Jedan od nedavnih brojeva magazina „Vojna povijest“ imao je na naslovnici temu i fotografiju iz vremena JNA. I tada sam napisao kako je JNA, bez obzira na naše osjećaje, na agresiju, na rat, dio naše vojne povijesti, te da ni u kojemu slučaju tu temu ne smijemo izbjegavati. Bilo je i nekoliko ružnih reakcija na objavu te teme na naslovnici, što je možda i donekle razumljivo, posebice ako se radi o ljudima koji su osobno doživjeli strahote agresije i rata, izgubili svoje bližnje, svoju imovinu, nastradali… No mi se u VP-u bavimo izučavanjem hrvatske vojne povijesti iz svih razdoblja, a JNA je obilježila dobar dio hrvatske povijesti 20. stoljeća, baš kao i partizani za Drugog svjetskog rata. Bilo je na naslovnicama i drugih tema vezanih uz pobjedničku stranu u Drugome svjetskom ratu, ovu domaću, pa smo imali Franju Tuđmana u partizanima, Glavni štab Hrvatske, operaciju židovskih padobranaca, Titovu bitku za Trst… Tu su i dva ovogodišnja posebna broja, o Crvenoj armiji i američkoj vojsci u Drugom svjetskom ratu.
Bio sam prilično siguran da će biti svakakvih, pa i burnih reakcija i na temu ovoga broja, na Ustašku vojnicu, na sliku Jure Francetića na naslovnici. No i na ovaj način, otvaranjem i ove teme o Ustaškoj vojnici, VP svima dokazuje i pokazuje kako se treba odnositi prema proučavanju povijesti – nema više ideologizacije, nema tabua, nema skrivanja, nema navijanja. To sam već više puta naglasio u uvodnicima magazina. I to su prepoznali mnogobrojni čitatelji.
Kad je riječ o ovoj temi, istraživati i pisati o temama vezanima uz Ustaški pokret za znanstvenike je oduvijek predstavljao svojevrstan rizik. Činjenica je da su i NDH i Ustaški pokret, pa otuda i Ustaška vojnica, bili definirani negativno još u vrijeme socijalističke Jugoslavije terminima kao fašistički, kvislinški ili zločinački. Stoga je uvijek postojao svojevrstan rizik da znanstvenik koji se usudi istraživati te teme, bez obzira koliko objektivan pri tome bio, bude i sam politički okvalificiran kao ‘ustaški’, ‘proustaški’ ili čak ‘profašistički’ nastrojen. Čak i u vrijeme socijalističke Jugoslavije kada su se povjesničari, osvjedočeni članovi komunističke partije, bavili ovom temom, bilo je preporučljivo staviti koji epitet (takozvani, kvislinški itd.) ispred naslova tema koje je ‘pokrivala’ NDH. Također, činjenica da su pripadnici Ustaškog pokreta imali odlučujuću ulogu u nastanku NDH utjecala je da se terminom ‘ustaški’ obuhvati i ono što je bilo izvan pokreta ili vojnice. Došlo je tako do sveopće kontaminacije povijesnih tema iz razdoblja NDH terminom ustaški, naravno ako ona nije bila partizanska ili antifašistička. Ovaj trend uočljiv je i kod pojedinih istaknutih povjesničara toga razdoblja, kako u Hrvatskoj, tako i u drugim republikama tadašnje Jugoslavije.
Što je još gore, aktualne političke podjele u hrvatskom političkom životu, kao i posljedice rata 1991.-1995., koje se osjećaju na području čitave bivše Jugoslavije, i nadalje otežavaju objektivno sagledavanje pojedinih pitanja iz razdoblja NDH, odnosno da se tim temama pridoda određen ideološki naglasak. S druge strane, pojava vala novog ‘antifašizma’ u javnom diskursu posebno je utjecala da se bavljenje NDH proglašava tzv. ‘povijesnim revizionizmom’. Široko postavljen ‘antifašizam’ čak je i kod pojedinih znanstvenika uspostavljen kao svojevrstan kriterij istine, a jezik osuda bavljenja poviješću NDH bliži je staljinističkoj ratnoj promidžbi, nego jeziku činjenica.
Stoga je i najnovija reakcija bivšeg predsjednika Stjepana Mesića na tragu staljinističkih i boljševičkih manira, kad se trebalo zabranjivati, pa i likvidirati, sve što je nepoćudno. Magazin „Vojna povijest“ od početka izlaženja, od travnja 2011., bavi se vojnopovijesnim temama, bez razlike. Jesu li u pitanju partizani, ustaše, Nijemci, Talijani, Rusi, Amerikanci, četnici… VP ne gaji ni jednu ideologiju, ne navija ni za koga, ali i ne skriva povijesne činjenice, jer su sve teme otvorene za istraživanje i pisanje. Zato smo se i borili za demokraciju, da više nema tabua i zabrana. Bivši predsjednik Mesić trebao bi samo malo pogledati slične magazine koji godinama i desetljećima izlaze na svjetskom tržištu, knjige koje izlaze, i u čemu je problem? Koliko je knjiga u svijetu izašlo s Hitlerom na naslovnici? Ili sa Staljinom? I to je odmah bila glorifikacija? Ili, knjigu o Ustaškoj vojnici, koja je najavljena u ovom broju magazina, supotpisuje i dr. sc. Bojan Dimitrijević, vodeći srbijanski vojni povjesničar s Instituta za savremenu istoriju u Beogradu. Zar i on glorificira Ustaški pokret?
Nadam se da će bivši predsjednik Mesić, kao i svi koji misle kao on, idući put pažljivije govoriti o ovim temama, a ne da truje hrvatski javni prostor traženjem zabrana koje smo imali do 1990. godine. Ako je netko glorificirao Ustaški pokret, to je onda upravo bio bivši predsjednik Mesić, čiji su govori javno dostupni na internetu. Kako je komentirao moj dobar prijatelj i kolega, zanimljivo, gdje je ta objektivnost današnjih hrvatskih političara? Već je i Italija uspjela razjasniti svoju vojnu povijest unatoč svim sukobima od lijeve do najdesnije strane, a Hrvati ne mogu. Šteta.
