Riječanka na Rio Harp Festivalu

Diana Grubišić Ćiković: Oduševila me iskrenost i toplina brazilske publike

Svjetlana Hribar

"Kad sam izašla na pozornicu, dvoranom se prolomio  veliki pljesak i publika je zapjevala »Happy birthday to you«… Kakvo iznenađenje!!! Očito im je organizator skrenuo pozornost da mi je toga dana rođendan. Taj ću događaj pamtiti čitavog života", kaže riječka harfistica Diana Grubišić Ćiković



Nakon četiri koncerta održana na Rio Harp Festivalu, ovih se dana u Rijeku iz Brazila vratila harfistica Diana Grubišić Ćiković.


Na ovom poznatom umjetničkom događanju sudjeluje veliki broj harfista iz cijelog svijeta, uključujući, dakako, i najveća harfistička imena današnjice. Bilježimo dojmove Diane Grubišić Ćiković, koja je ove godine bila jedina sudionica ovog festivala iz Hrvatske!     – Rio Harp Festival održava se već osmi put i do sada je na koncertima nastupio veliki broj svjetski poznatih harfista kao što su Isabelle Perrin, Jana Bouškova, Marielle Nordmann, Aleksandar Boldačev, Andrej Ismaylov. Ove godine Festival traje od 1. svibnja do 4. lipnja, a koncerti su podijeljeni u tri ciklusa, u kojima se predstavljaju europski harfisti, potom brazilski, a onda svjetski i to mješovito, tradicionalne harfe – Paragvaj, Venezuella, Irska…   

Hvala Gradu i Županiji


Najveći broj koncerata (čak stotinu i dvadeset) održava se u Rio de Janeirou, a manji broj u Sao Paolou, Belo Horizonteu, Niteroiu. U Rijuse koncerti priređuju u crkvama, muzejima, koncertnim dvoranama, uz neka poznata i turistički značajna mjesta kao što je Corcovado , utvrda Forte de Copacabana, Igreja Nossa Senhora do Paz (crkva Majke Božje od Mira), ali i u raznim multifunkcionalnim centrima. 


   Održavanje Festivala financijski svake godine omogućava brazilska vlada, ministarstvo kulture, ministarstvo vanjskih poslova, gradska uprave Rio de Janeiroa te brojne kulturne institucije i poznate tvrtke. 




  Tko je financirao vaš boravak u Brazilu?


   – Svim sudionicima Festival pokriva trošak boravka, ali avionski prijevoz snose harfisti sami. Nekim su umjetnicima troškove putovanja platile kulturne institucije zemalja iz kojih dolaze, a ja sam pomoć zatražila od Grada Rijeke i Ureda Županije, koji su mi ljubazno izašli ususret i sufinacirali dio putnog troška (koji je jaaako skup!). Ovom im se prigodom srdačno zahvaljujem. 


  Nastupili ste u tjednu Europskih harfista?


   – Da. U tom tjednu su nastupili umjetnici iz Njemačke, Belgije, Bugarske, Danske, Estonie, Francuske, Holandije, Italije, Moldavije, Portugala, Rusije, Švicarske i Hrvatske. Imala sam dogovorena tri koncerta, no kako moldavska harfistica Ina Zdorovetchi nije došla, zamolili su me i za četvrti koncert.   

Besplatni koncerti


Ono što mi se posebno dopalo na festivalu je demokratizacija i popularizacija klasične glazbe – svi su koncerti bili besplatni pa je na taj način omogućen pristup i onim istinskim ljubiteljima glazbe koji iz financijskih razloga ne mogu iz dana u dan posjećivati kulturne događaje. Zapazila sam određeni broj osoba koje su tako reći »živjele« na tom festivalu – bile su na svim koncertima! A dnevno su se održavala po četiri koncerta. 


  Pamtite li neki posebni događaj sa svojih koncertnih nastupa i kakva je brazilska publika?


   – Publika je topla, iskrena, neposredna, temperamentna i nimalo ukočena, dapače vrlo slobodna i prirodna. Jedan od trenutaka koje ću pamtiti čitav život bio je koncert u petak 10. svibnja. Toga sam dana imala rođendan. Prije svakoga koncerta, organizator je najavljivao izvođača (iako je festival popraćen vrlo lijepo opremljenom knjižicom s fotografijama i životopisima). Kako je , naravno, govorio portugalski, nisam pojma imala što govori. Ali kad sam izašla na pozornicu, dvoranom se prolomio veliki pljesak i publika je zapjevala »Happy birthday to you«…    Kakvo iznenađenje!!! Očito im je organizator skrenuo pozornost da mi je toga dana rođendan, jer smo prije koncerta popili nešto u to ime. Naravno, ja sam sjela za harfu, našla njihovu intonaciju i popratila pjesmu harfom. Ha ha ha, kako dobar početak koncerta!! Uljepšali su mi dan, mjesec… Do sada sam na svojim koncertima nailazila na vrlo topli prijem, ali ovo je bilo nešto izvan svih okvira! 


 Izbor koncertnog programa bio je slobodan. U svom sam programu trećinski predstavila francuske autore (Hasselmans, Debussy, Faure, Salzedo), ruske skladatelje (Glinka, Gliere, E. Walter Khune) i hrvatske skladatelje (Ivo Josipović, Dalibor Bernatović i Tomislav Uhlik). Polazeći od pretpostavke da će na tom velikom festivalu zasigurno biti  bogato zastupljena skladateljska imena standardnog harfističkog repertoara, smatrala sam posebno važnim, zanimljivim, osvježavajućim, predstaviti naše domaće autore. To sam smatrala i svojom moralnom obvezom. Tako sam u Brazil ponjela skladbu »Enypnion« Ive Josipovića, a informacija da nam je Predsjednik i skladatelj, jako se dopala slušateljstvu. Skladbu »Imaginacija br. 2« kolege harfista Dalibora Bernatovića izvodila sam nalazeći je zanimljivom u smislu istraživanja efekata na harfi (I pokazala se vrlo dopadljivom), a skladba »29 Ti je varijacija tek« Tomislava Uhlika posebno mi je draga jer ju je Uhlik napisao za mene s posvetom, a nedavno sam je i praizvela. Dodatnu zanimljivost skladbi daje njen šarmantni spoj istarskog melosa (ritam i tempo baluna) i jazza. Kako sam izvedbe popratila i prigodnim tekstom (ponešto o skladbama, ili skladateljima, ili o našoj zemlji), ljudi su pokazali zanimanje za taj kutak globusa koji je inspirirao Uhlika, a jedna talijanska harfistica ponijela je sa sobom u Italiju kopiju Uhlika (koju sam ja, imajući u vidu i takvu sretnu mogućnost, donijela sa sobom iz Hrvatske.



  Divni ljudi


Kakve utiske nosite o gradu – to je megalopolis o kojem kruže svakakvi dojmovi, od oduševljenja do onih koji upozoravaju na kriminal i opasnosti samostalnog kretanja.


   – Moj dojam o ljudima na ulicama Rija sličan je dojmovima s koncerta. Topli, jednostavni i neposredni ljudi, spremni pomoći i prije nego ih upitaš. Bila je tu i jedna za mene otežavajuća okolnost, a to je što su svi spremni na opširno objašnjavanje, ali na portugalskom. Jako malo ljudi govori engleski. Nešto malo španjolski. Ali na kraju, dobra volja je najbolja, pa smo se ipak razumjeli.    Doživjela sam niz malih, ugodnih ljubaznosti na ulicama Rija i sve je to uvelike promijenilo moje mišljenje o tom velikom gradu, formirano u Rijeci, dok sam slušala prijatelje pomorce koji su mi pričali o svojim negativnim iskustvima. Govorili su mi: »Pazi se, velegrad zna biti opak, da te ne opljačkaju, u favele se ne ide……« itd.    Srećom, vratila sam se s najljepšim iskustvima, iako sam se hrabro uputila sama samcata ulicama i javnim prijevozom ( gradski bus, metro) i do Corcovada i do Pao de acucar i do Ipaneme i Copacabane…    Što se Ipaneme i Copacabane tiče, prekrasne su, ali ja se ipak radije kupam u poznatim valovima bašćanske bure nego u golemim valovima Atlantika. Prelijepi su, ali zastrašujući. Kao i šum Atlantika…