Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 13° 1
Sutra: 13° 13° 1
19. studenoga 2019.
Komentar Marinka Kmrpotića

Komentar Veće plaće prvi su korak prema boljem vrednovanju prosvjetara

Foto: D. JELINEK
Foto: D. JELINEK
Autor:
Objavljeno: 6. rujan 2019. u 17:19 2019-09-06T17:19:00+02:00

Prosvjetari nastoje skrenuti pažnju na sebe i svoj položaj te se, ako ništa drugo, izboriti za veće plaće. I u pravu su. Nužno je svim prosvjetnim djelatnicima povećati plaće. To sigurno neće riješiti sve probleme, ali bi možda moglo biti prvi od mnogih koraka potrebnih za ispravno vrednovanje ovog zanimanja

Hoće li jučer u Zagrebu najavljeni skori štrajk prosvjetara uspjeti u bilo kom obliku, tek ćemo vidjeti. No, da su u tom za svako društvo iznimno bitnom dijelu života promjene nužne i hitne - nedvojbeno je. Naime, hrvatska je prosvjeta danas u takvom stanju da uočljivo gubi svoju temeljnu srž - kvalitetnu poduku novih generacija za njihov osobni i razvoj cijelog društva u kojem žive.

Umjesto tih temelja - bez kojih nema daljnjeg razvoja ni pojedinca ni društva - danas imamo stanje da ljudi školovani u Hrvatskoj bježe izvan Hrvatske, na maturi se pada kao nikada prije, istraživanja pokazuju kako učenici školu vole manje no ikada, prijave i iskazi nezadovoljstva roditelja učenika sve su brojniji, nastavnici i profesori traže zakonsku zaštitu protiv nasilja kojem su izloženi od strane učenika i roditelja, broj studenata prosvjetne struke opada, u školama je stručna zastupljenost predmeta sve veći problem, a pojedine se struke nalaze rijetko poput lijevih bočnih igrača u nogometu.

Dakle, nešto krupno, krupno ne valja. I to ne samo ove godine.

Hrvatsko je školstvo počelo kliziti u propast onog trenutka kad su umjesto struke u priliku odlučivanja o ama baš svemu došli političari. A budući da je njima na pameti isključivo osobni probitak, uskoro su cijeli školski sustav usmjerili ne ka razvoju prosvjete i pedagoške struke, već podilaženju roditeljima kao potencijalnim biračima. To pak znači da u školi, kao u kafićima i restoranima, usluga mora biti brza, a gost je uvijek u pravu. Da bi se to realiziralo napravljen je pritisak na sve nastavnike i profesore koje se polako od predavača i prenositelja znanja pretvaraju u količinom propisanih radnji poslom zaokupljene birokrate kojima je, ne žele li dobiti otkaz ili biti izvrgnuti kritici ravnatelja i prosvjetnih savjetnika, odjednom bitnije kako će im izgledati pripreme za nastavni sat, no kako i koliko kvalitetno će predavati svoj predmet.

Da bi se sve to prikrilo, iz Ministarstva prosvjete - i to bez obzira na to tko bio na vlasti - prema javnosti se šalju bombastične najave i projekti pa slušamo o kurikularnim reformama, školama za život, informatizaciji nastave, digitalnom sveopćem pristupu i sličnim »kurikulacijama« kojima je cilj samo stvoriti dojam da se nešto suštinski radi, a u osnovi je namjera otežati i zakomplicirati posao prosvjetarima. Naravno da u takvim uvjetima svakom odgajatelju, nastavniku ili profesoru - i to od vrtića pa do fakulteta - nije ni lako ni ugodno raditi pa je i stoga potplaćena i podcijenjena profesija daleko danas od statusa koje to, možda i najplemenitije zanimanje, zaslužuje.

Treći dionik ove suvremene hrvatske prosvjetne priče su roditelji koji su - čast iznimkama - pali u mrežu lukave igre šefova prosvjetarskog sustava pa sve više one koji vode brigu o odgoju i obrazovanju njihove djece stavljaju u rang konobara. To znači, otprilike, da su za roditelje nastavnici i profesori ne stručnjaci, već samo oni koji njihovoj djeci trebaju osigurati prolaznost iz razreda u razred, maturu, diplomu i - točka. Kakve rasprave o kvaliteti rada, kakva pedagogija! Daj visoku ocjenu i - šuti.

Logično, takav odnos obezvrjeđuje rad svakog prosvjetara što je dodatni uteg u cijeloj ovoj priči koje je poseban dio sustav anonimnih prijava nastavnika što motivira roditelje da u slučaju nezadovoljstva ocjenom ili nekim drugim dijelom pedagoškog procesa, prijave nastavnika, a gotovo svaka takva prijava završava na štetu nastavnika. Napokon, tu su i učenici zbog kojih bi cijeli sustav trebao i postojati. No, kod njih se već pred više od dva desetljeća lako moglo uočiti kako im svijet digitalne tehnike omogućava informacije i podatke koji su daleko bogatiji i širi od onoga što im se u školi nudi. Taj digitalni skok danas je još uočljiviji pa se prečesto događa da su znanja koja im se nude u školi kroz nastavu minorna u odnosu na ono do čega mogu doći s nekoliko klikova na svojim računalima i pametnim telefonima. Tako i njima škola, nastavnici i profesori postaju nepotrebna tlaka, tim više što se sve ranije počinje razmišljati o tome da se iz Hrvatske ode čim se stekne punoljetnost. 

U toj i takvoj situaciji prosvjetari nastoje skrenuti pažnju na sebe i svoj položaj te se, ako ništa drugo, izboriti za veće plaće. I u pravu su. Nužno je svim prosvjetnim djelatnicima povećati plaće. To sigurno neće riješiti probleme spomenute u ovom tekstu, kao i niz drugih nedotaknutih, ali bi možda moglo biti prvi od mnogih koraka potrebnih za ispravno vrednovanje ovog zanimanja.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.


Promo
PayDo parking aplikacija