvar.

Retrospektiva Toma Gotovca izazvala je veliko zanimanje javnosti, no mnogi su bili skeptični je li ta izložba bila dovoljno značajna za »povijesno« preseljenje. Dva tjedna kasnije, je li retrospektiva opravdala očekivanja?

– Mislim da jest. Ne iz interne perspektive muzejske struke, za što nisam ni kvalificiran, nego bazirano na razmišljanju da je preseljenje MMSU-a nakon 70 godina podstanarstva i početak života bloka Benčić trebalo gestu koja će jako odzvoniti, puno šire od lokalnog pa i nacionalnog nivoa. Tomislav Gotovac, s obzirom na jasnu internacionalnu reputaciju ali i sam sadržaj njegova rada, te činjenicu da se radi o prvoj retrospektivi, idealan je odabir. Vidjelo se to iz profila gostiju koji su došli izvan Rijeke na samo otvorenje, po interesu koji je iskazan za gostovanjem ove izložbe u drugim gradovima. Referentna mjesta suvremene umjetnosti kao što su centar Georges Pompidou Pariz, MUMOK Beč, MOMA New York i galerija Podnar Berlin, iskazali su interes za otkup knjige odnosno kataloga koji prati izložbu. Napomenuo bih da do realizacije knjige takvog obima i kvalitete ne bi došlo bez izvrsne suradnje MMSU-a s Erste fondacijom iz Beča. Ekipa iz MMSU-a napravila je svjetsku stvar s ovom retrospektivom i Rijeka može biti ponosna na učinjeno. Uostalom, izložba Toma Gotovca dio je programskog pravca »Doba Moći«, logično je da se prva EPK infrastruktura otvori EPK programom.

Stati na loptu

Prva faza preseljenja MMSU-a je iza nas. Što slijedi? Koji je idući veliki infrastrukturni projekt vezan za EPK? Kad kreću prvi radovi?

EPK je katalizator nove energije u gradu - Ivan Šarar / Foto Silvano JEŽINA

– Pred dva tjedna počeli su radovi na idućem infrastrukturnom projektu, uređenju RiHuba. Prostor bi se trebao početi koristiti u idućoj godini. S obzirom na njegovu namjenu, koja podrazumijeva uredske prostore dijela EPK tima, glavnu kontaktnu točku prema javnosti – svojevrsni EPK dnevni boravak, glavno mjesto za sve programe Učionice za razvoj vještina i jačanje kapaciteta scene, kao i coworking prostor, vjerujem da će biti iznimno interesantan javnosti i bitan za projekt. Osim toga, pred desetak dana otvoren je i natječaj za radove na Palači Šećerane. Ti radovi kreću po odabiru izvođača, dakle, kroz neko vrijeme potrebno da dovršimo proceduru javne nabave.

Riječka rock ostavština

Čini li i riječka rock ostavština EPK?

– Siguran sam da će biti valorizirana adekvatno značaju koji zauzima u kolektivnoj memoriji grada.

Gledajući na infrastrukturu, projekt EPK se svodi jednostavno rečeno na tri velika projekta – kompletan kompleks Benčića, Galeb i prostor bivšeg Bernardija. Tu je još i Energana ali ona je vezana za odjel poduzetništva. Odustalo se od Hartere? Zašto?

– Hartera je s liste glavnih prioriteta ispala još za vrijeme izrade kulturne strategije, a potom kao projekt nije ušla niti u završnu prijavnu knjigu EPK. Pokazalo se da je projekt rekonstrukcije Marganova jednostavno previše riskantan. Bez obzira na višegodišnje debate, projekte, javne rasprave, ugovor sa Savezom Molekula, nije se jasno iskristaliziralo postoji li jasna potreba za tolikim prostorom, tko bi njim upravljao, kako bismo riješili dislociranost i problem prometa, što s komunalnom infrastrukturom i privatnim vlasnicima i tako dalje, i tako dalje.

Za razliku od Benčića, gdje su se sve kockice logično spajale, gdje je bilo jasno koji su dostupni EU fondovi za financiranje, da imamo postojeće ustanove koje trebaju prostor, u slučaju Hartere samo su se otvarala nova pitanja, a odgovori se nisu pojavljivali. Žao mi je da je tako jer za taj sam projekt emotivno vezan još od 2005., uostalom upravo je Hartera festival i brandirao taj prostor i stvorio možda i prevelika očekivanja. No ponekad treba stati na loptu.

Ulaganja

Jedna od stalnih debata jest cijena EPK. Koliko građane Rijeke košta EPK? Koliko sudjeluje Grad, koliko Županija, koliko država, a koliko EU? Ima li doprinosa privatnih partnera?

– Puno je bolje okrenuti stvar – koliko će nam se uloženog vratiti, odnosno koliko će naš grad i regija dobiti, a i zaraditi, jer u tome leži suština projekta, odnosno mi ga vodimo u tom smjeru.

Javna sredstva za programe, dakle proračunska – koja uključuju Grad, Županiju i Ministarstvo – planirana su u ukupnom iznosu od 180 milijuna kuna, na Grad otpada 75 milijuna. Tome treba pribrojiti europska sredstva koja, uspješno povlačimo. A naravno i sponzore koji će partnerski s nama ući u projekt. Za mene je EPK prije svega investicija. Novac se ulaže u zgrade, programe, ljude, sadržaje i veliku jednogodišnju svečanost cijelog grada i regije. I zato što smo se usudili uložiti, u naš projekt ulaže i Županija, država i Europska unija, kao što ste vidjeli na primjeru infrastrukture. Ulažemo da bi naš grad snažnije disao i živio idućih godina, da bismo svi u tome napravili nešto za sebe, što nam nitko neće moći oduzeti 2021. godine. Sve to ostaje nama, Riječanima, nešto u zgradama i objektima, a nešto u nama samima. Kao što grad nije isti nakon što smo postali nogometni prvaci, kao što naši nogometaši nisu isti nakon što su igrali na San Siru, tako će se dogoditi s građanima i kulturnim djelatnicima nakon što budemo Europski prvak u kulturi čitave 2020. godine. Na nama je da ništa nakon toga ne bude isto. Pritom pod »mi« ne mislim na gradsku upravu i kulturnjake, nego na baš sve nas. Dobro znam što su u razvoju Splita bile Mediteranske igre, a Zagreba Univerzijada, izvucimo pouku iz toga.

A što se infrastrukture tiče, tu su stvari još jasnije. Vrlo pažljivo smo pripremili projekte kulturnih objekata i pomoću takvih realnih projekata smo privukli desetke milijuna eura iz europskih i državnih izvora. Obnovit ćemo bivše tvorničke objekte koji su nekad davno stvorili ovaj grad. Te europske novce ne bismo vidjeli da nismo bili ambiciozni. Uostalom ovaj grad, njegove ustanove i građani to zaslužuju. Mislim da ispravljamo i svojevrsnu povijesnu nepravdu u kojoj super bogata i propulzivna Rijeka 60-ih, 70-ih i 80-ih, za kojom postoji tako silna nostalgija, nije bila u stanju izgraditi ni najobičniju knjižnicu.

EPK i filmska produkcija

Je li razvoj filmske industrije, i u smislu potpore domaćim filmašima, ali i dovođenje stranih produkcija nešto što se može definirati kao EPK?

– Pitanje dovođenja filmskih produkcija konkretizirali smo pokretanjem Kvarnerske filmske komisije u suradnji s Primorsko-goranskom županijom, a u sklopu gradske ustanove Art-kino. Ta je aktivacija uzrokovala gotovo sve aktualne filmske produkcije koje se odvijaju u našem kraju, a koje su rezultirale vrlo egzaktnim poslovnim pokazateljima poput 4000 ostvarenih noćenja ili višednevnog najma zgrade HNK. Mislim da nema potrebe EPK opterećivati tim segmentom, s obzirom da je profunkcionirao i samo ga treba pametno razvijati.

Kompleks Benčić zamišljen je kao svojevrsni art-kvart. Osim institucija poput MMSU-a i Gradske knjižnice, Dječje kuće... Koji će se sadržaji tamo još naći? Kako učiniti da taj dio grada, specifično prostor kompleksa Benčić oživi neovisno o velikim izložbama i eventima?

– Prije svega Benčić će po završetku pružiti veliki javni prostor, trg, dječje igralište – uređenost godinama devastiranog i zapuštenog prostora. Osim toga u našim zgradama nalazit će se nekoliko suvenirnica, trgovina, ugostiteljskih objekata. Vjerujem da će i sve intenzivniji život bloka potaknuti i kvalitetu ponude u čitavom kvartu i dignuti ga na viši nivo kakav zapravo gradski centar podrazumijeva i zaslužuje. Stalno ponavljam kako Benčić nije daleko, iako se u percepciji građana čini da jest. Benčić je centar grada. Od Jadranskog trga odnosno Riječkog nebodera do Benčića podjednaka je udaljenost kao od Jadranskog trga do Trga Bana Jelačića, odnosno drugog kraja Korza. Stvar je samo u navici i kvaliteti sadržaja koji će ondje biti ponuđena. Osim toga oko bloka Benčić prolaze sve gradske autobusne linije, a u susjedstvu su brojne javne zgrade, škole, vrtići, bolnica. Naša je želja da Benčić na neki način postane kvalitetna alternativa potrošačkom modelu shopping centra. Naravno, s drugačijim sadržajem, ali sa sličnim konceptom koncentracije koja na jednom mjestu nudi superioran kulturan, zabavni i edukacijski sadržaj, siguran i uređen javni prostor i prostor za djecu, ugostiteljske objekte. Vjerujem u takvu koncepciju, uostalom ne izmišljamo toplu vodu. Kvartovi kulture najživlja su mjesta europskih metropola.

Kontroverzni Galeb

U sklopu EPK, Galeb će biti preobražen u još jednu gradsku kulturno-turističku atrakciju. Riječ je o projektu koji izaziva najviše reakcija?

– Čini se da izaziva najviše reakcija, potpuno opravdano. S jedne strane tu su ideološki razlozi i sve tenzije koje iz njih proizlaze. A s druge strane je činjenica da se za održavanje broda godinama izdvajaju proračunska sredstva što u kombinaciji s ideološkim podjelama stvara savršen teren za politička prepucavanja. Vjerujem da smo uspjehom u natječaju za EU sredstva, pokazali da taj projekt i te kako ima smisla. Uostalom, barem u fazi rekonstrukcije, na ukupan iznos potrošit će se samo oko 5 posto sredstava poreznih obveznika, točnije tvrtki obveznika spomeničke rente.

Što se tiče samih povijesnih kontroverzi, njima ćemo se baviti i u EPK programu. Vjerojatno ćemo ih s vremenom, što se iskreno nadam, nadići kao grad i društvo. S druge strane ima li što zanimljivije i intrigantnije od kontroverzi? Tito je ključna politička ličnost ovih prostora u zadnjih 100 godina, sa svim pozitivnim i negativnim posljedicama, voljeli ga ili mrzili, stoga takav sadržaj kao kulturna i komercijalna atrakcija ima smisla.

EPK projekt će pokušati popraviti ili premostiti to postojeće stanje obostranog nepovjerenja između građana i institucija - Ivan Šarar / Foto Silvano JEŽINA

S nepovratno dobivenih 32,7 milijuna kuna iz europskih fondova plus nešto više od šest milijuna Grada Rijeke, Galeb će biti pretvoren u svojevrsnu podružnicu Muzeja grada Rijeke. Jesu li ti novci dovoljni?

– To će se pokazati kroz postupak javne nabave za izvođača radova na brodu i tijekom same rekonstrukcije. Naš je posao da se napravi maksimalno moguće s tim novcem. Propozicije EU natječaja iz kojeg smo dobili sredstva nisu dozvoljavale mogućnost da se po pojedinom objektu dobije i troši više od 5 milijuna eura.

Gdje će Galeb na obnovu i tko će skrbiti o njegovom stanju jednom kad bude obnovljen? Odnosno tko će ga financirati jednom kad prođe EPK?

– Gdje će Galeb na obnovu pokazat će javna nabava. Mišljenje struke je da su samo Viktor Lenac i Brodotrogir kapacitirani za takav posao, no pričekajmo natječaj. Galebom će upravljati Muzej grada. Obzirom da će prihod broda biti i najam 1000 kvadratnih metara komercijalnog prostora i s obzirom da znamo da primjerice Spomen kuća u Kumrovcu prodaje 60-ak tisuća ulaznica godišnje, namjera nam je da brod što manje opterećuje proračun.

Zavodljivi opis

Maknimo se s infrastrukturnih projekata. U odnosu na cjelokupni iznos, koliko će se uložiti u najvažniju smjernicu EPK, u sam program, sadržaj?

– Prema postojećim projekcijama iz prijavne knjige s kojom smo pobijedili na EPK natječaju, a koje su još uvijek aktualne, u sam program koji uključuje i trošak svih zapošljavanja na projektu i sve troškove marketinga, uložit će se oko 30 milijuna eura.

EPK i turizam

Na otvaranju MMSU-a bio je i ministar turizma Gari Cappelli. Koliko su EPK i turizam povezani? Koliko Rijeka time može dobiti?

– Uobičajeno je da svaki EPK donese znatno bolje turističke rezultate, pa čak i onim gradovima za koje postoji konsenzus da nisu bili pretjerano uspješni. Uobičajeno je da se zbog povećane potrošnje, kroz turistički i ugostiteljski sektor, u najmanju ruku u potpunosti »povrate« uložena sredstva u EPK programe, a nisu rijetki slučajevi EPK s višestrukom zaradom.

No to nije najvažnije u slučaju Rijeke. Trudimo se iskoristiti EPK kao priliku za kompletno turističko repozicioniranje grada. Po tom pitanju već intenzivno surađujemo s Turističkom zajednicom Rijeke, za početak pripremamo zajednički nastup na turističkom sajmu u Berlinu na proljeće. U kontaktu smo s TZ-om Kvarnera i HTZ-om, intencija nam je da EPK bude strateški turistički projekt od nacionalnog značaja, s obzirom da je gotovo čitava EPK promocija u inozemstvu ujedno i turistička promocija grada, regije i države. Oko toga vlada suglasje na svim spomenutim razinama, kao i u Ministarstvu turizma. Osim toga, cilj nam je da za naredni četverogodišnji period, zaključno s 2021., godinom kada završava i službena evaluacija EPK projekta, kreiramo jasan vrijednosni odnos spram turizma kao gospodarskog sektora ali i kulturnog fenomena. Ne želimo ponoviti pogreške nekih naših gradova, pogubnih za život i razvoj.

Govoreći o EPK, možda je najveći problem objasniti što je točno EPK i što Rijeka time dobiva.

– Prije svega, nezahvalno je ali i nepošteno prema ovolikom projektu, tražiti da ga se objasni u kratkim crtama i najjednostavnijim riječima. Nešto kao sažeci lektira na internetu, Ana Karenjina svedena na par kartica opisa radnje. Ta nadiruća kultura pojednostavljivanja kompleksnih sadržaja je nešto protiv čega se EPK treba boriti i mislim da u to vrijedi uložiti enorman napor, EPK se ne smije svesti na zavodljivi opis koji će zaslužiti puno lajkova. S druge strane, shvaćam potrebu koju svi imamo, da se EPK kao veliki projekt opiše i približi ljudima. No moram reći da velik broj građana zna mnogo o projektu. Komunicirali smo s mjesnim odborima, školama, udrugama… i tijekom kandidature, a nastavili smo i kasnije. Evo jednog zavodljivog opisa da pokušam dočarati što EPK jest: Rijeka je dobila priliku da se tri godine priprema kako bi 2020. Europi pokazala što je, kakva je i kakva može biti. Koliko smo cinični, gostoljubivi, kreativni, zabavni, otvoreni, ograničeni. Kako smo uredili grad, izgradili infrastrukturu, kako smo se povezali sa stotinama europskih partnera. Kako kuhamo, kako jedemo, kako smo ponekad čangrizavi, a kako ponekad dobri. Kako zvuči distorzija, a kako sopila. Kako se bavimo vlastitim veseljima, a kako vlastitom povijesti i traumama: gdje je tko bio 1918., 41., 91., ali da naposljetku najvažnije postane: Gdje si bio 2020.? EPK je dramatična predstava s pucanjem i pjevanjem koja traje jednu godinu, svi smo na pozornici, iskustvo je novo, novi okus, atmosfera, velik posao, velik clubbing, velik rizik, velik dobitak. Kao nekakav akcelerator za grad: naliješ znatno više sastojaka i pojačaš temperaturu i miješanje – nešto se mora dogoditi, pa makar eksplozija. A teško je biti imun na atmosferu, naročito ako ona traje godinu dana. To je EPK, katalizator nove energije u gradu. To nije projekt gradske uprave ili tvrtke koja je osnovana za njegovo provođenje, i to nije samo kulturni projekt nego je to projekt u kojem Riječani mogu, bez obzira na to kojom djelatnošću se bave, pronaći priliku za uspjeh. A ako ne pokušamo uspjeti neće se dogoditi ništa. Zato bolje da pokušamo, da znamo odgovoriti »Gdje si bio 2020?«.

Građanska participacija

Najvažniji cilj EPK je stvaranje publike. To je možda i najteže, jer neovisno o cijeni određenih projekata, »graditi« zgrade, otvarati izložbe... je »lako«, ali privoliti publiku da te prostore i sadržaje konzumira, nije baš lak ni jednostavan zadatak?

– Da. Zapravo je i infrastruktura program, odnosno preduvjet za program, i sve skupa ima smisla samo ako ljudi to koriste, istražuju, razmišljaju o tome, razgovaraju. Duboko i vrlo osobno vjerujem u važnost kulture i umjetnosti, to je nešto što mijenja ljude i živote. Mislim da je ključno da se ne pretjeruje u količini programa, iako će ona sigurno biti znatno veća od uobičajene, ali kvaliteta programa je ono što je presudno. Mislim da riječka publika zna prepoznati kvalitetu, ali ne mislim da je klasičan odnos publike prema kulturnom proizvodu ključan.

Puno je važnije da motiviramo ljude da budu aktivniji, da budu protagonisti, volonteri, aktivisti, a ne samo publika. Zato je i osmišljen projekt »27 susjedstava«, zato ćemo ojačati male komunalne akcije u zajednici i programe u kojima sami građani predlažu, biraju i odlučuju što se financira i u kojima se cijeni vrijednost volontiranja za zajednicu. Trebamo se potruditi da zaživi rečenica: »Što mogu napraviti za sebe i svoje susjedstvo uz pomoć Grada i EPK«. Naravno, to ovisi o odgovornosti i spremnosti na suradnju na objema stranama. EPK projekt će pokušati popraviti ili premostiti to postojeće stanje obostranog nepovjerenja između građana i institucija. Zato su projekti koji podrazumijevaju građansku participaciju možda i presudno važni.

Kako ga približiti mladima?

– Program i infrastruktura Dječje kuće intenzivno se bave potrebama djece do 12 godina. Osnovnim školama i srednjim školama u regiji osnivači su Grad i Županija tako da sam siguran da ćemo u tom segmentu ostvariti intenzivnu povezanost škola i projekta EPK. Što se tiče studenata, ostvarili smo snažno partnerstvo sa Sveučilištem od prvoga dana projekta i mislim da Sveučilište ima iskrenu unutarnju motivaciju da EPK iskoristi za jačanje vlastitog potencijala, atraktivnosti Sveučilišta i kvalitete studentskog života tako da sam i po tom pitanju optimističan.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.