Poštovani ministre Jakovina,

razočarana nereagiranjem na problem kojeg smo Ministarstvu poljoprivrede na čijem ste čelu iznijeli, želim Vas upoznati s čime smo se susreli mi ljubitelji životinja koji se aktivno borimo za njihova prava, i to ne zato što nisu donešeni zakonski i podzakonski akti, već zato što ih ovlašteni iz Vašeg ministarstva tumače kao da ih i nema, ili kao da za njih nikada nisu čuli.

Posljedica je ubijanje životinja koje imaju udomitelja, a sve o trošku nas građana koji to masno plaćamo. Previše da bi nam netko iz dobro rashlađenog ureda odgovorio cirkularnim mailom iz kojega se ogleda potpuno nepoznavanje onoga o čemu zbori. I to samo zato – jer mu se može. I to u ime ni više ni manje nego Vaše zamjenice.

Plaćamo Vas previše da 15 dana NITKO ne podigne telefonsku slušalicu, osim gospođe koja se baš uvijek javi, ali na žalost nema veze s onim što nama treba. Kraj ovolike nezaposlenosti, stvarno je bahato takvo ponašanje. Da ne kažem da su nam na prijavu odgovorili tek nakon urgencije telefonom, a drugi dan i pismene.

Kako su nam odgovorili – bolje da nisu.

Radi se o problemu koji imamo s udomljavanjem životinja iz Skloništa Pokupsko Cerje iz kojega je gotovo nemoguće udomiti psa. U skloništu ne surađuju s udrugama, volonterima, ne rade u radno vrijeme, ne javljaju se na telefone, nemaju katalog pasa i ubiju ih i kada imaju udomitelja!

Zbog toga se digla i medijska prašina, linkove s RTL-ovim emisijama, člancima, navest ću Vam na kraju dopisa. U tim su emisijama i pisanim člancima i svjedočanstva osoba koje nisu mogle udomiti pse.

Obraćali smo se mi i Gradu Velika Gorica koji daje koncesiju, a i Upravi za veterinarstvo zbog čijeg Vam se odgovora sada obraćam. Uglavnom, svi bi, ako mogu, problem gurnuli pod tepih, pa su tako i probali, ali mi ovaj put ne odustajemo i spremni smo se za poštivanje zakona koji su usklađeni sa zakonima u EU izboriti i obraćajući se nadležnima u EU. Obratila sam se i građanima RH na način da sam započela peticiju protiv dodjeljivanja koncesije skloništu u Pokupskom Cerju, nakon što Grad Velika Gorica i nadležna inspekcija nisu ništa poduzeli da bi smanjili bahatost i samovolju koncesionara. Kada je peticiju potpisalo više od 2.300 ljudi počeli smo je širiti i van Hrvatske. 2.682 potpisa ove peticije u ovom trenutku dokazuje da bar toliko ljudi ima interes da zaustavite ubijanje naših životinja. I da ne dozvolite djelatnicima Vašeg ministarstva nikada više da odgovaraju o nečemu o čemu nisu informirani. Nije to 200 naših facebook prijatelja – radi se o 2.600 zainteresiranih ljudi!

Talan Raptavi : Postupak udomljavanja nije propisan Zakonom o zaštiti životinja

Ivana Talan Raptavi po nalogu Vaše pomoćnice dr.sc. Mirjane Mataušić-Pišl odgovorila nam je nakon naše urgencije na prijavu pritužbe zbog nemogućnosti udomljavanja pasa iz Skoništa, kako slijedi:

“Postupak udomljavanja nije propisan Zakonom o zaštiti životinja te svako sklonište može razviti vlastitu proceduru, koja ne smije biti suprotna postojećem zakonodavstvu, a s ciljem primjerenog udomljavanja životinja tj. osiguranja da je budući vlasnik životinje upoznat sa potrebama životinja koje udomljuje kao i sa propisima o zaštiti životinja uključujući zdravlje životinja. Mnoga skloništa sklapaju ugovor s udomiteljem i isto nije protivno postojećem zakonodavstvu, već je to dogovor dviju stranaka oko određene stvari, a u ovom slučaju je to primjeren smještaj udomljene životinje uključujući i primjeren odnos prema životinji”.

I još:

“Ako životinju nije moguće udomiti, u skladu s postojećim propisima moguće je istu usmrtiti nakon 60 dana u skloništu, što ovisi o potrebi zbrinjavanja novih pasa u sklonište kao i o dobrobiti same životinje u skloništu, jer dugo držanje životinja u skloništu ne može osigurati dobrobit životinje tj. udovoljiti svim potrebama životinje i izražavanja vrsti svojstvenog ponašanja”.

Kome sam ja prijavila nekorektnosti i koga pitala za pojašnjenje?!? Ovakav odgovor jasno odražava neznanje ili stav onoga tko ga je u ime Vašeg ministarstva napisao. Njega problem ne zanima ni toliko da bi zakonske i podzakonske akte pročitao. Možete misliti kako onda nadzor provode! I evo zašto nama treba policija za životinje! Da se pozabave njihovim pravima i rade ono na što mi volonteri trošimo vrijeme i novac.

Što se tiče toga da “postupak udomljavanja nije propisan Zakonom o zaštiti životinja te svako sklonište može razviti vlastitu proceduru…, i ostalih nebuloza iznad citiranih, što po Vama kao savjetodavnom tijelu za područje veterinarstva definira, citiram članak 29 Pravilnika, ako ne definira postupak udomljavanja iz skloništa?

Pravilnik o skloništima, članak 29 govori o onome što je potrebno da bi se životinja udomila iz skloništa, a to je:

“Pravne i fizičke osobe koje udomljuju životinje iz objekata iz članka 1. ovoga Pravilnika dužne su prilikom preuzimanja životinje dati svoje osobne podatke (naziv ili ime, prezime, adresa, telefonski broj) voditelju skloništa za životinje, odnosno odgovornoj osobi u higijenskom servisu.

Voditelj skloništa za životinje, odnosno odgovorna osoba u higijenskom servisu dužne su redovito voditi evidenciju o udomljenim životinjama te o pravnim i fizičkim osobama (naziv ili ime, prezime, adresa, telefonski broj) koje udomljuju životinje iz objekata iz članka 1. ovoga Pravilnika”.

Iz citiranog Pravilnika koji je u skladu sa svim važećim zakonima RH i EU razvidno je što je ono što sklonište treba tražiti od udomitelja.

Da je zakonodavac koji je donio zakonsku regulativu o skloništima smatrao potrebnim ugradio bi i posebne procedure udomljavanja (tipa najave, imovinske kartice, zubnog kartona i sl…), ovako, bilo tko može postati udomitelj i posjednik životinje, a veterinarska je inspekcija nadležna za kontrolu provođenja zakona i udomljenja, ne nekakav bahati voditelj skloništa.

Želi li “koncesionar Predrag” i naše imovinske kartice i zubne kartone?

Zakonom predviđen jednostavni postupak pretvara se u nemoguću misiju kada imate koncesionara bez nadzora kojeg odgovorna pročelnica Grada zove „Predragom“, a veterinarska inspekcija na prijave odgovara cirkularnim mailom kojim potvrđuje da misli da ni zakon ne treba poznavati da o njemu piše.

Umjesto jednostavne predviđene procedure u Sklonište Pokupsko Cerje se morate – NAJAVITI?!? U uredovno vrijeme koje je Pravilnikom o skloništima propisano! Postoji reportaža RTL televizije koja je dokaz da u uredovno vrijeme u Skloništu nikoga nema i da nitko ne odgovara na telefonski poziv. Veterinarsku inspekciju koja treba nadzirati rad Skloništa to nije zainteresiralo, kada smo prijavili.

Prije dolaska u sklonište morate i isprintati upitnik s weba, ispuniti ga, skenirati, poslati, najaviti se…, imati internet, računalo, printer, skener…, da biste se najavili nekome koga zakon obavezuje da SAMO VODI EVIDENCIJU UDOMLJENJA!

Nakon naših prijava ima i novih nebuloza iz Skloništa i sada i diskriminacije građana – sada ne može udomiti psa netko tko nije iz Zagreba i okolice?!? Pravilnik o skloništima lijepo propisuje, za onoga tko do sada shvatio nije:

“Psa iz objekta (skloništa) iz čl. 1 Pravilnika o skloništima mogu udomiti sve pravne i fizičke osobe, a koje su dužne prilikom preuzimanja životinje dati svoje osobne podatke (naziv ili ime, prezime, adresa, telefonski broj) voditelju skloništa za životinje, odnosno odgovornoj osobi u higijenskom servisu”.

Dakle – iz kojeg mjesta u Hrvatskoj dolazim – nije bitno. Po zakonu. Nije bitno ni koje su boje moje oči, imam li već pse, mačke, djecu, muža, ljubavnika, stan u vlasništvu… To je sve irelevantno – u zakonu stoji da moram dati svoje podatke i da je to sve što mi treba za udomljenje psa.

Jedna je udomiteljica ovih dana odbijena jer nije zaposlena!?! Ma tko to može i pitati udomiteljicu? Koga to treba biti briga i tko se to usuđuje zadirati u privatnost udomitelja kada u zakonu stoji da psa iz skloništa mogu udomiti sve pravne i fizičke osobe koje su dužne prilikom preuzimanja životinje dati svoje osobne podatke.

Ova bi ekipa još i naše imovinske kartice na uvid!?! Da im donesemo i zubni karton od pokojnog djeda?!? A sve to uz amen pomoćnice ministra poljoprivrede, jer ona smatra da, citiram: „Postupak udomljavanja nije propisan Zakonom o zaštiti životinja te svako sklonište može razviti vlastitu proceduru“.

Nije propisan spomenutim Zakonom, ali je Pravilnikom o skloništima.

Gore spomenutim ofrljim cirkularnim odgovorom Vaši su djelatnici ohrabrili na daljnju bahatost i opstrukciju udomljavanja, te se ubijaju i dalje i oni psi koji imaju potencijalnog udomitelja.

Ne pridržava se isto sklonište ni Zakona o dobrobiti životinja koji u članku 57 nalaže da se psi moraju nastojati udomiti. Ako se sjetimo prijetnji bombama udomiteljima, zatvaranja potencijalnih udomitelja u kavez, objave tipa „nedamo cucke“, nedostupnost u radno vrijeme, ubijanje psa koji ima udomitelje (za sve to postoje dokazi), nedavanje pasa nekome tko je napisao članak koji njima ne odgovara, ili nekome tko nije zaposlen, ili nekome tko nije iz Zagreba, ako je to sve u cilju udomljavanja – povećajte im naknadu onda – izuzetno se trude. Istina je, na žalost, da su to kršitelji važećih propisa, Grad kada je na kršenje propisa bio upozoren trebao je iste opomenuti i to više nije smio dozvoliti, a Veterinarska ih inspekcija sankcionirati.

Dosta je ubijanja životinja i toga da plaćeni za kontrolu Skloništa ne poduzimaju ništa

Prije 30 dana je ubijen Bubi, koji je imao dva udomitelja, nedavno je ubijena Hana po koju je u ponedjeljak došla udomiteljica koja se četvrtak prije najavila. Objašnjenje je bilo – istekao joj je rok. Oni pljuju na nas građane od čijeg se novca financiraju, i one druge koji žele da se zakoni poštuju, a odgovorni u Vašem ministarstvu ne poduzimaju ništa. Osim što su nam poslali cirkularni mail.

Zbog svih ovih nepoštovanja zakona, podzakonskih akata i ugovora, Zakona o dobrobiti životinja, Pravilnika o skloništima, i samog Ugovora o koncesiji s Gradom Velika Gorica podnijet je Zahtjev Gradu Velika Gorica da ni u kom slučaju ne dodijele koncesiju koncesionaru na čiji rad ima toliko pritužbi.

Evo, sada i od Vas tražimo da djelujete.

Poštovani ministre, gospodine Jakovina, nama je dosta ubijanja životinja za koje smo našli dom i dosta nam je da Vaši djelatnici koji su plaćeni za kontrolu Skloništa ne poduzimaju ništa na naše primjedbe. Dosta nam je podilaženja, zanemarivanja naših primjedbi i ubijanja pasa o našem trošku.

Od Vas očekujemo da tražite Vaše djelatnike da rade, da izvršite pritisak na Sklonište Pokupsko Cerje i urgirate da se udomljavanja provode u skladu s Pravilnikom i Zakonom, a ne po mašti ljudi koji su imali tu sreću da im je omogućen dobar posao i zarada na psima. Nećemo više mirno trpjeti ubijanje pasa koji imaju udomitelja, niti to da se koncesionar igra veterinarske inspekcije, i provjerava udomitelje, a ova piše cirkularne mailove i ne poduzima ništa.

Obavještavamo Vas da ćemo što više građana i medija, u Hrvatskoj i van nje, obavijestiti o Vašem postupanju vezano za nemogućnost udomljavanja pasa od koncesionara na kojega građani imaju mnogo pritužbi, a po kojem pitanju imamo i više od 2.600 potpisa na peticiji.

Od Vas nadležnih za rad Skloništa očekujem konkretno rješenje sadašnje situacije. Riješite problem u svrhu udomljavanja pasa, bez odlaganja.

Molim Vas da me obavijestite o poduzetom.

Pozdravljam Vas sa štovanjem,

Diana Kukuruzović

Udruga prijatelja životinja Vis Vitalis

Neki od linkova…