Snimio Marin ANIČIĆ
Ne prihvaćam da Maržić pronalazi krivca u drugima za svoje kašnjenje u ulaganje u plažu Lido, i da je trebao dobiti građevinsku dozvolu prije pola godine, kada je za istu tek podnio nepotpun zahtjev prije malo više od tri mjeseca, što je manje od dva tjedna prije isteka roka po ugovoru
S istim željama za boljom i ljepšom Opatijom sam bio zainteresiran i za realizaciju kvalitetnije plaže Lido, posebno zato jer sam zadnjih godina bio uredni koncesionar, a ne »podkoncesionar«, kako je navedeno u članku. U svim dosadašnjim investicijama koje smo pokrenuli i realizirali (Hotel Galeb, Villa Madona, Hotel Savoy, garaža i trgovački centar Slatina) uvijek smo poštovali obvezujuća pravila i rokove, i što je najbitnije, završavali investiciju koja funkcionira po planiranom na dobrobit svih. Isto smo htjeli i kod raspisanog natječaja za koncesiju na Lidu, što potvrđuje upućeno naše pismo namjere. No, način na koji je postavljen sam javni natječaj za koncesiju je bio nerealan, pun nemogućih uvjeta koje na zakonit način nitko nije mogao zadovoljiti.
Kako smatram da je upravo ta plaža najvredniji dio Opatije, moja aktivnost u tako postavljenim uvjetima je bila samo s ciljem da ukažem na loše i krivo postavljen natječaj, na nemoguće uvjete natječajne dokumentacije koja nije poštovala niti opatijski prostorni plan, niti obvezujuće zakone i propise iz područja zaštite kulturnog, pomorskog dobra, prostornog uređenja i gradnje, katastra nekretnina…… Samo s jednom namjerom, da se naš Lido mora kvalitetno i zakonito urediti, u poštenoj utrci gdje pobjeđuje najbolji, a za korist Grada Opatije i svih njezinih građana.
No, kad su Maržić i njegove tvrtke u pitanju, stvari očito drukčije idu. Potvrda tome je sam početak javnog natječaja, gdje se samo on javio pod takvim nemogućim i sumnjivim uvjetima, gdje su nadležna tijela mogla odmah zakonom propisano zaustaviti takvu igru gdje nema konkurencije – ali nisu. Iako je istom Maržiću već oduzeta kapitalna koncesija na rječkom Terminalu, iz razloga neplaćanja koncesijske naknade, utvrđen mu je dug od 1,033 milijuna kuna, o čemu su novine već detaljno izvještavale. Ista osoba po podacima iz »Poslovni.hr« se povezuje s 30-ak tvrtki od kojih su 20-ak u stečaju, blokadi ili već ugašene, a barem 5 tvrtki ima evidentirani porezni dug u milijunskim iznosima, koje očigledno neće nikad podmiriti.
Papiri stigli u zadnji čas: Maržić najavljuje opatijski Lido urediti po uzoru na – Ibizu Pitam se da li osobi s takvim poreznim dugom prema državi uopće treba dozvoliti da se javi na natječaj, a kamoli da bude i izabran na istome? Stoga me iznenađuju pohvale čovjeka takvog profila upućene pročelnicama Ureda za urbanizam. Postavlja se pitanje da li bi iste pročelnice bile tako tolerantne kada bi bio u pitanju neki drugi investitor ili obični građanin koji samo želi riješit svoje stambeno pitanje?
Ne prihvaćam da Maržić pronalazi krivca u drugima za svoje kašnjenje u ulaganje u plažu Lido, i da je trebao dobiti građevinsku dozvolu prije pola godine, kada je za istu tek podnio nepotpun zahtjev prije malo više od tri mjeseca, što je manje od dva tjedna prije isteka roka po ugovoru. Pitam se zašto?
I dok Maržić traži krivca u drugima, pokušava time odvratiti pozornost građana od prave istine ujedno bacajući ljagu na nas koji smo poštenim radom odužili se gradu Opatiji. Istovremeno sebe samog predstavlja kao investitora milijunskog projekta, a plaža Lido već drugu sezonu izgleda gore nego ikada: zapuštena, potpuno neuređena i bez ikakvog ulaganja niti u osnovno održavanje plaže koje ne treba nikakvu dozvolu, samo poštene namjene za preuzete obveze, a sve što smo vidjeli od velike investicije je 50-tak komada polovnih ležaljki, koje čak niti bojom nisu usklađene.
Što se tiče Maržićevih navoda da »neće niknuti hostel«, nitko drugi nije spominjao namjenu kapitalne zgrade osim njega samog, jer je u studiji gospodarske opravdanosti koju je priložio uz natječajnu dokumentaciju upravo on bazirao studiju na temelju »hotela Angiolina« i s nekoliko soba ili svlačionica računa na prihod od 7,8 milijuna kuna godišnje. Tu zdrav razum dovodi do kalkulacije da bi cijena jedne »svlačionice« , uzimajući u obzir trajanje ljetne sezone kupanja, dnevno trebala iznositi 4.000-5.000 kuna, pa je po tome jasno da investicija nije predviđena za Opatijce, već isključivo za inozemnu elitu.
Na kraju želim reći da cijenim svaku investiciju s ciljem poboljšanja opatijskog turizma, životnog standarda građana Opatije i svih nas gospodarstvenika, ali smatram da je konačna realizacija ove investicije upitna, a cijeli postupak dodjeljivanja koncesije proveden pod vrlo čudnim okolnostima, piše Ivica Brko, vlasnik tvrtke Colossal.
