Most i kultura

Dokument “Politički sustav i kultura”: Puno općih mjesta, malo prijedloga

Kim Cuculić

Most ukazuje na potrebu reorganizacije resora kulture i izradu  strategije razvoja do 2025. godine, predlažući izdvajanje sredstava za kulturu od 1 posto proračuna, a to je jedna pod rijetkih konkretnih stavki u dokumentu



RIJEKA Most je objavio dokument »Politički sustav i kultura« za razdoblje od 2016. do 2018. godine. Jedan mali segment odnosi se na kulturnu politiku, a u njemu se analizira postojeće stanje te ukazuje na potrebu reorganizacije resora i izradu kulturne politike. Predlaže se strategija promjene kulturnog života u RH, odnosno strategija razvoja do 2025. godine. Navedene su i šture natuknice: analiza rada Ministarstva, deideologizacija, uvođenje stručnosti i kompetentnosti umjesto ideološke pripadnosti. Spominje se i novi zakon o Kulturnim vijećima kojim će se  vijećima dati veću važnost i neovisnost, osigurati transparentnost i javnost donošenja odluka te osigurati evaluiranje svih programa i objektivno odlučivanje.


Predlaže se formiranje tijela koje će voditi postupak analize i formiranje manjih timova stručnjaka po područjima. Navedeni su i izrada Nacionalnog izvještaja, strategija postizanja kvalitete, strategija edukacije i prenošenja znanja i strategija povezivanja. Prijedlog je i donošenje mjere kvalitete i kvantitete umjetničkog, tehničkog i stručnog osoblja u nacionalnim kazalištima (Zagreb, Rijeka, Osijek, Split, Varaždin).


Predlaže se i izdvajanje sredstava za kulturu na 1 posto proračuna. Navedena je i razrada te provođenje programa vertikalnog i horizontalnog povezivanja i suradnje kulturnog sektora s drugim industrijama i sektorima unutar RH i EU, s ciljem stvaranja proizvoda i usluga više dodane vrijednosti. Predlaže se izrada operativnih programa suradnje sa srodnim (ključnim) industrijama (turizam i zabava, prerađivačka industrija, informatika i komunikacije, promet…), međusektorski projekti, povezivanje sa kreativnim industrijama (dizajn, obrtništvo, majstorstvo), izrada modela javno-privatnog partnerstva kojemu je cilj kulturni proizvod ili usluga s visokom dodanom vrijednosti.


Dvojaka nužnost


Spominju se i optimizacija »hladnog pogona«, redefiranje i organizacijsko restrukturiranje u odnosu na suvremene načine organiziranja i poslovanja, mjerenja učinkovitosti organizacija i procesa, određivanje profitnih jedinica unutar kulturnih organizacija, rasterećivanje sustava uvođenjem modernih tehnologija i načina primjene istih.Dodatno pojašnjenje dao nam je Zvonimir Peranić u ime Mosta:

– Reforma sektora kulture dvojaka je nužnost. Prvotno radi samog sektora kulture, a potom poradi nužnog povezivanja i suradnje s drugim resorima kako bi se u potpunosti upotrijebio kapacitet kulture kao impuls, mogući generator razvoja.


Kulturna politika Mosta obuhvaća izradu strategije promjene kulturnog života do 2025. Razdoblje je nadskup četverogodišnjih političkih ciklusa, što je nužno kako bi uloga kulture u gospodarskom razvoju i povećanju životnog standarda postala jasna. Današnji sustav loše skriva ideološku pripadnost čimbenika u sustavu kulture.


Bez analize postojećeg stanja svaka reforma bila bi neozbiljna. U tom kontekstu je važna izrada Nacionalnog izvještaja koji se godinama nije pojavljivao u javnosti.  Također nužno je strateško planiranje – a ne kaotično, »nepoznato« i trenutačno, pa su predložene smjernice više nego dobrodošle. Strategija postizanja kvalitete stoga sadrži izvrsnost kao cilj prema kojemu se donose odluke, a bitno je uvođenje evaluacije. Strategija edukacije bitan je dio kreiranja uspješne kulturne politike. I u ovom dijelu je bitna evaluacija.


Strategija povezivanja nužno mora sadržavati intersektorsko i međupodručno povezivanje, ali i dekoncentraciju i decentralizaciju uz naglasak na umrežavanje, partnerstvo i međunarodnu suradnju. Upravo rezultati analize trebaju pomoći u određivanju planiranja (strateško, a ne kao do sada »nepoznato«), odlučivanja, zakonodavstva i financiranja. Za odlučivanje je nužna transparentnost u svakome koraku. Primjerice Kulturna vijeća sastavljena od stručnjaka trebala bi imati veća prava u odlučivanju, ali i veće obveze. Jasno i analitički stajati iza svojih odluka koje moraju biti u skladu s jasno postavljenim kriterijima. A dio postupka je i evaluacija, kao i objavljivanje svih financijskih izvještaja. Nužno je ugraditi instrumente koji će onemogućiti sukob interesa. Primjerice, nemogućnost prijavljivanja programa s kojima članovi vijeća imaju ikakve veze.


I kod financiranja je nužno eliminirati sukob interesa, uvesti jasne kriterije, obvezno evaluirati programe, ali i analizirati tržište kulture, unaprijediti poduzetništvo u kulturi, kao i redefinirati pitanja sponzorstva i donacija kako bi programi u kulturi bili poticajni za financijsko i ino ulaganje.


Svete krave


Potrebno je redefinirati omjer sredstava koja se ulažu u tzv. »hladne pogone« i programe. Bitno je odrediti i načine financiranja kulturnih institucija i ustanova i s aspekta komercijalne održivosti, ali važno je i zaštititi one programe koji su komercijalno neodrživi. Iz svega navedenog slijedi i nužna rekonstrukcija samog Ministarstva kulture, uz nužno težište na stručnosti i kompetentnosti.Potrebno je donijeti i nove zakone o donacijama i sponzorstvima u kulturi, kao i novi Zakon o Kulturnim vijećima kako bi se onemogućilo odlučivanje mimo odluka Vijeća. Svih, pa i minstra/ice. Prijedlog Mosta stoga čini zaokruženu cjelinu nužnu za rješavanje kaosa nastalog u sektoru kulture koji se uglavnom oslanja na prošlotisućljetne, zastarjele i neupotrebljive mehanizme djelovanja – osvrnuo se Peranić.

Za komentar smo pitali i Olivera Frljića, intendanta HNK Ivana pl. zajca u Rijeci:


– Kulturna politika Mosta je skup općih mjesta, pri čemu se njezini kreatori nisu potrudili stvar čak ni malo retorički zaoštriti. Kad govore o deideologizaciji kulture, što bi u njihovoj interpretaciji trebalo biti uvođenje stručnosti i kompetentnosti umjesto ideološke pripadnosti, tu se vidi klasična neoliberalna ideja ideološki neutralne kulture, kulture koja nominalno neće propagirati nikakav sistem vrijednosti, ali će na različitim razinama reproducirati postojeću društvenu nejednakost i pripadajuću joj stratifikaciju.


Zanimljivo je da su u kulturnoj politici Mosta, uz svu njezinu općenitost, našlo mjesta i za neke malo konkretnije stvari. Riječ je o nacionalnim kazalištima za koja treba »donijeti mjere kvalitete i kvantitete umjetničkog, tehničkog i stručnog osoblja«. Očigledno svete krave nacionalne kulture svakog svrbe. Karamarko bi taj svrab rješavao diskrecijskim pravom premijera da po vlastitom nahođenju postavlja i smjenjuje intendante.


Mostovo pak donošenje »mjera kvalitete i kvantitete umjetničkog, tehničkog i stručnog osoblja«, može označavati bilo što, a ne bi me iznenadilo da se iza tih riječi krije zadržavanje postojećeg modela nacionalnih kazališta koji je nefunkcionalan, trom i skup i određen jednom retrogradnom idejom nacionalne kulture.