Alarmantno stanje sa Zagrebačkim plesnim centrom: Plesna scena pred kolapsom

Foto D. Lovrović

Nakon što je u travnju ove godine zagrebački gradonačelnik Milan Bandić najavio da će se zbog racionalizacije poslovanja Zagrebački plesni centar pripojiti Zagrebačkom kazalištu mladih, građanska inicijativa Plenum ZPC-a održala je prosvjednu akciju na kojoj je istaknuto da ne pristaju da prostor Zagrebačkog plesnog centra bude podjedinica Zagrebačkog kazališta mladih jer to nije rješenje za plesnu zajednicu. Zatraženo je i poništenje odluke o pripajanju ZPC-a ZKM-u, a pozivalo se i na ostavku gradonačelnika Milana Bandića i ravnateljice ZKM-a Snježane Ambramović Milković. Peticiju akcije »Autonomija plesu« potpisalo je više od 2.500 plesnih umjetnika i građana iz cijelog svijeta, kao i značajne kulturne institucije u zemlji. U međuvremenu, kako doznajemo od članova Plenuma ZPC-a, situacija je sve gora. Ovim povodom razgovaramo sa Silvijom Marchig, Žakom Valentom i Tijanom Gojić Topolnik, koji nastupaju kao pojedinci ispred Plenuma ZPC-a.

Prema riječima Silvije Marchig, trenutačno stanje je svojevrsna pat-pozicija, u kojoj udruga kojoj je ZPC prvobitno dan na upravljanje, a to je Hrvatski institut za pokret i ples, ne može ispuniti svoje financijske obveze prema vlasniku prostora, Gradu Zagrebu, a slijedom toga niti ugovorene obveze prema umjetnicima i umjetničkim organizacijama.

Upitna plesna sezona

– Na taj način onemogućeno je djelovanje jedinog prostora namjenski izgrađenog i uređenog za ples u ovoj državi – kaže Marchig. – Najgore od svega je to da se gradska vlast oglušuje na sva zabrinuta pitanja i prigovore od strane javnosti i struke, jedino ponavljajući »kako će sve biti bolje nego dosad«. Problem trenutno više nije samo odluka o pripajanju Zagrebačkog plesnog centra gradskom kazalištu, odnosno ZKM-u, što je samo po sebi apsurdno i ponižavajuće za cijelu struku, već smo dotakli novu razinu poraza, a to je da do te famozne primopredaje nikako da konkretno i dođe, kako bi se Centar reaktivirao. Od odluke o pripojenju do danas prošlo je već doslovce pola godine.

Predavanje na upravljanje ZKM-u onemogućava ZPC-u da se razvije u ono što njegov potencijal jest, a to je suvremeni plesni centar, kakve znamo diljem Europe – od Francuske i Austrije do Skandinavije. Bez obzira na izjave ravnateljice ZKM-a, koja je plesu sigurno sklona, jer je ples njena struka, kako će zgrada ZPC-a i dalje biti namijenjena suvremenom plesu, i dalje smatram da se radi o pogrešnom potezu iz četri razloga: kao prvo, jedan suvremeni plesni centar po navedenom naprednom, europskom modelu, mora biti u mogućnosti samome sebi osmišljavati način funkcioniranja i rukovođenja, biti fleksibilan po pitanju sadržaja, otvorenosti prema eksperimentu, prema novim umjetničkim praksama i susretu s drugim (novim i starim) medijima.

To nije neka već desetljećima ustoličena institucija. Na koji način ravnateljica ZKM-a misli uspostaviti ovakav fleksibilan, napredni model centra, a da pritom ispoštuje sve pravilnike matične kuće, nije jasno. Drugo, Snježana Abramović Milković, kolegica po struci koja će se sigurno, unutar ograničenih mogućnosti koje nosi njena pozicija, potruditi zaštititi ples, ima svoj kratki mandat na čelu navedenog gradskog kazališta, i teško je zamisliti da će kroz koju godinu na čelo ZKM-a doći ravnatelj jednakih afiniteta prema suvremenom plesu. I tko onda garantira autonomiju Plesnom centru?

Treće, hrvatska plesna scena obiluje sposobnim ljudima svih generacija, s bogatim međunarodnim iskustvom, koji su u stanju osmisliti model upravljanja centrom kakvog do sad nismo imali, a kakav Hrvatska i Zagreb zaslužuju: i plesni umjetnici, i publika i svi građani. Takav model upravljanja centrom financijski ne bi bio za Grad ništa skuplji od pripajanja ZKM-u. Grad Zagreb pokazuje zapanjujuće nepovjerenje prema plesnim umjetnicima, koje, uzgred budi rečeno, financira i podupire već godinama, a nikako da mu omogući za razvoj toliko nužnu autonomiju.I četvrto: u današnje vrijeme krize i bombardiranja svakodnevnice ispraznim medijskim sadržajima te odsustvom kulture i umjetnosti u javnim medijima, razvijanje publike naročito je težak zadatak. Zagrebački plesni centar mora imati jasno isprofiliranu svoju specifičnost i autonomiju, ne smije ni u kojem slučaju postati »mala scena ZKM-a« – smatra Marchig, dodajući da je plesna sezona definitivno dovedena u pitanje, jer umjetnici nisu u stanju isplanirati ni sljedeći mjesec.

Protiv pripojenja ZKM-u

Žak Valenta trenutačna zbivanja oko ZPC-a smatra katastrofalnim:

– Nakon sedam godina kreiranja programske aktivnosti pod upravom HIPP-a, kojem je jednostranom odlukom gradonačelnika prostor oduzet, i unatoč protivljenju struke (i ne samo struke), sada svjedočimo da Ured gradonačelnika prostorom ZPC-a licitira i s drugim akterima. Zbog toga se bojimo da ples u potpunosti ne izgubi centar i upravo zato je nužno bilo sazvati Plenum ZPC-a s ciljem uključivanja šire zajednice i osiguravanja prava građana čijim sredstvima je centar sagrađen da odlučuju o njegovoj budućnosti.

Nisam za pripojenje ZPC-a ZKM-u jer smatram da ples zaslužuje ravnopravan status s drugim umjetničkim granama, a to znači ZPC kao samostalnu javnu ustanovu kojom upravlja struka putem javnih natječaja. Postajanjem podjedinice ZKM-a je tragičan korak unatrag i udar na dostojanstvo i vidljivost hrvatskog plesa i na međunarodnoj sceni. Gubitkom resursa plesnog centra ili neosnivanjem samostalne javne ustanove za ples, struka se vraća na uvjete rada iz prošlih desetljeća, a to je degradirajući tretman plesne umjetnosti i nikako to ne bismo smjeli dopustiti. Zato pozivam sve da se uključe u rad Plenuma da zajednički napravimo napor da se javna ustanova za ples osnuje. Dužni smo to generacijama koje dolaze, sebi i javnosti – ističe Valenta.

Tijana Gojić Topolnik kaže da je ono što se trenutačno događa sa Zagrebačkim plesnim centrom da ZPC sada zaista odumire – naočigled i uz potpuno ignoriranje, oglušavanje ili upravo po želji gradskih vlasti.– Značajan dio plesnih umjetnika i svi korisnici, polaznici i publika mjesecima, ili gotovo cijelu godinu, potpuno su ignorirani od strane gradskih vlasti koje bi upravo trebale biti njihovi predstavnici i raditi u njihovu korist, zastupati njihove interese, i za što dobivaju plaće iz državnog proračuna, dakle novca svih građana koji zarađuju u ovoj državi i gradu.

Takvo postupanje predstavnika gradskih vlasti znak je uznapredovale političke nekulture i protudemokratskog postupanja sa svojim građanima, korisnicima ovog prostora, koji su umjetnici zaslužili i izborili, a čiji program građani prepoznaju, cijene, koriste, trebaju i žele. Važno je znati da su svi umjetnici koji su svojim radom zaslužili i dobili ovaj prostor prošli izuzetno teške uvjete dobivanja naobrazbe u ovom području, koja do prije dvije godine uopće nije ni postojala u Hrvatskoj te su bili prisiljeni školovati se pod zahtjevnijim uvjetima u inozemstvu.

Svojim obrazovanjem i radom zaslužili su i dobili ovaj vrijedan namjenski gradski prostor te neki od njih osnovali i Odsjek na ADU, gdje danas postoji visokoškolski akademski program za ples i pokret. Nakon samo šest godina uspješnog rada, gdje je prostor ostvario izuzetno dobre i posjećene programe i predstave, prostor ZPC-a je nekom zapeo za oko i želi ljude koji su ga podigli na noge jednostavno izbaciti van. Bez objašnjenja i odgovornosti prema umjetnicima i građanima. Takvo postupanje krasi totalitarizam i oligarhiju, a ne demokraciju.

Fali za fontane

U ZPC-u su upravo podijeljeni »posljednji otkazi«, a glavni producent, voditelj ZPC-a se »nada« da će ih Grad primiti na sastanak jer nisu dobili novac za programe, kako bi znali mogu li nastaviti rad čak već u mjesecu studenom. Pritom ZPC ostvaruje polovinu potrebnih sredstava vlastitim prihodima, ali ne može biti održiv ako Grad ne dodijeli polovinu potrebnog iznosa. Predavanje na upravljanje ZKM-u izuzetno je problematičan potez, znamo li da ravnateljica ZKM-a ima savjetodavnu funkciju u jednom kulturnom vijeću u Gradu Zagrebu, pa bi se moglo reći da je ravnateljica »savjetovala« samu sebe da si dodijeli upravljanje ZPC-om.

Naravno da će sve proći ispod radara, i da se u kuloarima spominju mnoge verzije uspješnijeg upravljanja ZPC-om, od one da njima upravlja Almira Osmanović koja obnaša već osam drugih dužnosti u raznim kulturnim ustanovama, do toga da se tamo premjesti baletna škola koju se također željelo deložirati i dislocirati (u trgovački centar?!), pa do toga da gradonačelniku Bandiću osim nove fontane fali i mjesto za kabaret američkog ili bečkog tipa, ne znamo, pa bi eto baš bilo zgodno deložirati ove intelektualce i kulturnjake koji su to mjesto zaslužili, namjenska investicija je ostvarena zahvaljujući njima i prostor je tu, a oni sad neka odu kuda god, po svoj prilici nikud.

Nitko ne zna što će se dalje događati, i ne samo da je cijela sezona dovedena u pitanje nego je dovedena u pitanje egzistencija, izvedba, reputacija, kulturna suradnja i brojni drugi čak i međunarodni projekti koji se vežu na ove, odnosno koji su uvjet daljnjih projekata, čime se urušava čitava jedna scena i kultura. Pritom su producenti i umjetnici dovedeni u situaciju koja ne samo da onemogućava njihovo djelovanje i rad, nego i u potpunosti narušava njihovu profesionalnu reputaciju, za što je šteta nepopravljiva.

Plesna scena je pred kolapsom zbog gubitka jedinog namjenskog gradskog prostora. Plesna scena i građani okupljeni u Plenum ZPC-a pokušavaju već pola godine doprijeti do institucija gradskih vlasti i do sada su, uz izuzetno mnogo truda i rada uspjeli nešto, usporedivo s borbom Davida protiv Golijata. Vrlo je teško objasniti institucijama vlasti što Plenum jest, iako je princip plenuma nešto iz čega su, povijesno gledano, izrasle i današnje demokratske institucije vlasti. Međutim, okoštala i nedodirljiva vlast danas nema strpljenja za, prije svega kulturu, što je jasan znak tragične neofašizacije društva, svaki intelektualizam i kultura su joj odbojni i teži estradizaciji i komercijalizaciji svakog postojećeg sadržaja.Plesni umjetnici i producenti se u postojećoj situaciji snalaze tako da ne mogu planirati svoj rad niti od danas do sutra, te daju intervjue listovima poput vašeg ne bi li podigli svijest javnosti o ovom gorućem problemu kulture i kulturocidu koji nam se događa pred očima – upozorava Tijana Gojić Topolnik.