Grad: Rijeka
Danas: 26° vedro
Sutra: 12° 29° vedro
22. kolovoza 2017.
Komentar Edija Prodana

kolumna Udar na Rijeku

Udar na Rijeku
Udar na Rijeku
Autor:
Objavljeno: 10. kolovoz 2017. u 15:06 2017-08-10T15:06:58+02:00

Jedino čemu se nikad nećemo prestati čuditi je čuđenje nad svim problemima koji se Rijeci čine zbog toga što je – normalna. U okruženju carstva ljubomore, Rijeka je zbog ustrajnosti i posvećenosti svim onim elementima koji je čine posebnom, na stalnom tapetu provokacija. Nekad su one verbalne, nekad virtualne, nekad i vrlo konkretno materijalizirane. A ono što se događalo u proteklih nekoliko dana bio je pravi – udar na Rijeku!
Jer Rijeka nikad ne bježi od svog antifašizma. Jednako ga je iskazivala četrdesetih kao i devedesetih godina prošlog stoljeća. Pa je to pokazala i na dan mlađeg antifašizma, na Dan pobjede velebnim vatrenim spajanjem krakova Krčkog mosta. No, s obzirom na to da je taj pozdrav Oluji, istodobno veličanstven i dostojanstven, originalan i iskren mnoge zabolio, uslijedila je odmazda – devastacija spomenika posvećenog žrtvama iz vremena Drugog svjetskog rata kao i jeftino iživljavanje nad automobilom gradskog vijećnika iz redova srpske manjine. A da se tu nije stalo, pokazala je utakmica »Rijeke« u Osijeku gdje se kantama sudačkog žutila i crvenila zalijevalo riječke nogometaše. I ma koliko vam sve zajedno možda i ne djelovalo povezanim, nismo naime navikli da antifašisti iz drugog rata imaju jednak tretman kao ovovjeki nogometaši, itekako je umreženo, vrlo sličnog rukopisa.

Karakter i ljepota života u Rijeci naime počivaju na nekoliko postulata. Oni su ukratko – tolerancija, slobodarstvo, predanost radu i svekolika demokratičnost. Tolerancija se ogleda u multikulturalnosti koju su u Rijeku kroz sva desetljeća njezinog postojanja donosili kako slični, tako i drugačiji. Razne kulture i običaji koji su se stapali u riječki oblik suživota. Slobodarstvo je stav koji spremno ustaje u obranu od agresije. Bilo da je to onodobni fašizam iz tridesetih i četrdesetih godina, bilo da je ovodobni iz devedesetih. Na sve to se jasno nadovezuje i demokratičnost, a da je predanost radu prezreni oblik ponašanja, potvrdila je agresija nad »Rijekom«. Ona je naime u zadnjih pet godina pokazala kako je sustavni rad koji nema potrebe za domaćim nogometnim »marifetlucima« toliko učinkovit da se došlo, bez »pomoći«, do samog vrha hrvatske kvalitete, tri puta i one europske. A to je smrtni grijeh u sustavu koji preferira podmićivanje, namještaljke, strah. Pa je stoga treba kazniti. Ne učini li se to na vrijeme, ne posije li se strah dok još za njega postoji plodno tlo, ode »mast u propast«, odu sve godine i desetljeća u kojima se stvarala poprilično žilava »piovra« u – vjetar. Rijeka i »Rijeka« su naime enormna opasnost jer pokazuju da su rad i tolerantnost put do uspjeha. Da se do titula, pobjeda i uživanja u životu dolazi osobnim angažmanom i predanim radom, ne kupovanjem sudaca, ma na kojoj se oni poziciji i poslu nalazili.

Ali nisu Rijeka kao ni »Rijeka« prestrašena djeca koja se neće moći oduprijeti kantama crnila ma gdje se ono prolijevalo, na Podmurvicama ili u Gradskom vrtu. O ne – suprotno! U tim trenucima prorade silne količine prkosa koji je kroz vrijeme i učinio Rijeku Rijekom. Ponosnom, tolerantnom, demokratičnom. Jednostavno – hrabrom. I što god joj činili, strah nikad nije niti će postati stanovnikom Korza.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka