Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 2° 1
Sutra: 2° 2° 1
19. studenoga 2018.
Komentar Edija Prodana

Komentar Riječka Crkva

Snimio Roni BRMALJ
Snimio Roni BRMALJ
Autor:
Objavljeno: 16. kolovoz 2017. u 14:55 2017-08-16T14:55:39+02:00

Rijeka je naprosto kad je Hrvatska u pitanju grad drugačijeg kova. Urban i demokratičan. I ma koliko nam se činilo da je takav stav nemoguć kad su crkvena pitanja na dnevnom redu, u Rijeci i Crkva govori drugačijim rječnikom. Istina, možda joj je to sada lakše jer tom dugovječnom institucijom danas, hvala Bogu, dominiraju lik i djelo pape Franje. Iako Argentinac, on kao da je došao upravo iz naših, primorskih krajeva

Je, samo izvolite. Autobusi kojima idete na Trsat, na proslavu Vele Gospe danas voze besplatno. Kako i ne bi, pa i naš je to blagdan, svečanost naše – Rijeke.

Riječi s kojima nas je dočekao vozač autobusa često osporavanog riječkog komunalnog poduzeća Autotrolej doimale su se poput dobrodošlice koju će vam inače istaknuti – turistički vodiči.

Malo pretrpana vožnja, ali podnošljiva. Trsat prepun ljudi. Dostojanstvenih. Svijeće za dušu onih kojih više nema. Gužva, strani jezici – slovenski i talijanski, ima i Nijemaca i Austrijanaca.

Prepuni kafići i u svoj toj silnoj navali hodočasnika, a bilo ih je kroz dan na desetke tisuća – mir. Čudo je to Trsatskog svetišta. Stoljećima. 

Ono što je dodatno čudo u današnjim turbulentnim vremenima, ton je kojim su bile prožete sve mise održane u perivoju Trsatskog svetišta, unikatne cjeline koju je ponajviše omogućila upornost i sposobnost fra Serafina Sabola.

Savršenog marketinškog stručnjaka i osobe koja se rodila s iznimnim PR talentom. Bez srdžbe, bez teških riječi, bez agresije. Bez militantnog prizivanja podjela  ne samo na naše i »njihove« kad su druge vjere u pitanju – ne, neki se naši crkveni velikodostojnici to ne libe činiti ni kad su pripadnici iste, katoličke vjere u pitanju.

I to na jedan od Hrvatskoj najdražih dana, Marijinog uznesenja. I umjesto da se ljubi, puca se iz svih oružja, posebno iz nekih drugih, južnijih svetišta. Pa je tako za sve češće rastave brakova u Splitu kriva oporba, ma koliko bila riječ o kraju koji je, ili je to možda samo deklarativno, silno vezan uz Crkvu.

Kao da nije riječ o istom blagdanu, o istoj vjeri i Crkvi. I naprosto je nevjerojatno s koliko blagosti i uvažavanja svojim vjernicima pristupa nadbiskup Ivan Devčić. Da, reći će neki, pa tako i mnogi s novinarske strane – dobar je nadbiskup, ali kad on drži propovijed – nigdje naslova.

Mada možda i bolje da se zadržavamo u domeni evanđelja. Po Mateju ili nekom drugom nego da povišenim tonom i »teškim ričima« progonimo druge i drugačije.

Rijeka je naprosto kad je Hrvatska u pitanju grad drugačijeg kova. Urban i demokratičan. I ma koliko nam se činilo da je takav stav nemoguć kad su crkvena pitanja na dnevnom redu, u Rijeci i Crkva govori drugačijim rječnikom.

Istina, možda joj je to sada lakše jer tom dugovječnom institucijom danas, hvala Bogu, dominiraju lik i djelo pape Franje. Iako Argentinac, on kao da je došao upravo iz naših, primorskih krajeva.

Blag i uviđavan, plemenit i širok, uvijek na strani potlačenih i poniženih. Papa Franjo dramatično mijenja Crkvu, a u tome ga, kad su hrvatski prostori u pitanju, vjerno slijedi upravo Rijeka i njezin čelni čovjek, nadbiskup Devčić. Bez »teški' riči« i tona propovijedi koja skoro da je bliža beštimji nego ljubavi.

Lijepo je bilo jučer na Trsatu. Maksimalno su se skladno prožimali vjerski i svi oni tako nam dragi ovozemaljski osjećaji, spoznaje do kojih se dolazi ispod suncobrana osunčanih terasa.

Susreti s dragim ljudima, poznatima ali i s onima koje ste otkrili upravo na Velu Gospu. Pa i u autobusu, »dvojki« koja se klimatizirana, druželjubiva i besplatna spuštala s Trsata.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka