Iako od banaka svi očekuju da novim kreditima pokrenu rast, bankari tvrde da pojačana kreditna aktivnosti slijedi rast BDP-a, a ne obratno. Stručnjaci potvrđuju da je zaista tako, no pitaju - što radi HNB
RIJEKA Budući da su likvidne i raspolažu s oko 180 milijardi kuna štednje građana, od domaćih se poslovnih banaka već dulje vrijeme očekuje da novim kreditiranjem potaknu gospodarski rast. No, sudeći prema zaključcima s jednog od panela prošlotjedne konferencije Hrvatsko novčano tržište, onog koji se bavio upravo pitanjem kredita i gospodarskog rasta, čini se da ćemo se još načekati dok banke postanu okidač koji će nas izvući iz krize. Naime, i prisutni ekonomisti poslovnih banaka i predstavnici središnje banke zaključili su kako bi rast BDP-a trebao prethoditi kreditnom rastu, a ne obratno. Otprilike, loša situacija u gospodarstvu negativno utječe na očekivanja potrošača, oni se razdužuju, što smanjuje potražnju, koju opet trebaju investitori i poduzetnici da bi im se isplatilo ulagati, pa se i oni razdužuju, i tako ukrug. Viši savjetnik u Uredu guvernera Hrvatske narodne banke, Ante Žigman primijetio je primjerice da se, kada govorimo o tome ide li prije rast BDP-a ili rast kredita, nalazimo u svojevrsnom začaranom krugu. Smatra da je pad profita banke naveo na razduživanje, one se dijelom okreću prema drugim tržištima, što izaziva pad kreditne aktivnosti i ponovo pad BDP-a. To je, kazao je Žigman, začarani krug koji treba prekinuti, ali gdje? Ide li prije ekonomski rast ili kreditni rast?
Basel III regulativa
– Ipak je prvo išao pad gospodarske aktivnosti, pa pad kreditne aktivnosti. Mnoge studije su to pokazale. Ekonomsku aktivnost dakle ne stvaraju banke nego prvenstveno realni sektor koji pak godinama čeka strukturne reforme, potrebne da bismo iz tog začaranog kruga izašli, poručio je Žigman, dok je viceguverner HNB-a Damir Odak kazao da najveći doprinos financijski sektor danas može dati upravo kroz održavanje financijske stabilnosti jer bi korist bila puno manja od štete koju bismo imali da do narušavanja te stabilnosti dođe.Treba spomenuti da je HNB pokušao potaknuti kreditiranje poduzeća kroz zadnju mjeru s blagajničkim zapisima. Neki naročiti rezultati nisu postignuti, mada, tvrde u središnjoj banci, od početka krize kumulativno još uvijek bilježimo kreditni prirast. Bitan su faktor i kamate, koje su, drže mnogi, previsoke da bi bile poticajne ili podnošljive u uvjetima smanjenih prihoda poduzeća.Ispada dakle da banke čekaju da BDP počne rasti, pa će onda i pojačano kreditirati, što može djelovati pomalo paradoksalno ako znamo da se BDP sastoji od komponenti čiji rast je dosta vezan upravo na bankarske kredite, kao što su osobna potrošnja i investicije. No, ekonomski stručnjaci potvrđuju da zaista jest tako, odnosno da ekonomski oporavak prethodi značajnijem rastu kredita. Drago Jakovčević, profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, kaže da je dokazano da se banke svugdje, ne samo kod nas, nego i u Europi i Americi, ponašaju prociklično, i na taj način produbljuju krizu jer se suzdržavaju od kredita u vrijeme recesije.– No, zato su tu središnje banke koje ih prudencijalnim mjerama tjeraju na anticikličko ponašanje, kaže Jakovčević, te daje prijedlog: Umjesto da se banke tjera da realno priznaju rezervacije za loše plasmane u ovom trenutku, neka ih stave na vremensko razgraničenje na dvije godine, prema Baselu III, što znači opteretiti buduću dobit s rezervacijama za sadašnje plasmane. Na taj način se bankama oslobađa dio profita, ali se i širi baza potencijalnih klijenata jer se provodi vrednovanje boniteta kroz ciklus, a ne statički, što je sve u skladu s Basel III regulativom, pojašnjava Jakovčević, dodajući da se kroz pokrenuti gospodarski ciklus dio klijenata onda sam po sebi vraća u »zeleno«.
Izloženi rizicima
Marijana Ivanov sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta ističe da su poslovni i kreditni ciklusi sinhronizirani, ali kako u godinama ekspanzije kreditni ciklus doživljava daleko veći uzlet nego realna ekonomija, nastupom krize bankovni sektor postaje previše izložen rizicima te posustaje u kreditnoj aktivnosti upravo onda kada je ona najpotrebnija. – To znači da u godinama krize banke čuvaju vlastitu likvidnost i dugoročnu stabilnost čak i po cijenu privremenog kratkoročnog značajnog pada profitabilnosti. Zbog toga se novi val značajnijeg rasta kredita banaka može očekivati tek kada ekonomija očvrsne i počne bilježiti kontinuirani rast BDP-a. Takvo prociklično ponašanje banaka djelomično je posljedica procikličnosti prudencijalne regulacije, a djelomično je prirodni fenomen koji je apsolutno nemoguće izbjeći. Ekspanzivne mjere monetarne politike stoga postaju tek djelomično učinkovite, ali svejedno od njih ne treba odustati, dok se učinci na rast financiranja novih investicija trebaju ostvarivati i većom afirmacijom mirovinskih fondova i drugih nebankovnih institucija koje raspolažu stabilnijim i dugoročnijim izvorima sredstava te su i u krizi manje osjetljivi nego banke, zaključuje Ivanov.
