Pulski festival Classical Music

Andrea Milohanić: Klasična glazba izvan okova “uštogljenosti”

Mladen Radić

Novi festival klasične glazbe nazvan je jednostavno Classical Music, održan je na za klasičnu glazbu neuobičajenim lokacijama, a ulaz na sve koncerte bio je slobodan



U Puli je održan prvi festival klasične glazbe nazvan jednostavno Classical Music festival. Manifestacija je u dva termina po dva dana održana u Galeriji C8, u Koncertnoj dvorani iza Augustovog hrama (EC za mir i razvoj), u podzemlju Arene i na pulskom Forumu, a ulaz na sve koncerte bio je besplatan.


– Pula je gladna koncerata klasične glazbe koji će svojim začinima zavesti slušatelja i učiniti ga ovisnikom te božanske umjetnosti. Želimo ići korak naprijed i stvarati međunarodne umjetničke platforme koje će postati žarište kreative i inovativnih projekata. Mi želimo nešto drugačije – kaže Andrea Milohanić, umjetnička ravnateljica Classical Music festivala.


Ta mlada profesorica jedna je od pokretačica udruge Istarski kulturni sabor, a govori o tome kako je festival bio zamišljen i po čemu je drukčiji od sličnih manifestacija.


Paradoks




Što je Istarski kulturni sabor?


– Istarski kulturni sabor je mlada udruga sa sjedištem u Puli koja je nastala na inicijativu dva mlada akademska glazbenika – Sandra Vešligaja i mene. Vodili smo brojne razgovore o tome kako poboljšati scenu klasične glazbe u Puli. Bili smo potaknuti paradoksom današnjice u kojoj kvantitativno postoji više glazbe nego ikad prije, koju nerijetko čak i neprekidno slušamo dok obavljamo obične životne radnje, a koja nam u životu znači vrlo malo. Odlučili smo da je vrijeme za promjenu, da glazbi treba dati veći značaj i tako je nastala ideja o sabiranju intelektualnih umova sa svih umjetničkih područja koji će svojim inovativnim projektima potaknuti okolinu da prigrli umjetnost u svojoj pravoj vrijednosti.


Na koji način to postići, što napraviti, a da već nije napravljeno?


– Do sada je »ozbiljna glazba« pretežito svirana u važnim koncertnim dvoranama, a na ovom festivalu postala je opuštenija, zaigrana i lepršava. Rasprostranila se po različitim gradskim lokacijama, integrirala među ljude i došla ususret svim građanima, bez obzira jesu li ljubitelji klasične glazbe ili slučajni prolaznici. Cilj festivala bio je lišiti klasičnu glazbu okova »uštogljenosti«, približiti glazbenike publici i predstaviti ih na jedan opušteniji i zabavniji  način.


Klasična glazba zaobišla je otmjene sale i zaplesala je u pulskim prostorima koji po svojoj strukturi nisu predviđeni za koncertne izvedbe. Posebice smo ponosni na zadnji dan festivala koji se smjestio u povijesnu gradsku jezgru – na Forum. Zadobivši tada makar nekolicinu prolaznika koji nam posvećuju svojih deset minuta pažnje, naša misija je ispunjena. To je bio cilj – pobuditi interes, trenutno hipnotizirati prolaznika i navesti ga da ponovno poželi slušati klasiku.


Veći dio publike doživljava klasične glazbenike kao nedodirljive umjetnike koji su nerijetko (pre)ozbiljni i pomalo uštogljeni te vrlo često izostane taj »ljudski« kontakt s njima. Za vrijeme pojedinih koncerata plasirali smo, putem projekcija, šaljive biografije glazbenika u kojima stoje detalji iz njihovih privatnih života koje su odlučili podijeliti s publikom.


Uz to, posjetitelji su mogli pričati s umjetnicima i dati si oduška u sviranju njihovih instrumenta. A imali smo zanimljive instrumente poput citre, gotičke i keltske harfe te klavira koji se svira rukama i nogama.


Je li i sam program bio isto tako opušten?


– Bilo je vrlo šaroliko i svakako opušteno. Ovogodišnji festival predstavlio se s lajtmotivom glazbe W. A. Mozarta i time se Pula priključila  europskim prijestolnicama u obilježavanju obljetnice rođenja i smrti tog glazbenog velikana. To ne znači da smo slušali samo Mozartovu glazbu – bilo je i glazbe iz raznih epoha: od stare glazbe preko renesanse, klasike i romantizma pa sve do jazza i improvizacije. Pripremili smo široki spektar čak i manje poznatih instrumenata.



U podzemlju amfiteatra preksinoć je na programu bio  »mozARTification«, a nastupio je Dalibor Miklavčić iz Slovenije koji svira klavir s 37 pedala, te uz njega slovenske violinistice Mojca Jerman i Vera Magdevska. Sinoć je na programu bio glazbeni maraton posvećenim Mozartu koji se  od 18 sati do ponoći održavao na Forumu, a nastupili su sopranistica Patricija Žudetić i bariton Patrik Andreja, klarinetist David Kumpare i pijanist Sandro Vešligaj; nakon njih još jedan pijanist –  Vladimir Mlinarić, a zatim harfistica iz Slovenije Zvezdana Novaković. Slijedio je Solaris trio kojeg čine violinistica Aleksandra Stojiljković i pijanistica Maša Babić iz Srbije te čelist Fernando Trigueros Molina iz El Salvadora. Program je zaključio VyRa trio kojeg čine ruski pijanist Aleksey Vylegzhanin, austrijska pjevačica Lina Rahne i slovenski bubnjar Miha Recelj.



Sinergija


Koga biste istaknuli od imena koja su došla na festival?


– Sva imena su jednako važna, pa ne bih htjela nikoga posebno isticati. Ponosni smo na sinergiju ove međunarodne glazbene suradnje. Većinom su to naši poznanici, pa imamo umjetnike iz Srbije, Austrije, Slovenije, Hrvatske, Rusije, SAD-a i El Salvadora. Nisu to zvučna imena za naše područje, ali ne mislimo da je samo zvučno ime preduvjet za kvalitetnu izvedbu. Iako moramo napomenuti da su sve to vrlo uspješni akademski glazbenici, priznati u tome što rade.


Na koji ste način animirali  publiku da dođe na koncerte?


– Glazba je medij koji je dosta »nezgodno« pretočiti u nešto vidljivo i opipljivo… No, naš zaštitni znak je leptir mašna koju nadopunjava višeznačna krilatica »Stay Classy«. Leptir mašna je sinonim za nešto što je uvijek u modi, baš kao i klasična glazba. Koncerti su imali super cool imena: »Mozartology«, »Mozart is in love«, »Mozartification« i »MozartMarathone«, a  računali smo na mlađu publiku i one koje kopka znatiželja da otkriju što se krije iza tih imena.