Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
15. prosinca 2018.
Tribina "B" Darka Pajića

kolumna Radnička fronta – tko konta, konta

Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 6. prosinac 2014. u 15:22 2014-12-06T15:22:42+01:00

Nisu drugačiji samo po ideji stvaranja boljeg društva za sve, već i po uvođenju direktne demokracije u odlučivanju kako bi se dokinuo klijentelizam i foteljaštvo u strankama, korupcija i zloporaba položaja. Njihove su ideje vrijedne svake pažnje. I podrške

Revolucija je kad vam ponude novi mobitel za manju cijenu. Kredit u banci s niskom kamatom. O tome ćete čuti sve. Baš sve. Čak i ako o tome ne želite ništa znati. Bit ćete silovani putem reklama. Ako vam je dosta političara i politike svih vrsta i oblika, uteći ne možete. Bit ćete silovani putem medija, a ako i njih izbjegnete, politika će silovati vas, jer će se vama i baviti. Ako mislite da je rješenje ne izaći na izbore, nećete ništa postići. Reći će vam da ste sami krivi, jer niste glasali. Ako uporno kao mazga izlazite na izbore, vjerojatno ste sluđeni i izgubljeni. Jer ste prekjučer glasali za Sanadera koji vas je prevario, pa ste jučer iz inata zaokružili Milanovića kojeg više ne možete smisliti, pa ćete sutra glasati za Karamarka kojeg već danas ne možete smisliti. I tako u krug. Unedogled. Čak i ako uopće ne glasate za HDZ ili SDP.

   Svatko tko ustvrdi da alternativa postoji, mogao bi biti proglašen teškom neznalicom i naivčinom. Ali ona postoji. Vjerovali ili ne. Ta alternativa nema šanse dobiti izbore. Trenutno. Ali to doista nije najvažnije. Upišete li u svoju tražilicu Radničku frontu, neće se dogoditi ništa revolucionarno. Doznat ćete da je to inicijativa koja pokušava izgraditi široku antikapitalističku frontu koja će naposlijetku prerasti u političku stranku posvećenu korjenitoj promjeni političkih i ekonomskih odnosa u korist svih potlačenih i onih koji žive od svojega rada. S ciljem rušenja kapitalističkog sustava, kao sustava okrutnog izrabljivanja najnemoćnijih i najsiromašnijih. A to zvuči kao utopija. Trenutno.

   Doznat ćete i neke druge stvari. Tko u ovom trenutku predstavlja inicijativu, iako imena nisu najvažnija. Važnije su poruke. Drugačije od bilo kojeg političkog establišmenta. Ni u jednom od najjačih medija nećete čuti da se netko zalaže za nacionalizaciju najvećih državnih vrijednosti u Hrvatskoj, resursa i tvrtki, cesta, željeznica, šuma, vode, zemlje, pa čak i banaka. Za nacionalizaciju Ine i provođenje revizije privatizacije, tako da se sve ono što je bilo nezakonito i opljačkano naprosto poništi, a imovina vrati. Jer hrvatsku nacionalnu industriju trebaju kontrolirati radnici koji u njoj rade. Mijenjali bi i porezni sustav. Jer je nakaradno da PDV plaćaju svi jednako, oni s vilama i jahtama kad kupe kilogram kruha i onaj tko nema ništa osim te kile kruha.

   Nije normalno da se vlasnici i kapitalisti bezgranično bogate na tuđoj muci, iako čine manjinu od 1 posto čovječanstva. Rješenje je drakonski porez na drakonsko bogatstvo pod jednostavnom parolom: »Došlo je vrijeme da vi platite«. Jer mjere štednje doista treba provesti, ali ne na radnicima, sirotinji i običnim ljudima, već na političkoj kasti i tajkunskoj oligarhiji. Zdravstvo je bolesno više od pacijenata. Jer nije normalno da netko oboli i ostane bez zdravstvene zaštite zato što nema dovoljno novaca. Završi bolestan na ulici. To je rezultat privatizacije zdravstva, pohlepne želje za stjecanjem profita na ljudskoj bolesti. Cilj bi morao biti obrnut. Da svatko tko ima osobnu iskaznicu ima jednako pravo na jednako kvalitetnu zdravstvenu skrb. Nije normalno da se ljudima govori kako će bolje živjeti ako više rade za manje novca, ako se odreknu kvalitetnog i besplatnog zdravstva i školstva, ako su prisiljeni raditi po 12 ili 16 sati dnevno, a zauzvrat većina ima mizerna primanja kojima se jedva može preživjeti. Nije rješenje od radno sposobnih stvarati penzionere i što više radnika poslati na ulicu kako bi profit bio što veći. Sve to događa se u novom globalnom robovlasništvu, kapital-korporatizmu, stotinjak godina nakon što je radno vrijeme smanjeno sa 12 na 8 sati. Dok je polovica mladih u Hrvatskoj bez posla i perspektive, više od milijun ljudi u Hrvatskoj je praktično izopćeno iz društva, jer ne mogu raditi. I to naprosto nije normalno. Ne može biti.

   SDP sigurno nije stranka ljevice. Nikada to nije ni bila. Radnička fronta možda jest. Ona je donekle novost samo u Hrvatskoj. U Grčkoj postoji Syriza, u Španjolskoj Podemos, u Sloveniji Udružena ljevica... Svi su »braća po oružju«. I tvore jednu novu realnost europske i svjetske politike naslonjenu na pokrete poput Indignadosa i Occupy Wall Street te drugih širom svijeta. Nisu drugačiji samo po ideji stvaranja boljeg društva za sve, već i po uvođenju direktne demokracije u odlučivanju kako bi se dokinuo klijentelizam i foteljaštvo u strankama, korupcija i zloporaba položaja. Njihove su ideje vrijedne svake pažnje. I podrške. Radnička fronta je tu. Tko konta, konta... Može se uključiti. Bez opterećenja uspjehom na izborima, sada ili za deset godina. Tko još nije shvatio, ne treba se zbog toga zabrinjavati. Ima vremena. Opće urušavanje društva žrtvovanog na oltaru korporacija i banaka vidljivo je na svakom koraku. I svakome nudi priliku zapitati se što je pravednije ili barem bolje od ovoga što imamo. Onda će možda i promjena doći. Radikalna, jer drukčija ne može ni biti. I nipošto ne samo u Hrvatskoj...

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka