Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 21° 1
Sutra: 21° 25° 1
18. rujna 2018.
Kanoćal Damira Cupaća

PIŠE DAMIR CUPAĆ Luka i Nole pričaju univerzalnim jezikom

Spomenik Mati Parlovu / Foto arhiva
Spomenik Mati Parlovu / Foto arhiva
Autor:
Objavljeno: 20. srpanj 2018. u 13:04 2018-07-20T13:04:23+02:00

On i Vatreni javno su se podržavali, riskirajući bijes svih onih koji nikada neće shvatiti glasovitu izjavu Mate Parlova: »Ne mogu biti nacionalist, ja sam svjetski prvak!«

Čekao se početak finala Svjetskog prvenstva u nogometu, čekalo se zadnje poglavlje jedne priče koja je osuševila cijeli svijet, priče u kojoj je mala Hrvatska bila David i koja je na svome jednomjesečnom putu bila suočena s nekoliko Golijata. Paralelno se privodilo kraju finale Wimbledona, finale u kojem su igrali Novak Đoković i Kevin Anderson.

Nole se prošetao kroz prva dva seta s četvrtfinalom protiv Rogera Federera i polufinalom protiv Johna Isnera izmučenim Južnoafrikancem. U trećem setu Anderson se malo probudio, ali dok je još uvijek trajala dominacija Hrvatske protiv još jednog Golijata, Francuske, Đoković je dobio u tajbrejku treći set i podigao četvrti put vimbldonski trofej i upisao 13. Grand Slam u svojoj teniskoj karijeri.
I kakve sad to ima veze s hrvatskom nogometnom reprezentacijom? Ima, i te kako ima. Upravo je Novak Đoković od prvoga dana davao podršku Vatrenima i zbog toga izazvao bijes nemalog broja svojih sunarodnjaka u Srbiji. On i Vatreni javno su se podržavali, riskirajući bijes svih onih koji nikada neće shvatiti glasovitu izjavu Mate Parlova: »Ne mogu biti nacionalist, ja sam svjetski prvak!«
U septičkim jamama internetskih bespuća onaj svijet što se vrlo često skriva pod pseudonimima u komentarima brojnih tekstova je prebrojavao krvna zrnca igračima. Kada je sudac na Wimbledonu konstatirao »game, set, match«, bio sam uvjeren da će ta stvorena povezanost između svjetskih sportskih klasa koja je prkosila svim onim palanačkim mentalnim sklopovima rezultirati pobjedom Vatrenih.

Bio sam uvjeren zbog svih onih koji su me godinama blijedo gledali jel' moguće da pratim uspjehe Novaka Đokovića i još više zbog onih koji su čovjeka razapeli jer, eto, daje podršku hrvatskim nacionalistima, što je eufemizam za sve ono što se moglo pročitati tijekom proteklih mjesec dana. Meni je osobno bilo bitnije kada je Luka Modrić izrazio zadovoljstvo zbog podrške Novaka Đokovića i koji je poručio da će navijati za njega.
Finale je za Vatrene završilo kako je završilo, bilo bi i drugačije da je argetinski sudac Nestor Fabian Pitana poslušao sebe i ostao kod prve odluke da nije bio jedanaesterac, da Didier Deschamps nije u pedeset i nekoj minuti izvadio N'Golo Kantea i ubacio Stevena Nzonzija koji je uspio pozatvarati rupe u francuskoj vezi.
Uslijedio je veličanstven doček Vatrenima. Neke je zasmetalo što je pjevao Marko Perković Thompson. Možda su u pravu. Ali nije pošteno očekivati od nogometaša da filozofski raspravljaju o čovjeku koji ne može pjevati na europskim pozornicama jer je okvalificiran ultranacionalistom. Oni jednostavno slušaju njegove pjesme i sviđaju im se.
Opet je dvojbu razriješio Đoković. Čestitao je Luki Modriću i cijeloj hrvatskoj reprezentaciji na izvanrednom uspjehu jer je jako lijepo vidjeti da tako male zemlje iz naše regije uspijevaju na tako velikoj svjetskoj smotri kao što je Svjetsko nogometno prvenstvo. Nije htio razbijati glavu s Thompsonom. A rekao je i da sport priča »univerzalan jezik«, briše granice među ljudima, nadilazi razlike u vjeroispovijesti, rasi, nacionalnosti. Svjetski šampioni su svjetski šampioni i tu nema prevare, samo oni znaju koliko je krvi i znoja bilo potrebno za veličanstvene uspjehe, unatoč svim onima koji se nakon takvih uspjeha žele ogrebati za malo magnetizma kojim ti ljudi  zrače, a sve za neku svoju sitnu korist.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

Iz kategorije: Osvrti

Pogledaj sve

HNK Rijeka